Croatian Supreme Court partially allows appeal on traffic accident damages, reducing non-material compensation under Obligations Act.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal against a second-instance judgment awarding 51,600 kn in damages for a traffic accident. The court found that lower courts incorrectly applied the Obligations Act by awarding excessive compensation for physical pain, fear, and reduced life activities. Consequently, the judgment was modified to award 30,600 kn in total damages, including a reduced sum for non-material harm and adjusted litigation costs.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 395. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; čl. 166. st. 3. Zakona o parničnom postupku: The Supreme Court established that lower courts must apply the Obligations Act correctly when assessing non-material damages, reducing awards if they exceed fair and reasonable amounts based on medical evidence of injury severity.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1942/1997-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. R. iz Z., koga zastupa punomoćnik B. H., odvjetnica u Z., protiv tužene C. O. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 29. travnja 1997. godine, br. Gž 1914/97-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. veljače 1997. godine, br. Pn 5218/96, u sjednici održanoj 19. travnja 2000. godine,
p r e s u d i o j e :
Djelomično se prihvaća revizija, te se preinačuju presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 29. travnja 1997. godine, br. Gž 1914/97-2 i Općinskog suda u Zagrebu od 4. veljače 1997. godine, br. Pn 5218/96 i sudi:
Tužena "Croatia osiguranje" d.d. Zagreb dužna je platiti tužitelju S. R. iz Z. iznos od 30.600,00 kn (tridesettisućašesto kuna) sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos, po osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 4. veljače 1997. godine do isplate, i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn, sve u roku od 15 dana.
U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je ta stranka obvezana da isplati tužitelju iznos od 51.600,00 kn za naknadu štete, sa kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 2.947,00 kn. Preostali dio tužbenog zahtjeva, za iznos od 26.000,00 kn sa kamatom, je odbijen.
Protiv drugostupanjske presude je tužena pravovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude preinače i da se tužitelju dosudi naknada štete u iznosu od ukupno 27.000,00 kn sa kamatom i manji parnični trošak. Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.
Revizija je djelomično osnovana.
Dosuđeni iznos tužitelju predstavlja nematerijalnu štetu koju je pretrpio u prometnoj nezgodi, u sudaru sa vozilom koje je bilo osigurano kod tužene, osim iznosa od 600,00 kn, koji se odnosi na troškove za tuđu pomoć, koji nisu sporni.
Sudovi nižeg stupnja su tužitelju dosudili na ime fizičkih bolova 15.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha 6.000,00 kn i za smanjenje životnih aktivnosti 30.000,00 kn. Tužena u reviziji - ponavljajući navode iz žalbe - smatra da su dosuđeni iznosi nematerijalne štete previsoki i da bi primjerni i pravični iznosi novčane naknade nematerijalne štete trebali iznositi: za pretrpljene fizičke bolove 5.000,00 kn, za pretrpljeni strah 4.000,00 kn i za smanjenje životnih aktivnosti 18.000,00 kn.
Tužitelj je u prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne povrede, opisane u nalazu i mišljenju medicinskog vještaka koji je utvrdio da je tužitelj zadobio potres mozga, natučenje glave, prsnog koša, lijeve ruke, oba koljena i trbuha, zatim da mu je istegnut mišić vratne kralježnice i da je utvrđeno stanje nakon potresa mozga. Po mišljenju vještaka trpio je fizičke boli i to jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, bolove srednjeg intenziteta do 30 dana, a povremene slabije bolove do tri mjeseca. Pretrpio je i strah, intenzivni koji je kratko trajao a sekundarni srednjeg intenziteta dva dana zbog straha od posljedica zadobivene tjelesne ozljede. Stupanj smanjenja životnih aktivnosti vještak je ocijenio na 10-15%.
Po stajalištu ovog Vrhovnog suda, sudovi nižeg stupnja su pogrešno primijenili materijalno pravo, odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima kada su tužitelju za naknadu nematerijalne štete dosudili - kako je navedeno ukupno 51.000,00 kn. Pravična novčana naknada je po ocjeni ovog Vrhovnog suda - za fizičke boli 6.000,00 kn, za pretrpljeni strah 4.000,00 kn i za smanjenje životnih aktivnosti 20.000,00 kn, odnosno ukupno s naslova nematerijalne štete tužitelju pripada i trebao bi priznati ukupno 30.000,00 kn.
Zbog toga je ovaj sud djelomično prihvatio reviziju, preinačio nižestupanjske presude i presudio kao u izreci na temelju odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
Tužitelju je dosuđeno i 600,00 kn na ime naknade za tuđu pomoć. Taj dosuđeni iznos tužena nije osporila u reviziji, pa o njemu nije posebno odlučeno i taj je iznos ostao tužitelju dosuđen i priznat.
Budući da je tužena djelomično uspjela sa revizijom, to joj je u smislu odredbe čl. 166. st. 3. Zakona o parničnom postupku priznat dio troška, odnosno tužitelju je dosuđen umanjeni trošak u iznosu od 2.000,00 kn umjesto iznosa od 2.947,00 kn koliko su mu dosudili i priznali nižestupanjski sudovi.
Suđeno je stoga kao u izreci.
U Zagrebu, 19. travnja 2000. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v.r.