Revr-744/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i Stanka Jesenkovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. B., 2. A. S., 3. S. K. i 4. Š. K., koje zastupa M. P., odvjetnik iz I., protiv tužene Republike Hrvatske (Ministarstvo obrane), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Imotskom, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 25. svibnja 2006., br. Gž-2299/05., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom od 17. siječnja 2005., br. P-398/03., u sjednici održanoj dana 28. veljače 2007.,
Legislator headnote
AI generatedRevr-744/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje ZPP).
Full text
Broj: Revr 744/06-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i Stanka Jesenkovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. B., 2. A. S., 3. S. K. i 4. Š. K., koje zastupa M. P., odvjetnik iz I., protiv tužene Republike Hrvatske (Ministarstvo obrane), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Imotskom, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 25. svibnja 2006., br. Gž-2299/05., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom od 17. siječnja 2005., br. P-398/03., u sjednici održanoj dana 28. veljače 2007.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-2299/05. od 25. svibnja 2006. odbija se.
Obrazloženje
Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž- 2299/05. od 25. svibnja 2006. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Imotskom br. P-398/03. od 17. siječnja 2005., kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi za isplatu plaće, uz obrazloženje, a tužitelji nisu bili u radnom odnosu s tuženom.
Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da se ista preinači i tužbeni zahtjevi prihvate ili da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tužena nije odgovorila na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje ZPP).
Postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj revizijski sud nije ispitivao, jer se u reviziji ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.
Pravo na isplatu utuženog iznosa plaće tužiteljima pripada u pretpostavci da su kroz vrijeme za koje traže plaću bili u radnom odnosu kod tužene.
Glede postojanja radnog odnosa sudovi su utvrdili da tužitelji u oružane snage Republike Hrvatske, kao djelatne vojne osobe, nisu stupile na temelju akta o prijamu u djelatnu vojnu službu ili ugovorom o djelatnoj vojnoj službi, a niti su primljeni u službu kao državni službenici ili namještenici na temelju rješenja o prijamu, odnosno ugovora o radu; da su kao pripadnici …. Pukovnije bili angažirani na poslovima koje je, kao izvođač, obavljao M. iz G. (BiH) za naručitelja A. d.d. Z., te da im je plaću obračunavao i isplaćivao M., a ne tužena.
Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravno relevantnog za ocjenu postojanja radnog odnosa tužitelja kod tužene, sudovi su pravilno, argumentum a contrario iz odredbe čl. 12. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 23/95. i 33/95), ocijenili da tužitelji za vrijeme koje traže isplatu plaće nisu bili u radnom odnosu s tuženom.
Pravilna je i pravna ocjena sudova da Vojna iskaznica ne predstavlja dokaz o postojanju radnog odnosa tužitelja kao djelatnih vojnih osoba s tuženom, budući da ... Pukovnija, kojoj su, prema vlastitoj tvrdnji, pripadali tužitelji, nije nikada bila u sastavu Hrvatske vojske.
Neosnovano se u reviziji navodi da je primjenom odredaba čl. 11. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 – dalje ZR), trebalo utvrditi postojanje radnog odnosa, budući da je rad tužitelja kod tužene u cijelosti "konzumiran".
Ovo iz razloga, što se odredbe čl. 11. ZR primjenjuju u slučaju kad ugovor o radu postoji, ali nije sklopljen u pisanom obliku, a u konkretnom slučaju, kako je to izloženo, ugovor o radu ne postoji.
Ocjenjujući zbog ovih razloga da revizija nije osnovana, istu je, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP-a, valjalo odbiti.
U Zagrebu, 28. veljače 2007.
Predsjednik vijeća:
Petar Milas, v. r.