Rev-1789/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1789/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.M. iz S.B., ul. M. . . . . ., kojega zastupa punomoćnik F.M., odvjetnik iz -S.B., protiv tuženika D.Č. iz S.B., O. ., kojega zastupa punomoćnik T.P. -N., odvjetnik iz S.B., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Požegi od 16. prosinca 1994. br. Gž 431/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 17. ožujka 1993. br. P 1680/91-8, koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 29. travnja 1994. br. P 1680/91-16, u sjednici održanoj dana 4. rujna 1996.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovna i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je tuženik obvezan da tužitelju plati na ime naknade štete iznos od 1,609.772 HRD (sada 1.609,77 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od 24. ožujka 1993. do isplate i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1,298.200 HRD (sada 1.298,20 kn).

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se presude sudova nižeg stupnja preinače i tužbeni zahtjev odbije, a tužitelja obveže na snašanje parničnog troška.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je, da su stranke bile u zakupodavnom odnosu temeljem ugovora o zakupu iz 1983. godine, da je tuženik trebao osposobiti za uporabu poslovni prostor i da nakon prestanka ugovornog odnosa između stranaka uređaji ostaju u vlasništvu tužitelja. Nadalje je utvrđeno, da je tuženik nakon što je tužitelj preuzeo poslovni prostor po isteku ugovora o zakupu na određeno vrijeme, ušao u taj prostor i odnio elektroinstalacije koje je vještak procjenio na iznos od 1,609.772 HRD.

S obzirom na navedeno utvrđenje, sudovi nižeg stupnja pravilno su primjenili materijano pravo (čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima) kada su obvezali tuženika da tužitelju nadoknadi prouzročenu štetu, čija visina nije sporna.

Neosnovano se prigovara u reviziji, da je odlučna okolnost u ovom sporu što je tuženik za upotrebu elektroinstalacije (brojilo itd.) dobio elektro-suglasnost na svoje ime.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku, koji je objavljen u "Narodnim novinama", br. 53/91 i 91/92, u daljenjem tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 4. rujna 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.