Rev-2037/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2037/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari tužitelja I. A., O., kojeg zastupa punomoćnik Ž. V., odvjetnik u R., protiv tuženika 1. I. A. i 2. D. A., oboje iz M., koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu I. i F.-P. iz O., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Požegi poslovni broj Gž-654/08-2 od 22. ožujka 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-559/05-22 od 5. srpnja 2007., 21. listopada 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži proglašenje da ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Opatiji poslovni broj Ovr-105/04 određena rješenjem o ovrsi od 29. travnja 2004. nedopuštena (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženicima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.735,75 kn u roku od 15 dana (točka II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da su procesnopravne povrede takve prirode da predstavljaju pitanja od značaja za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, a da o tim pitanjima revizijski sud još nije zauzeo stav, dok je o materijalnopravnim pitanjima revizijski sud zauzeo svoj stav, ali je ono drugačije od stava izraženog u drugostupanjskoj odluci. Predlaže preinačiti drugostupanjsku odluku tako da se ukine prvostupanjska odluka i predmet vrati na ponovno suđenje pred novim sucem pojedincem podredno da se ukine drugostupanjska odluka i predmet vrati na ponovno suđenje pred novim vijećem drugostupanjskog suda.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, dalje: ZPP), kad stranke ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

Tužitelj u reviziji ne postavlja određeno pravno pitanje koje ima u vidu odredba iz čl. 382. st. 3. ZPP-a pa takva revizija nije dopuštena.

Pritom valja naglasiti da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati pitanje zbog kojeg je stranka podnijela reviziju, niti je ovlašten ispitivati (tražiti) krije li se to pitanje s navedenim razlozima u ostalim navodima revizije ili drugim podacima u spisu. Postojanje određenog, jasno formuliranog pitanja na način koji ne ostavlja dvojbu o tome o čemu bi revizijski sud trebao izraziti svoje pravno shvaćanje upravo i razlikuje reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a od one iz čl. 382. st. 1. ZPP-a.

Zbog toga je na temelju odredbe 392. st. 1. ZPP-a reviziju tužitelja valjalo odbaciti kao nedopuštenu i tako odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. listopada 2015.

Sutkinja:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.