IV Kž-45/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 45/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Katice Jelić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. B. M., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ, odlučujući o žalbi V. N., oštećenika kao tužitelja, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 28. siječnja 2002. broj Kv-38/02 (Kio-58/01), u sjednici održanoj dana 16. studenog 2005. godine

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja V. N. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Splitu odbio je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja V. N. za provođenje istrage, protiv osum. B. M. zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ.

Protiv tog rješenja žali se oštećeni kao tužitelj osobno, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odredi provođenje istrage protiv osum. B. M. zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ.

Žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da iz podataka u spisu ne proizlazi osnovana sumnja da bi osumnjičenik ostvario obilježja kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ. Po ocjeni ovog suda drugog stupanja, u konkretnom slučaju B. M. nije grubo prekršio zakon kada kao stečajni upravitelj nije priznao potraživanja u ukupnom iznosu od 178.468,96 kn, nastala s osnova kooperantskih usluga koje je tvrtka V. – M. pružala B. na rekonstrukciji broda F.

Pažljivim pregledom svih dokumenata u spisu, ovaj sud ustanovljuje da je nesporno da je osumnjičenik dao prijedlog da se tražbina oštećenika odbije, jer da nisu priloženi svi vjerodostojni dokumenti, a što je stečajno vijeće prihvatilo, te ga uputilo na parnicu. Prema čl. 124. stečajno vijeće ispituje prijavljena potraživanja na ročištu. Prema tome, u takvim postupcima i ponašanju osumnjičenika nisu utvrđene činjenice da bi on grubo prekršio tada važeći Zakon o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji, već naprotiv, da je isti postupio u skladu sa svojim ovlaštenjima koja je imao kao stečajni upravitelj.

IV Kž 45/02-3

Prema Ugovoru br. … od 25.07.1994. proizlazi da je isti zaključen između F. C.LTD. i V. – M. S., a B. je bio samo zastupnik. Iz dokumenata predračuna, narudžbi koje prileže u parničnom postupku vidljivo je da su navedeni različiti datumi, stoga je, u skladu s ovlaštenjima, osumnjičenik, kao stečajni upravitelj, isti postupio pravilno i predložio stečajnom vijeću da se na temelju takve nepotpune dokumentacije potraživanje oštećenika kao tužitelja ne prihvati, već da ga vijeće uputi na parnicu. Ovdje je posebno važno istaknuti da u konkretnom slučaju stečajno vijeće Trgovačkog suda u Splitu svojim rješenjem od 22.10.1996., a na prijedlog stečajnog upravitelja, osporilo je potraživanje firme V. – M. S..

Isto tako bitna je činjenica da kada ne bi bili ispunjeni zakonski uvjeti za otvaranje stečaja, kako se navodi u navodima žalbe u odnosu na tvrtku B. S., sasma sigurno da stečajno vijeće Trgovačkog suda u Splitu ne bi donijelo takvu odluku, a kojom odlukom stečajni upravitelj B. M. doista nema veze, jer se nakon otvaranja stečaja isti imenuje.

Takav je bio postupak i prema tada važećem Zakonu o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji (čl. 55. do čl. 90.).

Da su predmetna potraživanja bila sporna i da oštećenik kao tužitelj nije znao tko mu je u stvari dužnik za predmetno potraživanje dokazuje i činjenica da je on kod Trgovačkog suda u Splitu tužio firmu F. pod brojem P-2490/95, a potom tek kasnije pred istim sudom u Splitu pod brojem P-399/98 B. u kojem predmetu su izvođeni i dokazi o izvršenim radovima saslušanjem svjedoka, te potom donesena odluka u njegovu korist, a što doista nije bio ovlašten činiti stečajni upravitelj.

Stoga sam taj postupak, kojim je oštećeni kao tužitelj uspio u parničnom postupku, ne ukazuje da bi stečajni upravitelj – osumnjičenik grubo kršio zakon s ciljem pribavljanja imovinske koristi za B. S. u stečaju, a niti je ta korist pribavljena.

Za postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1. al. 6. KZ, koja se prema zakonskom opisu istražnog zahtjeva stava na teret osumnjičeniku jest na drugi način prekršiti zakon ili pravila poslovanja, čime je pribavljena znatna imovinska korist, a osumnjičenik je postupao s takvim ciljem. Sagledavajući sve činjenice u svojoj ukupnosti, koje proizlaze iz dokumentacije i podataka u spisu i svega obrazloženog, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da nema dokaza da bi osumnjičenik bio osnovano sumnjiv da bi počinio kazneno djelo iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ, koje mu se stavlja na teret u istražnom zahtjevu oštećenog kao tužitelja, stoga je ta odluka pravilna i na zakonu utemeljena.

Ispitujući žalbu u smislu odredbi iz čl. 398. st. 4. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio niti jednu povredu zakona iz te odredbe, a niti povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, pa je slijedom svega, a primjenom st. 3. čl. 398. ZKP, valjalo riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. studenog 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.