Supreme Court dismisses appeal claiming factual errors regarding a 20-year established servitude right. The court rejects the appeal as unfounded due to lack of statutory grounds. The court upholds the lower courts' finding of a valid servitude based on 20 years of uninterrupted use. The appeal fails because the lower courts properly applied the law to the established facts. The court notes the factual record clearly supports the existence of the path. Consequently, the appeal is rejected as the legal and factual basis is sound.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal filed by the defendants against the second-instance judgment confirming a servitude right. The defendants argued that the lower courts failed to properly establish the existence of a path and misapplied the law regarding the acquisition of servitudes. The court rejected these claims, stating that the lower courts correctly applied the law to the facts and that the evidence, including the site visit and expert report, clearly demonstrated the existence of a path used for over 20 years. Since the appeal did not meet the statutory requirements for revision under the Civil Procedure Act, the court ruled the appeal unfounded and rejected it.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 386.; čl. 354. st. 2. toč. 10.; čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2.; čl. 385. st. 3.; čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3.; čl. 54. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima; Revizija je neosnovana ako ništa od navedenih razloga nije ostvareno, a sudovi nižeg stupnja su pravilno utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2084/01-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika 1. S. N. iz 2.. Z. G. iz V., i 3. M. P. svi zastupani po I. J., odvjetniku iz V., protiv tuženih-protutužitelja 1. J. T. i 2. R. T., oboje iz V., koje zastupa V. K., odvjetnik iz V., radi utvrđenja postojanja prava služnosti i upisa toga prava u zemljište knjige po zahtjevu tužbe i zabrane izvršavanja istog prava služnosti po zahtjevu protutužbe, odlučujući o reviziji tuženih-protutužitelja protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Bjelovaru od 3. studenog 1995. godine broj Gž- 1614/95-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici od 27. lipnja 1995. godine broj P-30/94-39, na sjednici održanoj dana 24. siječnja 2002. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 3. studenog 1995. godine broj Gž-1614/95-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Virovitici od 27. lipnja 1995. godine broj P-30/94-39, kojom je utvrđeno postojanje prava služnosti provoza i progona stoke postojećim putem u širini od 2,5 do 3,00 metra preko čkbr. 6391, čkbr. 6392, čkbr. 6394/2 i čkbr. 6395, koje su nekretnine upisane u zk.ul. br. 2368 k.o. V. kao suvlasništvo tuženih J.T. i R.T. na jednake dijelove, a u korist nekretnina, koje čine čkbr. 6396, čkbr. 6398 i čkbr. 6399 upisane u zk.ul. 1946 k.o. V., kao suvlasništvo S.N. u 1/8 dijela, K.N. u 1/8 dijela, M.N. u 1/8 dijela, A.N. u 1/8, te drugotužitelja Z.G. u 4/8 dijela i u korist čkbr. 6406 upisane u zk.ul. br. 951 k.o. V., kao vlasništvo trećetužitelja M.P., uz istovremeni nalog tuženima J.T. i R.T. da izdaju tužiteljima tabularnu ispravu podobnu za upis spomenutog prava služnosti u zemljišnim knjigama, jer bi u protivnom takvu ispravu zamijenila ova presuda. Tuženima je ujedno naloženo da tužiteljima nadoknade parnični trošak u svoti od 3.164,00 kn. Istom presudom tuženici-protutužitelji J.T. i R.T. su odbijeni s tužbenim zahtjevom usmjerenim na zabranu progona stoke i provoza konjima preko njihovih
nekretnina čkbr. 6391, čkbr. 6392, čkbr. 6394/2 i čkbr. 6395 upisane u zk.ul. br. 2368 k.o. V., a u korist nekretnina tužitelja-protutuženih.
Protiv te presude izjavili su reviziju tuženi-protutužitelji zbog bitnih povreda odredaba ZPP i pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji navode da se presude nižestupanjskih sudova ne mogu ispitati, jer nemaju obrazloženje o odlučnim činjenicama, ili je obrazloženje nejasno i protuslovno sadržaju zapisnika i izjavljenim dokazima. Tako se govori o postojećem putu širine 2,5 do 3,00 metra, a iz zapisnika koji je sastavljen na licu mjesta uopće ne proizlazi da bi postojao put, a pogotovo ne u širini od 2,5 do 3,00 metra. Dalje ističu da su tužitelji-protutuženi mogli prolaziti preko njihovih nekretnina samo na izmoljeni način, a nije proteklo niti potrebno vrijeme, da bi mogli steći prijeporno pravo služnosti. Nadalje navode da sud nije preslušao sve svjedoke koje je bilo potrebno, niti je uzeo u obzir navode svjedoka koji su odlučni u ovoj parnici. Posebno ističe da širina puta nije mogla biti 3,00 metra, jer takva širina nije niti potrebna. Posebno nikada nije bio put pravcem koji su označili tužitelji- protutuženi. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači presude nižestupanjskih sudova na način da tužitelje-protutuženike odbije s tužbenim zahtjevom, a prihvati tužbeni zahtjev protutužbe.
Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Isto tako nisu ostvarene niti koja druga od bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, a posebno ne one i na način kako to navode revidenti u reviziji. Presude nižestupanjskih sudova sadrže razloge o odlučnim činjenicama, za rezultat ove parnice, a drugostupanjski sud se u svojoj presudi osvrnuo na sve navode žalbe, koji su također bili od značaja za ovu parnicu. Isto tako ne postoji protuslovlje na koje upućuje revizija u odnosu na put. Naime, iz zapisnika sastavljenog na licu mjesta i skice sastavljene na mjerničkom vještaku (list 13-16) jasno proizlazi, da je u naravi postojao put na licu mjesta. Mjernički vještak izričito navodi da je “na licu mjesta formiran put u približnoj širini od oko 2,5 do 3,00 metra, čiji je položaj na terenu jasno vidljiv s obzirom na promjenu i konfiguraciju terena.”
Treba reći da se revizija s obzirom na svoj sadržaj najvećim dijelom odnosi na činjenično stanje odnosno da revidenti smatraju da je u provedenom postupku činjenično stanje pogrješno i nepotpuno utvrđeno. S tim u svezi treba reći da u smislu čl. 385. st. 3. ZPP nije moguće izjaviti reviziju zbog pogrješno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.
U provedenom je postupku utvrđeno da su tužitelji odnosno vlasnici i posjednici gospodujućih nekretnina kroz vrijeme dulje od 20 godina izvršavali prijeporno pravo služnosti na način da su se koristili utvrđenim pravcem za provoz kolima i provoz stoke, a u smislu čl. 54. u to vrijeme važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91) stvarna služnost se mogla steći, kada je vlasnik povlasnog dobra stvarno ostvarivao služnost kroz vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio, osim ako to vršenje nije bilo učinjeno zloupotrebom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužnog dobra, silom, prijevarom ili ako je služnost ustupljena do opoziva.
Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje upućuje revizija, tako ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.
U Zagrebu, 24. siječnja 2002. godine.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v. r.