Croatian court partially allows appeal on legal costs, adjusting award based on partial success ratio.
Legislator summary
AI generatedThe Court of Appeal partially upheld the plaintiff's appeal against the first-instance ruling on legal costs. While the court found the initial award of 5,012.00 kuna correct, it granted an additional 3,750.00 kuna for specific filing fees previously denied. Conversely, the court rejected the plaintiff's claim for further costs totaling 3,437.50 kuna, ruling that certain submissions were not essential to the proceedings.
Legislator headnote
AI generatedČl. 353. st. 1. ZPP-a; Čl. 380. t. 2. i t. 3. ZPP-a: The appellate court may partially uphold an appeal regarding legal costs by adjusting the awarded amount proportionally to the party's success in the appeal, while dismissing claims for costs related to non-essential procedural acts.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž-2601/2016-4
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji tog suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. R. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz OD V., B. & partneri odvjetnicima iz Z., protiv tuženika S. G.-S. banke d.d., S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. B. dipl. pravniku, djelatniku tuženika, radi isplate i utvrđenja ništetnosti, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P 2084/15 od 2. studenog 2016., dana 3. lipnja 2019.,
r i j e š i o j e
I.Djelomično se prihvaća žalba tužitelja, te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P 2084/15 od 7. listopada 2016., u dijelu u kojem tužitelju odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška iznad dosuđenog iznosa od 5.012,00 kn, za daljnji iznos od 3.750,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i rješava:
„Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11) počam od dana 2. studenog 2016. do isplate.“
uz istovremeni ispravak citiranog prvostupanjskog rješenja u izreci istog, u odnosu na visinu dosuđenog parničnog troška na način da umjesto : ... naknadi trošak postupka u iznosu od 5.012,00 kuna sa...“, treba stajati : ... naknadi trošak postupka u iznosu od 6.262,00 kuna sa...“.
II.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, te se potvrđuje citirano prvostupanjsko rješenje u preostalom odbijajućem dijelu za iznos od 3.437,50 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
III.Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.147,25 kn u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja, naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.012,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počam od donošenja prvostupanjske presude do isplate dok je isti odbijen sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao neosnovanim.
Prvostupanjsku odluku pobija tužitelj u dijelu u kojem mu nije dosuđen preostali zatraženi parnični trošak, iz svih žalbenih razloga sadržanih u odredbi čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, u daljnjem tekstu ZPP-a).
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
Ocjenjujući prvostupanjsku odluku u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a, a isto tako da nije počinjena ni postupovna povreda iz odredbe čl. 354. st.2.t.11. ZPP-a, budući da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
Pogrešnim smatra ovaj sud prosudbu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška na ime nagrade za sastav podnesaka od 6.11.2015., 1.02.2016., 10.05.2016., u iznosu od po 1.000,00 kn, uvećano za PDV, držeći da je sadržaj istih mogao biti izložen i na održanim ročištima.
Naime, protivno ocjeni suda prvog stupnja, vodeći računa o složenosti predmeta, opravdanim smatra ovaj sud, zahtjev tužitelja za naknadu troška na ime nagrade za sastav prednje navedenih podnesaka, budući su isti sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, bili potrebni za vođenje ovog postupka.
Posljedično tome, valjalo je sukladno odredbama Tbr. 8. t.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12 i dr., u daljnjem tekstu Tarife), dosuditi tužitelju nagradu na ime sastava tri ranije navedena podneska u ukupnom iznosu od 3.000,00 kn, uvećano za PDV, odnosno ukupno 3.750,00 kn. Nastavno iznesenom, valjalo je pravilnom primjenom mjerodavnih odredaba, djelomično preinačiti pobijano rješenje za prednje navedeni iznos.
Ujedno valja istaći da kako je prema uvjerenju ovog suda, prvostupanjski sud dosuđujući dio zatraženih parničnih troškova, pogrešno zbrojio iznose priznate tužitelju na ime nagrade za sastav tužbe, pristupa na četiri ročišta (28.01.2016., 13.09.2016., 4.112015., 2.05.2016.), za sastav podneska od 28.06.2016., te troška sudske pristojbe na žalbu na presudu, u ukupnom iznosu od 5.012,00 kn, iako je pravilno zbrajajući te iznose tužitelju valjalo dosuditi ukupni iznos od 6.262,00 kn, to je primjenom odredbe čl. 342. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja, kojima se pobija pravilnost prvostupanjskog rješenja u dijelu u kojem istome nisu dosuđeni preostali zatraženi parnični troškovi. Naime, iz stanja u spisu, razvidno je pored ostalog da je izuzev radnje za koje su tužitelju dosuđene nagrade pobijanim rješenjem, isti troškovnikom zatražio i nagradu za sastav podnesaka od 19.06.2015., 14.08.2015., 19.05.2016., te za pristup na ročište za objavu presude, u sveukupnom iznosu od 1.562,50 kn.
Vodeći računa o sadržaju prednje spomenutih podnesaka, pravilnim drži ovaj sud stajalište suda prvog stupnja koji smatra da tužitelju ne pripada pravo na nagradu za sastav tih podnesaka, budući da se ne radi o radnjama potrebnim za vođenje ovog parničnog postupka.
Isto tako, kraj činjenice da iz sadržaja raspravnog zapisnika od 7. listopada 2016., na kojem je objavljena presuda prvostupanjskog suda, nije razvidno da bi punomoćnik tužitelja na isto pristupio, to nije osnovan ni zahtjev tužitelja za na nagradu za pristup na ročište a objavu presude.
Također je prvostupanjski sud po ocjeni ovog suda, pravilno priznao tužitelju za pristup na ročišta održana 4.11.2015. i 2.05.2016., nagradu od po 250,00 kn, a ne po 1.000,00 kn, koliko je tužitelj tražio podnesenim troškovnikom.
Shodno svemu prednje navedenom, pravilnom i utemeljenom na zakonu drži ovaj sud odluku suda prvog stupnja u dijelu u kojem se odbija tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 3.437,50 kn sa pripadajućim kamatama, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.
Kako je djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja, preinačena prvostupanjsko rješenje na način da je udovoljeno dijelu zahtjeva istog na naknadu daljnjeg parničnog troška, to je primjenom odredbe čl. 166. st.2. ZPP-a, valjalo odlučiti o troškovima žalbenog postupka tužitelja, primjenom odredbe čl. 154. st.2. ZPP-a, srazmjerno uspjehu u sporu u omjeru od 52%.
Ovo iz razloga jer je prvostupanjskom presudom i pobijanim rješenjem, udovoljeno dijelu zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.457,00 kn, pa je valjalo odlučiti o preostalom dijelu tog zahtjeva u visini od 7.237,50 kn. Budući da je djelomičnim udovoljenjem žalbe tužitelja, istome dosuđen daljnji trošak u iznosu od 3.750,00 kn, to njegov uspjeh povodom izjavljene žalbe iznosi 52%.
Dosuđeni trošak odnosi se na nagradu za rad odvjetnika prema Tarifi, a sastoji se od nagrade za sastav žalbe u iznosu od 585,00 kn, uvećano za PDV, odnosno ukupno 731,25 kn, te troška sudske pristojbe na žalbu na presudu u iznosu od 416,00 kn, srazmjerno uspjehu sa predmetnom žalbom.
Slijedom svega izloženog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja, preinačiti prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška iznad dosuđenog iznosa od 5.012,00 kn, za daljnji iznos od 3.750,00 kn sa pripadajućim kamatama, primjenom odredbe čl. 380. t.3. ZPP-a, uz istovremeni ispravak pobijanog rješenja glede iznosa dosuđenog parničnog troška, pozivom na odredbu čl. 342. ZPP-a, te odbiti tužitelja sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.437,50 kn sa pripadajućim kamatama, primjenom odredbe čl. 380. t.2. ZPP-a. Rješenje suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu ostaje kao nepobijano neizmijenjeno.
U Rijeci, 3. lipnja 2019.
SUTKINJA
Svjetlana Pražić