Rev-416/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 416/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan Maoduš, Stanka Jesenković, Stanislava Plazonić i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja Š. D. iz K. S., ...,kojeg zastupa D. F., odvjetnica iz S., protiv tužene Š. R. iz K. S.

..., sada na privremenom radu u Š., koju zastupa V. J., odvjetnik iz S., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 11. rujna 1990. br. Gž-159/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Sesvetama od 13. travnja 1990. br. P 534/89, u sjednici održanoj dana 13. lipnja 1991,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvostepenog suda razveden je brak stranaka sklopljen ... 1975. god. u V.

Drugostepeni sud je odbio kao neosnovanu žalbu tužene i presudu prvostepenog suda potvrdio.

Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda izjavila je reviziju tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Opravdavajući navedene prigovore u reviziji se navodi da je tužitelj s obzirom na počinjeni preljub i s obzirom da od prekida bračne zajednice do podnošenja tužbe nije proteklo dvije godine ne može s uspjehom zahtijevati razvod braka; prigovara da je u zapisniku pogrešno konstatirana izjava tužene u pogledu odnosa tužene sa drugim muškarcima i da je sud trebao upozoriti tuženu na značaj dane izjave te "utvrditi pravu volju tužene". S obzirom da je riječ o statusnoj parnici da je sud trebao da provjerava iskaz tužene. Cijeni da je iskaz tužene tek supsidijaran dokaz te da je sud trebao donijeti svoju odluku na temelju drugih predloženih dokaza.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija kao neosnovana odbije, dok se javni tužilac Hrvatske nije izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Prigovor o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka nije osnovan. Dužnost je suda da stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima što joj pripadaju prema odredbama Zakona o parničnom postupku da je upozori koje parnične radnje može poduzeti (čl. 11. ZPP), ali dužnost suda nije da stranku upozorava na posljedice sadržaja njezinog stranačkog iskaza. Koje će pak dokaze provesti sud ovlaštenje je upravo suda čl. 220. st. 2. ZPP), a kad sud odluči da provede dokaz saslušanjem stranaka (u statusnim parnicama je upravo provodjenje tog dokaza korisno, jer stranke o svojim medjusobnim odnosima i sadržaju tih odnosa imaju najviše znanja) onda to dokazno sredstvo bez obzira na njegov inače karakter supsidijarnosti ima značaj i težinu kao i svaki drugi dokaz koje sud cijeni. Koje će pak činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju ocjene cjelokupnih raspravnih rezultata (čl. 8.ZPP).

S obzirom na navedeno kad je sud na temelju i iskaza tužene kao stranke (koja, uzgred rečeno, na ročištu na kojem je saslušavana, kao niti njezin punomoćnik nisu imali primjedbe na zapisnik) utvrdio odlučne činjenice, te kad tuženu nije upozorio na sadržaj datog iskaza nije povrijedio odredbe parničnog postupka, pa stog prigovor da su povrede učinjene nije osnovan.

Temeljem odredbe člana 54. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima samo onaj bračni drug koji je sam izazvao poremećenost bračnih odnosa može tražiti razvod braka ako od prekida zajedničkog života bračnih drugova protekne dvije godine.

U konkretnom slučaju sud je utvrdio da su bračni odnosi stranaka poremećeni (stranke su već jednom bile u braku da bi nakon razvoda i nakon rodjenja zajedničke kćeri odlučili ponovno zaključiti brak 1975. godine), da je bračna zajednica prekinuta, a nisu prihvatili navode tužene da bi isključivo tužitelj izazvao poremećenost u bračnim odnosima - zbog čega su s osnovom otklonili primjenu odredbe čl. 54. st. 2. ZBPO i brak stranaka razveli u skladu s odredbom čl. 54. st. 1. ZBPO.

Kako po nalaženju ovoga suda u činjeničnim utvrdjenjima sudova, a njima je ovaj sud vezan (čl. 385. st. 3. ZPP) nema osnova za odbijanje tužbenog zahtjeva već je pravilnom primjenom materijalnog prava brak stranaka razveden, valjalo je reviziju kao neosnovanu odbiti (čl. 393.ZPP).

U Zagrebu, 13. lipnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović, v. r.