I Kž-500/1990-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-500/1990-5

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Svedrović Marijana kao predsjednika vijeća, te mr. Horvatinović Ružice i Primorac Vladimira kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin Almer Rajke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. Ž. I. zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi javnog tužioca podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Rijeci od 10. travnja 1990, K-18/90, u sjednici održanoj 6. lipnja 1991, u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Papac Balde i branitelja optuženika A. K., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba javnog tužioca te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom Okružnog suda u Rijeci od 10. travnja 1990. K-18/90, izrečena je opt. Ž. I. za učinjeno krivično djelo pokušaja silovanja iz čl. 83. st. 1. KZH, primjenom čl. 19. KZ SFRJ, a na temelju čl. 52. st. 1. i čl. 53. st. 2. KZ SFRJ uvjetna osuda i utvrđena kazna zatvora u.trajanju od šest mjeseci s rokom kušnje od dvije godine.

Protiv te presude žalbu je podnio javni tužilac zbog odluke o izrečenoj krivičnoj sankciji te je predložio da se pobijana presuda preinači u odluci o krivičnoj sankciji i optuženiku izrekne primjerena kazna zatvora.

U svom odgovoru na žalbu javnog tužioca optuženik je predložio da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostepena presuda.

Na temelju čl. 371. st. 1. i 4. ZKP sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Republike Hrvatske i zamjenika branitelja optuženika A. K., odvjetnika iz Z..

Žalba javnog tužioca nije osnovana.

Svoju žalbu javni tužilac prije svega temelji na pogrešnoj tvrdnji da prvostepeni sud svoju odluku da optuženiku ublaži zakonom zapriječenu kaznu i izrekne uvjetnu osudu temelji na utvrđenju postojanja osobito olakotnih okolnosti u smislu čl. 42. toč. 2. KZ SFRJ.

Suprotno tome prvostepeni sud je optuženiku za učinjeno krivično djelo pokušaja silovanja ublažio kaznu zapriječenu u čl. 83. st. 1. KZH na temelju čl. 42. toč. 1. u vezi s čl. 19. st. 2. KZ SFRJ. U vezi s tim javni tužilac, također, pogrešno ističe da je izostalo u prvostepenoj presudi obrazloženje osobito olakotnih okolnosti. I u daljnjem dijelu žalbe javni tužilac ocjenjuje pravilnost izrečene krivične sankcije, isključivo dokazujući da se utvrđene olakotne okolnosti u postupku ne mogu smatrati ni pojedinačno, ni u svojoj ukupnosti osobito olakotnim okolnostima.

Suprotno podnesenoj žalbi javnog tužioca ovaj drugostepeni sud ocjenjuje da je odluka o izrečenoj sankciji optuženiku u konkretnom slučaju pravilna, te da se s obzirom na sve utvrđene okolnosti u prvostepenom postupku doista može očekivati da će i upozorenje uz prijetnju kaznom dovoljno utjecati na optuženika da više ne čini krivična djela.

Stoga je na temelju čl. 384. ZKP trebalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 6. lipnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin Almer Rajka v.r.

Svedrović Marijan v.r.