Rev-1907/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1907/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja B. T. pok. J. iz O., zastupanog po punomoćniku R. V., odvjetniku u O., protiv tuženih: 1) M. T. ž. N. i 2) D. T. sina N., oboje iz O., i zastupani po punomoćniku F. P., odvjetniku u O., radi utvrđenja i dr., rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 19. siječnja 1990. br. Gž-2796/89, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Omišu u pobijanom dijelu pod stavom I izreke, od 1. lipnja 1989. br. P-345/88, u sjednici održanoj dana 10. siječnja 1991,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženih i ukida presuda Općinskog suda u Splitu od 19. siječnja 1990., broj Gž- 2796/89, i presuda Općinskog suda u Omišu od 1. lipnja 1989., broj P-345/89, u pobijanom dijelu kojim je udovoljeno tužbenom zahtjevu (stav I, točka 1 izreke) i u tom se dijelu predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje, pri čemu se ima odlučiti i o trošku revizije.

Obrazloženje

Presudom drugostepenog suda potvrđena je djelomično presuda prvostepenog suda u pobijanom dijelu kojim je djelomično udovoljeno tužbenom zahtjevu (stav I, točka 1 izreke).

Protiv presude drugostepenog suda izjavili su reviziju tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju, tužitelj osporava navode revizije i predlaže da se revizija kao neosnovana odbije. Nadležni javni tužilac nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Ne može se za sada ispitati da li je pravilno primjenjeno materijalno pravo kad je potvrđena presuda prvostepenog suda u pobijanom dijelu pod stavom I, točka 1 izreke, kojim je utvrđeno da tužitelju naspram prvotužene pripada služnost pješačkog puta preko dijela čestice zemljišta 2994/3, označenog u skici vještaka sa A-B-C-A; jer nije navedeno povlasno dobro na koje se odnosi sporna služnost. Naime, služnost pješačkog puta je stvarna služnost, a stvarna služnost je pravo vlasnika jedne nekretnine (povlasnog dobra) da za potrebe te nekretnine obavlja određene radnje na nekretnini drugog vlasnika (poslužnog dobra) ili da zahtjeva od vlasnika poslužnog dobra da se suzdrži od obavljanja određenih radnji koje bi inače imao pravo obavljati na svojoj nekretnini. Dakle, postojanje povlasnog i poslužnog dobra, pored ostalog, osnovne su pretpostavke za opstojnost stvarne služnosti, o čemu nižestepeni sudovi nisu vodili računa pri odluci o spornom dijelu tužbenog zahtjeva.

Prema stanju u parničnom spisu, proizlazilo bi da su stranke i još jedna treća osoba suvlasnici navedene čestice zemljišta na jednake dijelove (odnosno nakon podruštvovljenja 1986. g. sukorisnici) i da je na toj čestici (građevinska parcela) sagrađen trojni stambeni objekt od kojeg svakom suvlasniku zemljišta pripada posebni dio tog objekta, a tužitelju sporni pješački prolaz treba radi pristupa u njegov dio stambenog objekta sa javnog puta. Ako je to doista tako onda ne predleže pretpostavke za priznanje stvarne služnosti, jer nema povlasnog i poslužnog dobra, već se radi o suvlasničkom odnosu na zajedničkoj nepodjeljenoj stvari, a na stvari u suvlasništu ne može se zasnovati stvarna služnost u korist jednog od suvlasnika, već u ovakvoj situaciji treba tražiti uređenje odnosa među suvlasnicima, odnosno sukorisnicima.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa pri suđenju u ovom sporu činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno i zato su ukinute obje presude nižestepenih sudova i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje da ispita da li u ovom slučaju predleže sve zakonske pretpostavke za priznanje prava stvarne služnosti, i da nakon toga ponovno odluči o tužbenom zahtjevu (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

Odluka o trošku revizije donesena je na osnovu odredbe iz čl. 166. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 10. siječnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović v. r.