II Kž-235/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 235/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Klarić- Baranović Senke, kao predsjednice vijeća, te Garačić Ane i Vrbetić Vesne, kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. S.Z. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 4. srpnja 1995. br. Kv-94/95 (K-54/94), u sjednici održanoj 14. srpnja 1995.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. S.Z. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 189. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv opt. S.Z. iz zakonskog osnova predviđenog u čl. 182. st. 1. ZKP, u tijeku postupka koji se protiv njega vodi zbog krivičnog djela ubojstva iz čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH.

Protiv tog rješenja žali se optuženik po svom branitelju, s prijedlogom da se pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da se okolnosti na temelju kojih je pritvor do sada trajao u međuvremenu nisu bitno izmijenile, te da i dalje postoji zakonski osnov za pritvor iz čl. 182. st. 1. ZKP.

Naime, optuženik se tereti zbog teškog krivičnog djela kvalificiranog ubojstva iz čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH za koje je u zakonu, kao maksimalna, zaprijećena kazna zatvora u trajanju od 20 godina, pa kako prema stanovištu ovog Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, iz podataka u spisu ne proizlazi postojanje okolnosti temeljem kojih zakon predviđa mogućnost blažeg kažnjavanja, to je pritvor protiv optuženika, zbog težine krivičnog djela za koje odgovara, po zakonu obavezan.

Navodi žalbe kojima se ističe mišljenje psihijatrijskog vještaka prema kojem je optuženik u vrijeme izvršenja djela, zavisno od drugih činjenica utvrđenih u postupku, bio u stanju smanjene ili, pak, bitno smanjene uračunljivosti, za sada, ne upućuje na zaključak da se radi o slučaju za koji zakon predviđa mogućnost blažeg kažnjavanja, tim više što kada bi se i utvrdilo da je optuženik bio bitno smanjeno uračunljiv, to još uvijek, prema čl. 10. st. 2. ZKP, ne bi predstavljalo obavezu suda da ga blaže kazni. Kako se niti ostalim žalbenim navodima osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. srpnja 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Klarić-Baranović Senka v.r.