I Kž-85/2006-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 85/06-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Ranka Marijana, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. H. S. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 173. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbama opt. H. S. i opt. B. M., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 30. studenog 2005., br. K-20/05-36, u sjednici održanoj dana 10. ožujka 2009., u prisutnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se žalba opt. B. M.,

a) ukida se pobijana prvostupanjska presuda, u odnosu na kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ, opisano pod toč. 3. izreke te presude, te se predmet u tom dijelu vraća nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku,

b) preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda, u odnosu na kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ, opisano pod toč. 2) izreke te presude i izriče:

protiv opt. B. M. (ostali podaci kao u prvostupanjskoj presudi), na temelju čl. 353. toč. 5. ZKP, se

OPTUŽBA ODBIJA

da bi u vremenskom periodu od travnja mjeseca 2004. godine do kraja lipnja mjeseca 2004. godine, u R., ispred …, u dva navrat, na području G. V. i T. u tri navrata i jedanput na K., opojnu drogu heroin u količinama od jedne doze po navratu prodao III. opt. S. P. za novčani iznos od 100,00 kuna po dozi, ukupno za iznos od 600,00 kuna,

I Kž 85/06-7

pa da bi time počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP, troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 1. i 2. toč. 1. do 6. ZKP, i nužni izdaci i nagrada branitelja, za ovaj dio presude, padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Odbija se žalba opt. H. S. kao neosnovana, te se u pobijanom a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim opt. H. S. za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 5. KZ, pobliže opisano pod toč. 1. izreke, opt. B. M. za jedno kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ, pobliže opisano pod toč. 2. izreke i za jedno kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 1. KZ, pobliže opisano pod toč. 3. izreke, te opt. S. P., za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 5. KZ, pobliže opisano pod toč. 4. izreke, te su opt. B. M., na temelju navedenih zakonskih odredbi utvrđene pojedinačne kazne i to za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ, primjenom čl. 57. st. 2. toč. b) KZ, kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 1. KZ, kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, te su opt. H. S. i opt. B. M., na temelju citiranih zakonskih odredbi osuđeni i to opt. H. S. na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a opt. B. M., primjenom čl. 60. KZ, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, dok je opt. S. P., na temelju čl. 58. st. 2. KZ u vezi čl. 173. st. 8. KZ,

.

oslobođen kazne

Istom presudom, na temelju čl. 353. st. 5. ZKP, protiv opt. H. S. odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ, pobliže opisano u izreci te presude.

Na temelju čl. 82. KZ opt. B. M. obvezan je na ime ostvarene imovinske koristi platiti iznos od 600,00 kuna.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP, optuženici H. S., B. M. i S. P., oslobođeni su dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 1. i 2. toč. 1. do 6. ZKP.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP odlučeno je da troškovi postupka iz čl. 119. st. 1. i 2. toč. 1. do 6. ZKP, u odnosu na odbijajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se opt. H. S. putem branitelja G. M., odvjetnika iz R., zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optužba protiv žalitelja odbije ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Opt. B. M. žali se osobno i putem branitelja M. K., odvjetnika iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenim sankcijama, a sadržajno i zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom

I Kž 85/06-7

da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Kako se osobno podnesena žalba optuženika podudara i prožima s osnovama i razlozima iz žalbe podnesene putem njegovog branitelja, to su obje žalbe razmotrene i ocjenjene kao jedna jedinstvena žalba optuženika.

Odgovor na žalbe nije podnesen do sjednice vijeća.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, predložio je da se žalbe optuženika H. S. i B. M. odbiju kao neosnovane, kod čega je ustrajala i na sjednici vijeća prisutna zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnja Lončar.

Sjednici vijeća prisustvovala je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Višnja Lončar, dok je ista, sukladno odredbi čl. 374. st. 4. ZKP, održana u odsutnosti opt. H. S., koji nije obavijestio sud o promjeni boravišta ili stana, te mu tražena obavijest o sjednici nije dostavljena, a branitelj istog optuženika, G. M., odvjetnik iz R. nije pristupio iako je uredno obaviješten.

Žalba opt. B. M. je osnovana, a žalba opt. H. S. nije osnovana.

U pravu je opt. B. M. kad ističe da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon (u odredbi čl. 368. toč. 3. ZKP) jer je stvar koja je predmet ovog postupka pod toč. 2. izreke pobijane presude, već pravomoćno presuđena, a to je okolnost koja isključuje kazneni progon. Naime, uvidom u spise Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Kž-1015/05 utvrđeno je da je presudom Županijskog suda u Rijeci od 08. srpnja 2005., br. K-115/04 koja je u odnosu na opt. B. M. potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2006., br. I Kž-1015/05-8, opt. B. M. zbog identične kriminalne aktivnosti, pravomoćno osuđen radi kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. KZ, što je, pod toč. 4. te presude “… tijekom ožujka mjeseca 2004. godine u R., u ulici …, u barem šest navrata VI optuženiku ini od po 0,20 g po pizzu, za

L. D. prodao po jedan pizz sa sadržajem droge heroin u količ

iznos od 100,00 kuna, te u vremenskom periodu od ožujka do svibnja mjeseca 2004. godine, E. C. prodao u više navrata sedam pizzeva heroina za iznos od 100,00 kuna po pizzu.” Nema sumnje da kriminalne aktivnosti opt. B. M. opisane pod toč. 4. u navedenoj pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Rijeci sadrže sva bitna obilježja kao i radnje opisane pod toč. 2. izreke pobijane presude – neovlaštenu prodaju tvari koje su propisom proglašene opojnim drogama- a nedvojbeno je utvrđeno da postoji i jedinstvo vremena (period od ožujka do svibnja, odnosno od travnja do lipnja 2004. godine), istovrsnost opojne droge (heroin) i načina prodaje (pojedinačne doze ili pizzevi po 100,00 kuna), te se radi o pravomoćno presuđenoj stvari protiv iste osobe, zbog istog kriminalnog djelovanja, u vremenskom periodu koji se gotovo u cijelosti preklapa, a što je okolnost koja isključuje kazneni progon. Stoga je u tom dijelu, prihvaćanjem žalbe opt. B. M., na temelju čl. 390. st. 1. ZKP, valjalo pobijanu presudu preinačiti i primjenom čl. 353. toč. 5. ZKP odbiti optužbu, te s tim u vezi odlučiti i o troškovima postupka u odnosu na taj dio odluke (čl. 123. st. 1. ZKP).

U pravu je opt. B. M. i kad ističe da je činjenično stanje nepotpuno, a time za sada i pogrešno utvrđeno, u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ, opisano pod toč. 3. izreke pobijane presude. Naime, unatoč tvrdnjama optuženika da je dvije i po tablete heptanona

I Kž 85/06-7

dobio kao terapiju u Centru za liječenje ovisnosti, sud je bez navođenja razloga odbio dokazni prijedlog usmjeren na pribavljanje podataka od Centra za liječenje ovisnosti, pozivajući se na odredbu čl. 322. st. 4. toč. 2. ZKP, što bi značilo da je prijedlog ocijenio nevažnim, što se za sada ne može prihvatiti jer se ukazuje potrebnim upravo na taj način provjeriti obranu optuženika.

U ponovljenom postupku za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ, za koje se tereti opt. B. M., pod toč. 3. izreke pobijane presude, nadležan prvostupanjski sud ponovno će provesti sve već provedene dokaze, pribavit će predložene podatke od Centra za liječenje ovisnosti, nakon čega će savjesnom i pravilnom ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano i potpuno obrazložiti u smislu odredbe čl. 359. st. 7. ZKP.

Nije u pravu opt. H. S. kada se žali zbog povrede kaznenog zakona, smatrajući da se radi o presuđenoj stvari i u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ, opisano pod toč. 1. izreke, jer nakon što je sud odbio optužbu za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ, pozivajući se na presuđenu stvar, trebao je to učiniti i u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ, budući da se tu radi o prividnom stjecaju. Naime, smatra da odbijanje optužbe za prodaju opojne droge, zbog razloga presuđene stvari, znači da je pravomoćno suđen i za stavljanje na raspolaganje prostorija radi trošenja te iste opojne droge.

Suprotno tome, okolnost da je sud pravilno odbio optužbu za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ, pozivom na odredbu čl. 353. st. 5. ZKP (presuđena stvar), ne sprječava sud da optuženiku sudi za kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ, počinjeno istom prilikom, za koje ranije nije suđen, jer je između ovih kaznenih djela moguć realni stjecaj. Naime, kazneno djelo za koje je opt. H. S. proglašen krivim pod toč. 1. izreke nije konzumirano težim kaznenim djelom (za koje je optužba odbijena zbog razloga presuđene stvari), već se radi o tome da je opt. H. S. s dvije radnje (prodajom opojne droge i stavljanjem na raspolaganje prostorija radi trošenja opojne droge) počinio dva oblika kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, ono iz čl. 173. st. 2. KZ i ono iz čl. 173. st. 5. KZ, sve neovisno i od činjenice da su oba kaznena djela počinjena u istom vremenskom periodu, budući da je istovremeno nakon prodaje opojne droge opt. H. S. u dva navrata omogućio opt. S. P. da kupljenu drogu odmah i konzumira u njegovoj drvarnici koju mu je za tu svrhu stavio na raspolaganje, čime je u realnom stjecaju počinio već navedena dva kaznena djela, od kojih je za jedno optužba odbijena, zbog razloga presuđene stvari, a za drugo je proglašen krivim.

Iz navedenih razloga ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon iz razloga na koje u žalbi ukazuje opt. H. S. niti se radi o bilo kojoj povredi postupka iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

S obzirom da žalba opt. H. S., podnesena zbog povrede kaznenog zakona sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, pobijana presuda ispitana je u smislu čl. 382. ZKP i u odluci o kazni, pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud našao da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu čl. 56. KZ od utjecaja na odmjeravanje vrste i mjere kazne, pri čemu je dao pravilan značaj utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima. Tako je sud kao olakotne okolnosti na strani opt. H. S. cijenio da je otac i hranitelj dvoje maloljetne djece, a kao otegotnu okolnosti uzeo je činjenicu

I Kž 85/06-7

ranije višekratne osuđivanosti za istovrsna kaznena djela. Stoga se izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca ukazuje kao potpuno primjerena stupnju krivnje optuženika i pogibeljnosti počinjenog djela, te će se istom ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Prema svemu što je izloženo trebalo je po čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP, presuditi, a u smislu čl. 388. st. 1. ZKP i riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 10. ožujka 2009.

Predsjednik vijeća:

Zapisničar:

Damir Kos, v.r.

Ivona Horvatić, v.r.