Rev-2575/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2575/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Ilije Čuljata, Augusta Husinca i Stanka Jesenkovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.Ž. iz R., zastupanog po punomoćniku A.E., odvjetniku iz R., protiv tuženika O.M. i B.M., oboje iz R., zastupanih po punomoćniku D.Š., odvjetniku iz P., te Općine Rovinj, zastupane po javnom pravobranitelju Općine Rovinj, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, rješavajući reviziju tuženika O. i B.M. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 11. XI. 1991. godine br. Gž-1262/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rovinju od 20. V. 1991. godine br. P-94/86-22, u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 1993. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e

Predmet raspravljanja i odlučivanja u ovoj pravnoj stvari su tužbeni zahtjevi postavljeni u tužbi 5. V. 1986. godine: zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik cisterne označene sl. A tipa 125 sagrađene na zgr. č. br. 454 upisane u z.k.ul. br. 127 k.o. R., te daljnji zahtjev da su mu tuženici dužni predati tu nekretninu u posjed.

Za oba takva zahtjeva, te u odnosu na sve tuženike tužitelj je naznačio ukupno vrijednost predmeta spora iznosom od 60.000 dinara (23. VI. 1986. godine - str. 9 spisa - sada 6 HRD).

Prema iznijetom, dakle, u predmetnom sporu, radi se o subjektivnoj i objektivnoj kumulaciji tako da je tužitelj jednom tužbom istakao više tužbenih zahtjeva ali i u odnosu na više tuženika (ovlaštenje iz čl. 196. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - NN 53/91), s tim da se zapravo sadržajno radi o djeljivoj činidbi u odnosu na svakog od tuženika. Određivanje vrijednosti predmeta spora zbrajanjem zahtjeva dolazi u obzir jedino kod objektivne kumulacije (čl. 37. ZPP), dok ne dolazi u obzir i kod subjektivne kumulacije.

Za to u ovom imovinsko-pravnom sporu, kada je tužitelj istom tužbom sa tužbenim zahtjevima koji predstavljaju djeljivu činidbu u odnosu na svakog od tuženika naznačio vrijednost predmeta spora jednim iznosom - iznosom od 6 HRD u odnosu na sve tuženike, to se o (ne)dopuštenosti revizije odlučuje i djeljivošću tako naznačene vrijednosti predmeta spora.

S obzirom da je prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku a u vezi sa čl. 2. Zakona o izmjeni i dopuni ZPP ("Sl. list SFRJ" br. 69/82), a sve temeljem odredbe čl. 57. st. 3. Zakona o izmjeni i dopuni ZPP ("Sl. list SFRJ" br. 27/90) vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije preko iznosa od 5 HRD (50.000 dinara), to već obzirom na naznačenu ukupnu vrijednost predmeta spora iznosom od 6 HRD proizlazi da revizija tuženika svakog za sebe nije dopuštena s obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude.

Valjalo je zbog toga odbaciti reviziju tuženika temeljem odredbe čl. 392. ZPP kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 28. travnja 1993. godine

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.