Legislator Case Law & Legislation
I Kž disc-1/2006-4 AI generated

Supreme Court dismisses appeal against public notary disciplinary panel ruling for breach of statute of limitations.

Case Number I Kž disc-1/2006-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeal filed by a public notary against a disciplinary panel's conviction and fine. The appellant argued that the prosecution was time-barred, claiming the five-year limitation period had expired since the alleged offense occurred in 1996. The court rejected this, ruling that the five-year period constitutes a relative limitation subject to interruption, meaning absolute bar only occurs after ten years. Consequently, the court upheld the first-instance judgment finding the notary guilty and liable for the fine.

Legislator headnote

AI generated

čl. 149. Zakona o javnom bilježništvu; čl. 20. st. 6. Kaznenog zakona: The five-year limitation period for disciplinary offenses is a relative limitation that can be interrupted, establishing that absolute bar only occurs after ten years.

Keywords

AI generated
statute of limitations relative limitation absolute bar disciplinary offense public notary interruption of limitation criminal procedure

Cited Legislation

AI generated
čl. 149. Zakona o javnom bilježništvu
čl. 20. st. 6. Kaznenog zakona
čl. 149. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu
čl. 382. Kaznenog procesnog zakona
čl. 379. st. 1. Kaznenog procesnog zakona
čl. 150. st. 2. Zakona o javnom bilježništvu
čl. 153. st. 4. Zakona o javnom bilježništvu
čl. 430. Kaznenog procesnog zakona
čl. 387. Kaznenog procesnog zakona

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž Disc. 1/06-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u javnobilježničkom disciplinskom vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i javnog bilježnika Petra Žanka, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u disciplinskom predmetu protiv disc. opt. N. K., zbog disciplinskog prijestupa iz čl. 145. st. 3. toč. 3. Zakona o javnom bilježništvu, odlučujući o žalbi disc. optuženice, podnesenoj protiv presude javnobilježničkog disciplinskog vijeća Županijskog suda u Rijeci od 01. veljače 2006. godine, broj 9-Su-1032/05 (KIR-193/03), u sjednici održanoj dana 15. svibnja 2006. godine,

p r e s u d i o je:

Odbija se žalba disc. opt. N. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom javnobilježničkog disciplinskog vijeća Županijskog suda u Rijeci, disc. opt. N. K. proglašena je krivom da je, na način činjenično i pravno opisan u izreci presude, počinila disciplinski prijestup iz čl. 145. st. 3. toč. 3. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine br. 78/93 i 29/94, u daljnjem tekstu: ZJB), pa je temeljem čl. 147. st. 1. toč. 2. ZJB osuđena na novčanu kaznu u iznosu od 16.000,00 kuna, koju je dužna platiti u šest jednakih mjesečnih obroka.

Istom presudom je određeno da je disc. optuženica, u roku od 8 dana po pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe, dužna nadoknaditi troškove disc. postupka u iznosu od 688,00 kuna

Protiv te presude žali se disc. opt. N. K., po branitelju P. J., odvjetniku u P., s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i postupak obustavi. Iako u žalbi nije naznačen žalbeni razlog zbog kojeg se presuda pobija, iz sadržaja žalbe te žalbenog prijedloga, proizlazi da se ista pobija zbog povrede materijalnog zakona.

I Kž Disc. 1/06-4

Na žalbu nije podnesen odgovor.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pisanom očitovanju od 10. travnja 2006. godine, broj KŽ-DO-638/06, predložio je da se žalba disc. optuženice odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu disc. optuženica kada u žalbi tvrdi da je pobijana presuda donesena izvan roka zastare.

U žalbi se navodi da zastara počinje teći od dana kada je disciplinsko djelo počinjeno, dakle od 06. lipnja 1996. godine, što i nije sporno. Nadalje se u žalbi navodi da je zastarni rok za disciplinske prijestupe pet godina, za koji rok vrijede pravila o prekidu zastare, što također nije sporno. Ove žalbene tvrdnje regulirane su zakonskom odredbom čl. 149. ZJB. Međutim, žalba iznosi i tvrdnju da bi taj zastarni rok za disc. prijestupe iz čl. 149. st. 1. ZJB, bio rok izvan kojeg u svakom slučaju nastupa zastara, dakle da bi se radilo o tzv. apsolutnoj zastari, u čemu žaliteljica nema pravo.

Naime, odredbom čl. 149. ZJB propisano je da je zastarni rok za disciplinske neurednosti dvije godine, a za disciplinske prijestupe pet godina, da zastarjelost počinje teći od dana kad je disciplinsko djelo počinjeno, te da se zastara prekida podnošenjem disciplinske prijave nadležnom tijelu te svim onim činjenicama kojima se po Krivičnom zakonu prekida zastara.

Dakle, gore citiranom zakonskom odredbom čl. 149. ZJB nije izričito određeno da li se njome propisuje tzv. relativna ili tzv. apsolutna zastara, pa upravo tumačenjem te odredbe in favorem disc. optuženika valja zaključiti da propisani zastarni rok od pet godina za disciplinske prijestupe predstavlja tzv. relativnu zastaru, te da glede tzv. apsolutne zastare valja primijeniti odredbu čl. 20. st. 6. KZ. Drugačije tumačenje dovelo do zaključka da zastarni rok od pet godina za disciplinske prijestupe počinje teći od dana kad je disciplinsko djelo počinjeno, da se prekida svakom radnjom predviđenom u st. 3. čl. 149. ZJB, te da nakon svakog prekida zastarni rok od pet godina počinje ponovno teći, na koji način bi se praktično onemogućio nastup zastare unedogled. Upravo da bi se izbjeglo to ''nezastarjevanje'' disciplinskih prijestupa, valja tumačiti da zastarni rok od pet godina predstavlja tzv. relativnu zastaru, a da, sukladno čl. 20. st. 6. KZ, tzv. apsolutna zastara nastupa kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određena relativna zastara, dakle kad protekne deset godina od dana kad je disciplinsko djelo počinjeno. Uostalom, na primjenu odredaba Kaznenog zakona, u pogledu tijeka i prekida zastare, izričito upućuje odredba čl. 149. st. 3. ZJB.

Svakako valja istaknuti da je pojam prekida zastare, po prirodi stvari, primjenjiv samo u odnosu na institut tzv. relativne zastare, budući se tzv. apsolutna zastara ne može prekinuti nikakvom postupovnom radnjom, pa kako su odredbom čl. 149. ZJB propisane radnje zbog kojih dolazi do prekida zastarnog roka za disciplinske prijestupe od pet godina, to je i

I Kž Disc. 1/06-4

slijedom navedenog jasno da zastarni rok od pet godina, propisan čl. 149. ZJB, predstavlja tzv. relativni zastarni rok.

Iz navedenih razloga, žalbeni prigovor disc.optuženice zbog povrede zakona nije osnovan.

Kako žalba podnesena u korist optuženika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj sud je u smislu čl. 382. ZKP ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 382. ZKP, u odluci o kazni, ovaj sud drugog stupnja prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o činjenicama koje utječu na odabir vrste i visine kazne, koje su pravilno i dostatno obrazložene u pobijanoj presudi, na koje razloge se žaliteljica i upućuje, s obzirom da žalba ne obrazlaže tu žalbenu osnovu, a niti ne nudi neke nove činjenice koje bi bile od utjecaja na odmjeravanje kazne.

Dakle, ovaj sud nalazi potpuno utvrđenim i ispravno vrednovanim sve odlučne okolnosti važne za odmjeravanje kazne, pa imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja i ličnosti disc. optuženice, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, novčana kazna, kao kazna koja je po težini druga od četiri zakonom propisane kazne za disciplinske prijestupe, pokazuje se odgovarajućom, ali i nužnom ciljevima kažnjavanja. Isto tako, ovaj sud prihvaća i visinu izrečene novčane kazne po sudu prvog stupnja, u iznosu od 16.000,00 kuna, tim više što je plaćanje kazne određeno u maksimalnih šest obroka, pa se i slijedom toga izrečena novčana kazna, i to upravo u odmjerenoj visini, ocjenjuje primjerenom za ostvarenje svih vidova zakonske svrhe kažnjavanja.

Stoga, nije počinjena povreda zakona na koju disc. optuženica ukazuje, a ispitujući pobijanu presudu, u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP, utvrđeno je da nisu počinjene niti druge povrede zakona, iz toč. 2., a niti postupovne povrede iz toč. 1. citirane zakonske odredbe, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom gore navedenog, a kako nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe disc. opt. N. K., to je na temelju čl. 150. st. 2. ZJB, čl. 153. st. 4. ZJB u vezi čl. 430. ZKP i čl. 387. ZKP valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. svibnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.