Legislator Case Law & Legislation
Rev-1290/1990-2 AI generated

Rev-1290/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1290/1990-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića, kao predsjednika vijeća, te Zlatka Crnića, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko- pravnoj stvari tužitelja M. V. iz K., koga zastupa P. B., odvjetnik iz K., protiv tužene RO Č. iz Č., radi isplate 421 konvertibilna dinara, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 13.XI 1989. posl. br. Gž 7658/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Kutini od 25.VIII 1989. posl. br. P 395/89, u sjednici održanoj dana 10. listopada 1990.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-1290/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Suprotno neargumentiranim tvrdnjama tuženika, u postupku pred nižestepenim sudovima, nisu počinjene nikakove bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa niti one iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP, s obzirom da je drugostepeni sud na zakonom propisani način označio razloge i dao valjano obrazloženje za sve činjenice od značaja za njegovu odluku.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1290/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića, kao predsjednika vijeća, te Zlatka Crnića, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko- pravnoj stvari tužitelja M. V. iz K., koga zastupa P. B., odvjetnik iz K., protiv tužene RO Č. iz Č., radi isplate 421 konvertibilna dinara, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 13.XI 1989. posl. br. Gž 7658/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Kutini od 25.VIII 1989. posl. br. P 395/89, u sjednici održanoj dana 10. listopada 1990.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom obvezan je tuženik da tužitelju plati iznos od 4,210.000 tadašnjih dinara (sada konvertibilnih 421 din) zajedno sa zatraženim a u izreci označenim kamatama kao i da mu naknadi nastale parnične troškove, u iznosu od 300.000 tadašnjih dinara (sada konvertibilnih 30 dinara) sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Pobijanom drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda.

Revizijom tuženik pobija drugostepenu presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači a tužitelj odbije s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, odnosno da se ukinu obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Na reviziju nije odgovoreno niti se javni tužilac izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Suprotno neargumentiranim tvrdnjama tuženika, u postupku pred nižestepenim sudovima, nisu počinjene nikakove bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa niti one iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP, s obzirom da je drugostepeni sud na zakonom propisani način označio razloge i dao valjano obrazloženje za sve činjenice od značaja za njegovu odluku.

Kako pazeći i po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) na bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP ovaj revizioni sud ne nalazi ni takovih povreda, trebalo je reviziju tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu.

Jednako tako, neosnovane su i tvrdnje tuženika da je pobijana presuda rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, i da su se njezinim donošenjem ostvarili revizioni razlozi iz odredbe čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Suprotno tvrdnjama tuženika na konkretni sporni slučaj nižestepeni su sudovi pravilno primijenili odredbe čl.

16. tada važećeg Zakona o osnovama poslovanja OOUR-a u oblasti prometa robe i usluga i o sistemu mjera kojima se sprečava narušavanje jedinstva jugoslavenskog tržišta u toj oblasti ("Sl. list SFRJ" br. 43/76 i 20/84).

Iz sadržaja odredbe čl. 16. st. 2. toč. 4. citiranog Zakona proizlazi, da organizacija udruženog rada čini djelo špekulacije izmedju ostalog i kad prodaju robe uvjetuje izričito ili prešutno uplatom unaprijed odredjene svote novčanih sredstava pa nakon dostave robe pri konačnom obračunu ne prizna, odnosno ne obračuna kupcu, odgovarajuće kamate na uplaćena sredstva. Citiranim normama dakle, utvrdjuju se kvalifikacioni elementi djela špekulacije, koje medjutim, ne postoji u slučaju ako organizacija koja prodaje robu prizna kupcu odgovarajuće kamate na uplaćena sredstva čija se visina odredjuje stavom 3. člana 16. već citiranog Zakona.

Kada je na osnovi rezultata pravilno provedenog postupka utvrdjeno: - da su stranke zaključile ugovor 13.V 1988. godine prema kojem tuženik preuzima tužiteljevo staro vozilo po cijeni od tadašnjih 1,500.000 dinara (sada konvertibilnih 150 dinara; pod račun za novo, vozilo Lada Riva 1300) za koje je tužitelj odmah uplatio zatraženu razliku do pune cijene, a tuženik se obvezao novo vozilo isporučiti u roku od 90 dana, - da je na zahtjev tuženika tužitelj izvršio i doplatu cijene za novo vozilo 20.V 1988. godine u iznosu od tadašnjih 2,250.000 dinara (sada konvertibilnih 225 dinara), - te 2. VI 1988. daljnji iznos od 128.220 tadašnjih dinara (sada konvertibilnih 12,82 dinara),

- da je novo vozilo tuženik isporučio tužitelju tek 8.III 1989. godine, nakon proteka više od 9 mjeseci, tada nemaju osnova tvrdnje tuženika da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno i da je tužbenom zahtjevu tužitelja neosnovano udovoljeno. Naprotiv, pravilno su nižestepeni sudovi primjenom citiranih odredbi spomenutog zakona udovoljili tužbenom zahtjevu tužitelja iz razloga koji su navedeni u nižestepenim odlukama a ponovljeni i u ovoj odluci.

Valja posebno naglasiti da tuženik nije u pravu niti kada tvrdi da je donošenjem pobijane presude narušeno načelo jednake vrijednosti davanja (načelo ekvivalencije iz čl. 15. Zakona o obveznim odnosima "Sl. list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 46/85 i 57/89), jer je upravo usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja i ostvarena intencija prethodno citiranog zakona, a ta je, jednako i jedinstveno tretiranje i zaštita svih kupaca na jedinstvenom području SFRJ koji uplaćuje sredstva, odnosno unaprijed odredjenu svotu novčanih sredstava za robu čija je isporuka uvjetovana takvom uplatom.

To se postiže upravo priznavanjem prava na kamate na unaprijed uplaćena novčana sredstva kupcu, kao da su ista uložena kod banke, a na način kako je to označeno u odredbi čl. 16. st. 3. citiranog Zakona.

Činjenica pak, što je spomenuti zakon prestao važiti 1. X 1989. godine ("Sl. list SFRJ" br. 58/89), neodlučna je za pravilno rješenje ovoga spora, s obzirom da se ovaj spori odnos ima presuditi prema propisima koji su važili u vrijeme kada je nastao, a u to vrijeme bio je na snazi upravo zakon prema kojem tužitelju pripada pravo na kamate na način i u skladu sa odredbama čl. 16. citiranog Zakona.

S obzirom na sve izloženo trebalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 10. listopada 1990.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v.r.