Legislator Case Law & Legislation
Ppž-1766/2025-2 AI generated

Croatian court dismisses appeal on driving offense, upholding first-instance conviction and fine.

Case Number Ppž-1766/2025-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The High Court of Croatia dismissed ĐĆ's appeal against a first-instance conviction for a traffic violation, confirming the original judgment. The defendant argued that his right to defense was violated because he was not properly summoned to the main hearing, yet the court found no evidence of procedural errors. Consequently, the court ruled that the fine and driving ban were appropriate and the appeal was unfounded.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 202. PZ; Čl. 195. PZ; Čl. 138. PZ: An appeal based on alleged procedural violations is dismissed if the second-instance court finds no substantive breaches of the defendant's rights or material law.

Keywords

AI generated
traffic violation appeal right to defense violation procedural error review driving ban enforcement fine proportionality

Cited Legislation

AI generated
čl. 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama
čl. 138. stavak 2. točka 3 c. Prekršajnog zakona
čl. 202. stavak 1. Prekršajnog zakona
čl. 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona
čl. 202. stavak 5. Prekršajnog zakona
čl. 36. Prekršajnog zakona
čl. 32. Prekršajnog zakona

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text



Broj: Ppž-1766/2025

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐĆ, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj:67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 133/2023), odlučujući o žalbi okrivljenika ĐĆ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 29. svibnja 2024. godine, broj: Pp-144/2023-8, na sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I) Odbija se žalba okrivljenika ĐĆ kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik ŽĆ je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) EUR-a, u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik ŽĆ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezan platiti u roku od 60 dana od primitka pravomoćne presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2. Okrivljeniku je također izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

3. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan i na plaćanja troškova postupka u iznosu od 30,00 EUR-a.

4. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik ŽĆ, kako se razabire, zbog bitne povrede pravila postupka, jer da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku i iznošenje obrane, budući mu nije izvršena uredna dostava poziva za ročište glavne rasprave.

Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti one koje se navode u žalbi.

7. Neosnovano žalitelj ističe prigovor povrede prava obrane.

Okrivljenik koji je upozoren u tijeku postupka da se ročište glavne rasprave može održati i bez njegove nazočnosti, pozvan je uredno na ročište glavne rasprave za dan 29. svibnja 2024., na koja nije pristupio niti je svoj izostanak pravovremeno opravdao priloženim dokazom o zdravstvenom stanju, pa je prvostupanjski sud imajući u vidu predloženi personalni dokaz i materijalne dokaze koji prileže spisu predmeta, osnovano zaključio da saslušanje okrivljenika nije nužno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i neće biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude (članak 167. stavak 3. PZ-a).

8. U dokaznom postupku saslušan je svjedok NĆ, policijski službenik koji je kritične zgode izvršio kontrolu okrivljenika, čiji je iskaz ocijenjen od strane prvostupanjskog suda vjerodostojnim i sukladnim sa zapisnikom o ispitivanju prisutnosti opojnih droga u organizmu, iz kojeg zapisnika proizlazi da se okrivljenik odbio podvrći ispitivanju.

Ocjenom tog dokaza, uz druge provedene materijalne dokaze koji prileže optužnom prijedlogu, prvostupanjski sud je imao dovoljno dokaza da su se u ponašanju okrivljenika stekli elementi prekršaja za koji ga se tereti optužnim prijedlogom.

9. Svoju odluku prvostupanjski je sud obrazložio razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

10. Stoga su neosnovani navodi žalbe s osnove bitne povrede pravila postupka, te povrede prava na obranu, a na dostatno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno i materijalno pravo.

11. Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. PZ-a, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

12. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Izrečena novčana kazna primjerena je kako svim okolnostima počinjenog prekršaja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te žalitelj treba imati u vidu da je prvostupanjski sud za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini donje granice propisane za prekršaj, iako je imao u vidu činjenicu da je već bio prekršajno kažnjavan za prekršaje iz područja sigurnosti prometa. Naime, za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR-a do 2.650,00 EUR-a, ili kazna zatvora do 60 dana, te ovaj Sud ne nalazi razloga za njezino ublažavanje.

Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je našao da nije prestroga odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, te je svoju odluku u tom dijelu obrazložio valjanim razlozima i po mišljenju ovog Suda primjena iste je u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

13. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

14. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. veljače 2025.

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Marcela Soljačić Prester v.r

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.