Rev-633/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 633/96-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Ilije Čuljata kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Z. iz U., koju zastupa punomoćnik B. N., odvjetnik u R., protiv tuženika M. S. iz B., koga zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u B., radi iseljenja iz stana i isplate, te protutužbe tuženika M. S. protiv tužiteljice M. Z. radi sklapanja ugovora odnosno isplate, rješavajući reviziju tuženika - protutužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 22. studenog 1993. broj Gž-1094/93-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama od 6. srpnja 1993. broj P-276/93-5, u sjednici održanoj 15. svibnja 1996.,

presudio je i riješio je:

Djelomično se prihvaća revizija tuženika - protutužitelja i ukida presuda Okružnog suda u Puli od 22. studenog 1993. broj Gž-1094/93-2 i presuda Općinskog suda u Bujama od 6. srpnja 1993. broj P-276/93-5 u toč. II izreke prvostupanjske presude i kojom je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici M.Z. iznos od 600 DEM odnosno protuvrijednost tog iznosa u HRD, po tečaju na dan isplate, i u toč. V izreke u odluci o parničnom trošku, pa se u tome dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ostalom pobijanom dijelu revizija se odbija kao neosnovana, a u nepobijanom dijelu presuda Okružnog suda u Puli ostaje neizmijenjena.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Bujama od 6. srpnja 1993. broj P-276/93-5 suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku M.S. da isprazni od osoba i stvari i preda u posjed tužiteljici M.Z. stan u B., V.V. …, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i terase ukupne površine 57,94 m5, u roku od 15 dana.

II. Tuženik M.S. dužan je isplatiti tužiteljici M.Z. iznos od 600 DEM odnosno protuvrijednost tog iznosa u HRD po tečaju na dan isplate u roku od 15 dana.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

" Tužena M.Z. dužna je s tužiteljem M.S. zaključiti ugovor o prodaji stana u B., V.V. …, uz prodajnu cijenu odgovarajuću protuvrijednosti iznosa od 4.500 DEM u roku od 15 dana, jer će u protivnom taj ugovor zamijeniti ova presuda."

IV. Tužiteljica M.Z. dužna je isplatiti tuženiku M.S. iznos od 4.500 DEM s kamatom po stopi koji na štedne uloge u ovom valuti plaćaju banke u B. i to od dana 15. prosinca 1991. do isplate, u roku od 15 dana.

V. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove."

Presudom Okružnog suda u Puli od 22. studenog 1993. broj Gž-1094/93-2 odbijene su žalbe kao neosnovane i potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama broj P-276/93-5 od 6. srpnja 1993.

Protiv drugostupanjske presude tuženik - protutužitelj izjavio je reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, i predložio da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava jer su po ocjeni ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 74. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 - dalje ZOO), kada su udovoljili zahtjevu tužbe i naložili tuženiku da isprazni od osoba i stvari i preda u posjed tužiteljici M.Z. stan u B., V.V. …, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i terase ukupne površine 57,94 m5.

Naime, u postupku je utvrđeno da su se stranke sporazumjele da tužiteljica preseli u stan u Umagu, a tuženik useli u sporni stan glede kojeg je tužiteljica bila nositelj stanarskog prava a sada je vlasnik stana, time da joj tuženik plati iznos od 4.500 DEM. Nadalje su se sporazumjele da ukoliko tužiteljica stekne stanarsko pravo na stanu u Umagu da omogući tuženiku stjecanje stanarskog prava odnosno proda mu taj stan, a ukoliko tužiteljica ne uspije steći stanarsko pravo, odnosno kupiti stan u Umagu, tuženik da iseli iz spornog stana i preda ga tužiteljici, a ona mu vrati primljen iznos od 4.500 DEM.

Utvrđeno je, također, da tužiteljica nije stekla stanarsko pravo na stanu u U.

Iz tih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski su sudovi doduše pogrešno zaključili da bi se radilo u ovom slučaju o ugovoru zaključenom pod nedopuštenim uvjetom i da bi zbog toga ugovor bio ništav, ali budući da se po ocjeni ovog revizijskog suda, radi o ugovoru sklopljenim pod suspenzivnim uvjetom (čl. 74. ZOO), a koji se uvjet nije ispunio (tužiteljica nije stekla stanarsko pravo na stanu u U.), to je ugovor među strankama prestao važiti i nema ga, pa valja uspostaviti stanje kakvo je bilo prije no što su se stranke sporazumjele i svaka strana je dužna vratiti ono što je na temelju ugovora primila, a to u odnosu na tuženika znači da je tuženik dužan predati tužiteljici sporni stan.

Osnovano, međutim, revident ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su obvezali tuženika da tužiteljici isplati iznos od 600,00 DEM odnosno protuvrijednost tog iznosa u HRD po tečaju na dan isplate.

Ovo zbog toga jer u postupku nije utvrđeno da su stranke postigle dogovor kojim bi se tuženik obvezao plaćati najamninu tužiteljici.

Dakle, budući da nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa ovoj pravnoj stvari nisu utvrdili odlučnu činjenicu, da li su stranke ugovorile i u kojem iznosu plaćanje najamnine, u odnosu na odluku sudova u tome pravcu valjalo je ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP).

Iz navedenih razloga temeljem odredbe čl. 393., čl. 394. st. 1. i čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Prvostupanjski sud će postupak nastaviti u smislu navedenih primjedbi u ovome rješenju i nakon što utvrdi sve odlučne činjenice i okolnosti ponovno odlučiti o zahtjevu tužbe u ukinutom dijelu.

U Zagrebu, 15. svibnja 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.