Gzp-1456/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1456/08-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja D. Č., I. Č.1 i I. Č. , svi iz Z., zastupanih po punomoćniku N. P., odvjetniku iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (Građansko-upravni odjel), radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja upućenom 21. ožujka 2008, dana 09. travnja 2009,

r i j e š i o j e:

I. Predlagateljima D. Č., I. Č.1 i I. Č. se određuje primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, svakom u iznosu od 10.000,00 kn (slovima: desettisućakuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za njezinu isplatu Ministarstvu financija Republike Hrvatske.

Obrazloženje

Predlagatelji su 21. ožujka 2008. uputili Županijskom sudu u Zagrebu, temeljem čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 16/07; dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-638/93. Županijski sud u Zagrebu se rješenjem od 09. srpnja 2008. oglasio nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu.

Zahtjev je osnovan.

U skladu s čl. 27. st. 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-638/93, izvješća Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Županijskog suda u Zagrebu i naknadnih provjera, utvrdio sljedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku:

- postupak je započeo 08. veljače 1993. podnošenjem tužbe K. S. protiv K. Č. i D. Č. kao tuženika, radi naknade štete za vjetrobransko staklo na automobilu tužiteljice koje je razbio tada mlt. I. Č.; tužba je primljena na Općinskom sudu u Zagrebu i zavedena pod brojem Pn-638/93;

- do 06. studenog 1997. održana su 4 ročišta za glavnu raspravu; ukupno je saslušano četvero svjedoka, a na ročištu 02. listopada 1997. je glavna rasprava zaključena; tužbeni zahtjev je preciziran na iznos od 264,00 kn;

- dana 07. siječnja 1998. sutkinja daje naredbu za preotvaranje glavne rasprave;

- dana 09. lipnja 1998. se otpremaju pozivi za ročište zakazano za 20. listopada 1998;

- na ročištu 20. listopada 1998. sud odlučuje saslušati jednu svjedokinju pa novo ročište zakazuje za 08. veljače 1999;

- iako je svjedokinja pristupila, sud je ne saslušava na ročištu 08. veljače 1999; ročište se okončava, a ne zakazuje se novo;

- dana 29. ožujka 1999. se otpremaju pozivi za ročište zakazano za 06. rujan 1999;

- na ročištu 06. rujna 1999. se utvrđuje da nije iskazana dostava za svjedokinju, iako joj poziv nije ni bio upućen; sud određuje novo ročište za 08. veljače 2000;

- na ročištu 08. veljače 2000. se saslušava svjedokinja, a tuženica K. Č. ističe protutužbeni zahtjev radi neimovinske štete zbog povrede sina, a potom izjavljuje prigovor prijeboja; novo ročište nije zakazano;

- tužiteljica je 01. ožujka 2000. istaknula prigovor zastare za protutužbeni zahtjev;

- dana 12. srpnja 2000. sud otprema pozive za ročište zakazano za 11. prosinca 2000;

- na ročištu 11. prosinca 2000. sud odlučuje provesti očevid s vještakom prometne struke;

- tužiteljica 20. prosinca 2000. dostavlja podnesak u kojem ističe da se protivi očevidu jer je nepotreban;

- rješenjem od 25. svibnja 2001. sud poziva tužiteljicu na uplatu predujma, a tužiteljica dostavlja dokaz o uplati 07. lipnja 2001;

- novim rješenjem od 12. srpnja 2002. određuje se druga osoba vještaka te se navodi da će se datum očevida odrediti naknadno;

- rješenjem od 19. srpnja 2002. sud zakazuje očevid za 03. listopada 2002;

- dan prije očevida je pristupio vještak i naveo da ne može doći na očevid, koji je stoga odgođen;

- rješenjem od 14. listopada 2002. očevid je zakazan za 28. studeni 2002;

- dan prije očevida punomoćnik tuženice K. Č. obavještava sud da je ona preminula te da bi postupak trebalo prekinuti; dostavlja i smrtni list;

- sud ipak održava očevid u zakazano vrijeme;

- vještak 03. prosinca 2002. dostavlja nalaz i mišljenje;

- sud strankama 13. prosinca 2002. otprema zapisnik s očevida;

- tužiteljica 18. ožujka 2003. kao tuženika naznačuje D. Č. i I. Č.1 ;

- sud strankama 16. srpnja 2003. otprema vještvo;

- tužiteljica 02. rujna 2003. obavještava sud kako nema primjedbi na vještvo;

- sud 03. ožujka 2004. poziva tužiteljicu da dostavi rješenje o nasljeđivanju iza pok. K. Č.;

- tužiteljica 12. ožujka 2004. obavještava sud da iza pok. K. Č. nije vođen ostavinski postupak;

- dana 01. listopada 2004. sud otprema pozive za ročište zakazano za 18. siječanj 2005;

- na ročištu 18. siječnja 2005. tužiteljica konačno specificira tužbeni zahtjev u visini od 264,00 kn prema tuženicima D. Č., I. Č.1 i I. Č. (suprug i djeca pok. K. Č.); novo ročište nije zakazano;

- podneskom primljenim 20. siječnja 2005. punomoćnik pok. K. Č. ustrajava na prekidu postupka;

- sud dopisom od 02. lipnja 2006. od policije traži podatke o smrti K. Č., iako je smrtni list dostavljen još 2002;

- odgovor policije stiže 09. lipnja 2006;

- rješenjem od 18. srpnja 2006. (otpremljenim 28. kolovoza 2006.) sud prekida postupak zbog smrti K. Č.;

- dana 09. studenog 2006. sud otprema pozive za ročište zakazano za 29. siječanj 2007;

- na ročištu 29. siječnja 2007. sud poziva prisutnog I. Č.1 i odsutnu I. Č. da preuzmu postupak iza pok. K. Č.; I. Č.2 preuzima postupak; novo se ročište zakazuje za 15. ožujak 2007;

- na ročištu 15. ožujka 2007. i I. Č.1 preuzima postupak iza pok. K. Č.; dopunski se saslušava I. Č.2 te se određuje da će se zatražiti dopuna vještva;

- poziv vještaku je upućen 19. travnja 2007, a dopunu vještva vještak dostavlja 30. travnja 2007;

- sud 08. svibnja 2007. otprema strankama dopunu vještva, ali ne zakazuje ročište;

- tužiteljica 25. svibnja 2007. specificira tužbeni zahtjev u iznosu od 982,00 kn;

- sud 05. lipnja 2007. podnesak tužiteljice otprema tuženicima, bez zakazivanja ročišta;

- dana 06. studenog 2007. sud otprema pozive za ročište zakazano za 20. studeni 2007;

- ročište 20. studenog 2007. se nije moglo održati jer nije bila iskazana dostava za punomoćnicu tužiteljice; novo ročište nije zakazano;

- dana 21. studenog 2007. u spis se prima rješenje Županijskog suda u Zagrebu kojim se prihvaća zahtjev tužiteljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku;

- sud 09. siječnja 2008. otprema pozive za ročište zakazano za 04. ožujka 2008;

- na ročištu 04. ožujka 2008. tužiteljica ponovo specificira tužbeni zahtjev u iznosu od 264,00 kn; prihvaćen je prijedlog tuženika (predlagatelja) da se ročište odgodi kako bi angažirali odvjetnika; novo ročište je zakazano za 20. ožujka 2008;

- na ročištu 20. ožujka 2008. sud zaključuje glavnu raspravu;

- presuda Pn-638/93, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, je objavljena 04. travnja 2008;

- pisani otpravak presude (i rješenja kojim se obustavlja postupak po protutužbi) je strankama otpremljen 30. travnja 2008;

- povodom žalbe spis je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, kao žalbenom sudu, 20. lipnja 2008;

- presudom Županijskog suda u Zagrebu Gžn-2202/08 od 28. listopada 2008. žalba je dijelom odbijena, a dijelom je prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena; spis je 12. prosinca 2008. vraćen prvostupanjskom sudu, a drugostupanjska presuda je dostavljena punomoćnicima stranaka 16, odnosno 19. siječnja 2009.

Kao pravno relevantno razdoblje, odlučno za ocjenu pripada li predlagateljima pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu se smatra razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom upućenog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, u konkretnom je slučaju tužba podnesena 08. veljače 1993, pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 05. studenog 1997, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("NN" - Međunarodni ugovori, br. 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02.).

Također, obzirom da je tijekom ovog postupka pravomoćno meritorno odlučeno o pravima predlagatelja (tuženika u parničnom postupku), u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje teče od 05. studenog 1997. do dana kada su punomoćnici stranaka primili odluku Županijskog suda u Zagrebu kojom je postupak pravomoćno okončan (19. siječanj 2009.), što ukupno iznosi 11 godina, 2 mjeseca i 14 dana.

Prema ocjeni ovog suda, iako je Općinski građanski sud u Zagrebu u pravno relevantnom razdoblju održao više ročišta i poduzimao druge procesne aktivnosti koje su rezultirale donošenjem prvostupanjske meritorne odluke, ipak je postupanje tog suda bilo neažurno, posebno imajući u vidu da je riječ o sporu male vrijednosti. Zamjetna su razdoblja u kojima nisu poduzimane nikakve procesne radnje usmjerene ka okončanju postupka, i to od 07. siječnja 1998. do 09. lipnja 1998. (5 mjeseci i 2 dana), od 08. veljače 2000. do 12. srpnja 2000. (5 mjeseci i 4 dana), od 11. prosinca 2000. do 25. svibnja 2001. (5 mjeseci i 14 dana), od 07. lipnja 2001. do 12. srpnja 2002. (1 godinu, 1 mjesec i 5 dana), od 16. srpnja 2003. do 03. ožujka 2004. (7 mjeseci i 16 dana), te od 18. siječnja 2005. do 02. lipnja 2006. (1 godinu, 4 mjeseca i 15 dana). Postupanje tog suda je posebno bilo neučinkovito jer sud nije u dovoljnoj mjeri koncentrirao glavnu raspravu i nastojao je dovršiti na što manje ročišta (čl. 311. st. 2. Zakona o parničnom postupku; dalje: ZPP), bez odugovlačenja i sa što manje troškova (čl. 10. st. 1. ZPP-a), odnosno nije u dovoljnoj mjeri koristio procesna ovlaštenja koja su ZPP-om ustanovljena upravo u svrhu racionalizacije i ubrzanja rada sudova te kao protuteža neograničenoj dispoziciji parničnih stranaka i zloupotrebi procesnih prava. Tako sud nije prilikom okončavanja ročišta odmah zakazivao nova, nije koncentrirao glavnu raspravu brzim odlučivanjem o dokaznim prijedlozima i brzim izvođenjem prihvaćenih dokaza, nije poduzimao mjere za učinkovito i brzo provođenje vještačenja (koje je trajalo šest i pol godina, od prosinca 2000. do travnja 2007.), propuštao je slati pozive svjedocima, a stupanje (nespornih) nasljednika u postupak iza pok. K. Č. sud je provodio preko četiri godine (od studenog 2002. do ožujka 2007.). Županijski sud u Zagrebu također nije bio potpuno ažuran jer je povodom žalbe spis na tom sudu bio gotovo 6 mjeseci, iako je bila riječ o sporu male vrijednosti koji je trajao već 15 godina. Uslijed takvog postupanja sudova utvrđena duljina trajanja postupka ne zadovoljava zahtjev suđenja u razumnom roku.

Postupak nije složen. Na složenost postupka ne utječe činjenica smrti jedne od stranaka jer je sud odmah dobio i smrti list, a nasljednici su bili nesporni.

Predlagatelji nisu u pravno relevantnoj mjeri pridonijeli duljini trajanja postupka.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine trajanja sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju (11 godina, 2 mjeseca i 14 dana) i postupanja nadležnih sudova, predlagateljima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj je sud odmjerio u iznosu od 10.000,00 kn, imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, činjenicu da je u međuvremenu pravomoćno odlučeno o pravima i obvezama predlagatelja, uz istodobno uvažavanje teških gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem čl. 28. st. 1. i 2. ZS-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 09. travnja 2009.

S U D A C

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.