Rev-357/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-357/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr.sc.Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz O., koju zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik iz O., protiv tuženika I. M. iz J., kojeg zastupa punomoćnica S. G., odvjetnica iz O. radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 8. listopada 1998. godine, broj Gž-1599/98-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 23. travnja 1998. godine broj VII P- 984/93-72, u sjednici održanoj dana 13. studeni 2002. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično se preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku od 8. listopada 1998. godine, broj Gž-1599/98-2 i presuda Općinskog suda u Osijeku od 23. travnja 1998. godine broj VII P-984/93-72 u dijelu kojim je tuženik obvezan platiti tužiteljici iznos od 21.562,92 kn sa zateznom kamatom i u dijelu kojim je odlučeno o parničnom trošku i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev da je tuženik dužan platiti tužiteljici iznos od 21.562.,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 3. svibnja 1993. godine pa do isplate.

Tužiteljica je dužna nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.500,00 kn u roku od 15 dana.

II. U ostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su pokretne stvari navedene u izreci zajednička bračna imovina tužiteljice i tuženika svakog u ½ dijela te da je tuženik dužan priznati suvlasništvo na tim stvarima u tom omjeru i isplatiti tužiteljici iznos od 21.562,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 3. svibnja 1993. godine do isplate. Tužbeni zahtjev je odbijen u preostalom dijelu, a odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove spora. Drugostupanjskom presudom žalbe stranaka su odbijene i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude u dosuđujućem dijelu ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju, a ni nadležni državni odvjetnik, kojem je revizija dostavljena temeljem čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP) nije se izjasnio o sadržaju revizije.

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a na postojanje eventualno drugih povreda postupka u reviziji se konkretno ne ukazuje.

Utvrđeno je da su stranke bile u braku u razdoblju od 1976. godine do 1979. godine te da su od 1983. do 1991. godine živjeli u izvanbračnoj zajednici. Nesporno je također da je tuženik za to vrijeme bio na privremenom radu u SR Njemačkoj, a da je njihov sin D.M. (rođen 1977. godine) živio s tužiteljicom, kao i izvanbračni sin tuženika K.M. Stranke su tijekom zajedničkog života u izvanbračnoj zajednici kupili pokretnine u pogledu kojih tužiteljica traži utvrđenje suvlasništva, a tržišna vrijednost tih pokretnina prema nalazu vještaka na dan 25. siječnja 1996. godine iznosi 12.114 DEM.

Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da su stranke suvlasnici pokretnina opisanih u izreci prvostupanjske presude svaki u ½ dijela. Prema čl. 299. ranije važećeg Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 51/89, 59/00 i 25/94, u daljnjem tekstu: ZBPO), imovina stečena radom žene i muškarca u izvanbračnoj zajednici koja je trajala duže vremena smatra se njihovom zajedničkom imovinom. Udio svakog od njih u zajedničkoj imovini određuje se prema doprinosu u stjecanju imovine, a u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos svakog od njih u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o njihovoj plaći i zaradi , nego i o pomoći jednoga od njih drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine ( čl. 299. st. 2. u vezi s čl. 287. ZBPO). Stoga tvrdnja revidenta da je on kupio pokretnine svojim novcem ne dovodi u pitanje utvrđenje nižestupanjskih sudova da je riječ o zajedničkoj imovini tužiteljice i tuženika, a suvlasnički dijelovi su određeni prema doprinosu u stjecanju te imovine. Nesporno je da je tužiteljica vodila brigu o domaćinstvu, o odgoju i podizanju zajedničkog mldb. djeteta, a i izvanbračnog djeteta tuženika. U tome se sastoji doprinos tužiteljice u stjecanju zajedničke imovine i po ocjeni ovog suda.

Pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev (određeno istaknut na ročištu od 23. travnja 1998. godine) za isplatu svote od 21.562,92 kn, čime je izvršena dioba suvlasničke zajednice isplatom. Ako se kod diobe zajedničke imovine utvrdi da jednom od izvanbračnih drugova pripada znatno manji dio, sud može na zahtjev jednog od izvanbračnih drugova odrediti da se tome izvanbračnom drugu izvrši isplata u novcu (čl. 299. st. 2. u vezi s čl. 290. ZBPO). U ovom slučaju utvrđeno je da su dijelovi jednaki, pa tužiteljica nema pravo zahtijevati da joj se izvrši isplata u novcu.

Stoga je revizija temeljem čl. 393. ZPP djelomično odbijena kao neosnovana, a temeljem čl. 395. st. 1. ZPP djelomično prihvaćena i djelomično preinačena presuda prvostupanjskog i drugostupanjskog suda.

Tužiteljica je zatražila naknadu parničnog troška u iznosu od 62.617, 45 kn, a tuženik u iznosu 28.118,00 kn, a nižestupanjski sudovi su odlučili da svaka stranka snosi svoje troškove spora. Tuženik u reviziji ističe da su troškovi trebali biti dosuđeni prema uspjehu u sporu, a što prihvaća i ovaj revizijski sud. Tužiteljica je odbijena s tužbenim zahtjevom da se utvrdi njezino pravo suvlasništva na nekretnini (prema procjeni vještaka vrijednost nekretnine iznosi 127.241 DEM), a uspjela je s tužbenim zahtjevom za utvrđenje suvlasništva na pokretninama (prema procjeni vještaka tržišna vrijednost pokretnina iznosi 12.114 DEM). Uzimajući u obzir i djelomični uspjeh tuženika u ovom revizijskom stadiju postupka, tuženiku je razmjerno uspjehu temeljem čl. 166. st .2. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP dosuđen trošak u iznosu od 3.500,00 kn, pri čemu su troškovi računati prema vrijednosti predmeta spora kako je označen u tužbi (10. 000.000 HRD, odnosno 10.000,00 kn), a ne prema procijenjenoj vrijednosti zajedničke imovine prema kojoj vrijednosti su stranke očito istakle svoje zahtjeve za nadoknadu parničnih troškova.

U Zagrebu, 13. studenog 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.