Rev-x-744/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 744/16-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika J. G. iz S., zastupanog po punomoćniku J. A. M., odvjetniku u S., protiv tuženika: 1) J. J. iz S., 2) D. M. iz S., oba zastupana po punomoćniku J. P., odvjetniku u S., radi činjenja i nepačanja, te po tužbi tuženika: 1) J. J. iz S. i 2) D. M. iz S., oba zastupana po punomoćniku J. P., odvjetniku u S., protiv tužitelja J. G. iz S., zastupanog po punomoćniku J. A. M., odvjetniku u S., radi brisanja upisa i uknjižbe prava vlasništva, kao i po tužbi tuženika: 1) J. J. iz S., i 2) D. M. iz S., oba zastupana po punomoćnici M. J., odvjetnici u S., protiv tužitelja J. G. iz S., zastupanog po punomoćniku J. A. M., odvjetniku u S., radi brisanja upisa i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-859/2010 od 17. svibnja 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Supetru poslovni broj P-294/99 od 26. lipnja 2009, u sjednici održanoj 10. listopada 2018.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika-protutužitelja se prihvaća te se ukida presuda Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžx-859/2010. od 17. svibnja 2012. i presuda Općinskog suda u Supetru poslovni broj P-294/99 od 26. lipnja 2009. u točki III izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Supetru poslovni broj P-294/99 od 26. lipnja 2009. suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev u pravnoj stvari tužitelja J. G. protiv tuženika J. J. i D. M. (u predmetima posl. broj P-294/99 i posl. broj P-127/03) koji glasi:

I. „Dužni su tuženici J. J. i D. M. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe porušiti u cijelosti objekt kuću u katnosti prizemlje + kat pravilnih tlocrtnih dimenzija 10 x 15 m izgrađenoj na čest. zem. 1309/16 k.o. N., te krajnje istočnom dijelu čest. zem. 1309/9 k.o. N., te su dužnik odnijeti s nekretnine cjelokupni građevinski materijala i ostatke rušenje te očistiti teren i u svemu uspostaviti prijašnje stanje s time što su dužni tuženi u buduće kaniti se takvog i svakog sličnog ponašanja i uznemiravanja, diranja i zadiranja u vlasništvo nekretnine tužitelja J. G. s time da ako tuženici ne postupe tako u ostavljenom roku tužitelj je ovlašten o njihovom trošku i riziku poduzeti sve radnje prednje opisane činjenja i nekretninu dovesti u prijašnje stanje što su tuženi dužni trpjeti i podnositi.

II. Dužni su tuženici J. J. i D. M. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe porušiti u cijelosti objekt kuću u katnosti prizemlje izgrađenoj na krajnjem jugoistočnom dijelu čest. zem. 1309/9 k.o. N., te obojenom bojom na vještvu D. K. te su dužni odnijeti s nekretnine cjelokupni građevinski materijala i ostatke rušenja te očistiti teren i u svemu uspostaviti prijašnje stanje s time što su dužni tuženi ubuduće kaniti se takvog i svakog sličnog ponašanja i uznemiravanja, diranja i zadiranja u vlasništvo nekretnine J. G. s time da ako tuženici ne postupke tako u ostavljenom roku tužitelj je ovlašten o njihovom trošku i riziku poduzeti sve radnje prednje opisane činjenja i nekretninu dovesti u prijašnje stanje što su tuženi dužni trpjeti i podnositi.

III. Dužni su tuženici J. J. i D. M. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe porušiti u cijelosti objekt, kuću u katnosti prizemlje izgrađenoj na krajnjem južnom dijelu čest. zem. 1309/16 i sjeveroistočnom dijelu čest. zgr. 45/1 k.o. N., te obojenom bojom na vještvu D. K. te su dužni odnijet s nekretnine cjelokupni građevinski materijala i ostatke rušenja te očistiti teren i u svemu uspostaviti prijašnje stanje s time što su dužni ubuduće kaniti se takvog i svakog sličnog ponašanja i uznemiravanja, diranja i zadiranja u vlasništvo nekretnine tužitelja J. G. s time da ako tuženici ne postupe tako u a roku tužitelj je ovlašten o njihovom trošku i riziku poduzeti sve radnje prednje opisane činjenja i nekretninu dovesti u prijašnje stanje što su tuženi dužni trpjeti i podnositi.

IV. Dužni su tuženici J. J. i D. M. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe porušiti u cijelosti skale na sjevernom dijelu čest. zem. 1309/16 k.o. N. te označene slovom S na vještvu D. K. te su dužni odnijeti s nekretnine cjelokupni građevinski materijala i ostatke rušenja te očistiti teren i u svemu uspostaviti prijašnje stanje s time što su dužni tuženi ubuduće kaniti se takvog i svakog sličnog ponašanja i uznemiravanja, diranja i zadiranja u vlasništvo nekretnine tužitelja J. G. s time da ako tuženici ne postupe tako u ostavljenom roku tužitelj je ovlašten o njihovom trošku i riziku poduzeti sve radnje prednje opisane činjenja i nekretninu dovesti u prijašnje stanje što su tuženi dužni trpjeti i podnositi.

V. Dužni su tuženici J. J. i D. M. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe izgraditi kameni zid na sjeveroistočnom dijelu nekretnine označene kao čest. zgr. 45/1 k.o. N. i to cijelo duljinom međe sa čest. zem. 1309/16 k.o. N. te su dužni odnijeti s nekretnine cjelokupni građevinski materijala i ostatke rušenja te očistiti teren i u svemu uspostaviti prijašnje stanje s time što su dužni tuženi ubuduće kaniti se takvog i svakog sličnog ponašanja i uznemiravanja, diranja i zadiranja u vlasništvo nekretnine tužitelja J. G. s time da ako tuženici ne postupke tako u ostavljenom roku tužitelj je ovlašten o njihovom trošku i riziku poduzeti sve radnje prednje opisane činjenja i nekretninu dovesti u prijašnje stanje što su tuženi dužni trpjeti i podnositi.”

II. Odbacuje se tužbeni zahtjev u pravnoj stvari tuženika – protutužitelja J. J. i D. M., protiv tužitelja – protutuženika J. G. (protutužbeni u predmetu posl. broj P-294/99) koji glasi:

„Nalaže se brisanje upisa prava vlasništva tužitelja-protutuženog J. G. na nekretnini pod oznakom č. zem. 1309/16 k.o. N. izvršen pod br. Z-38/02 tememljem Kupoprodajne pogodbe od 21. svibnja 1988. g. i Dodatka Kupoprodajnoj pogodbi od 07. siječnja 2002. g., te uknjižba prava vlasništva č. zem. 1309/16 k.o. N. u korist tuženika-protutužitelja pod 1. J. J. i pod 2. D. M., svakog za po ½ dijela.”

III. Usvaja se tužbeni zahtjev u pravnoj stvari tužitelja J. J. i D. M., protiv tuženika J. G. (u predmetu posl. broj P-533/06) koji glasi:

Nalaže se brisanje upisa prava vlasništva tuženog G. J. na nekretnini pod oznakom čest. zem. 1309/16 k.o. N. pod brojem Z-38/02, a temeljem Kupoprodajne pogodbe od 21. svibnja 1988. g. i Dodatka Kupoprodajne pogodbe od 0. siječnja 2002. g. tako da u zemljišnim knjigama kao nositelj prava vlasništva na navedenoj čest. zem. ostaje upisana K. U.

IV. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.”

Županijski sudu u Splitu je presudom poslovni broj Gžx-859/2010. 17. svibnja 2012. preinačio prvostupanjsku presudu u točki III izreke te je u cijelosti u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev protutužitelja, kojim je traženo brisanje upisa J. G. i ponovni upis prodavateljice K. U., sve preciznije navedeno u pobijanoj presudi.

Rješenjem suda drugog stupnja ukinuta je prvostupanjska presuda u I. i IV. točkama izreke i u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude tuženici-protutužitelji (u daljnjem tekstu-tuženici) podnose reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP), s obzirom da je pobijana presuda donesena temeljem odredbe čl. 373.a ZPP-a, a podnose je zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačenje pobijane presude i usvajanje njihova zahtjeva, a podredno predlažu ukidanje pobijanje presude i vraćanje predmeta sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392 a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji prema odredbi čl. 386. ZPP-a stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. U podnesenoj reviziji, iako se pozivaju na bitne povrede odredbi parničnog postupka, tuženici ničim ne obrazlažu niti ukazuju u čemu bi se sastojala neka od bitnih povreda odredbi parničnog postupka. Iz navedenog razloga ovaj sud u smislu odredbe čl. 386. ZPP-a, nije razmatrao navedeni prigovor.

Predmet spora iz točke III izreke prvostupanjske presude je zahtjev tuženika, kao protutužitelja, da se naloži brisanje upisa prava vlasništva tužitelja-protutuženika J. G. (u daljnem tekstu-tužitelj) na nekretnini označenoj kao čest. zem.1309/16 k.o. N. proveden po brojem Z-38/02, temeljem kupoprodajne pogodbe od 21. svibnja 1988. i dodatka kupoprodajne pogodbe od 7. siječnja 2002., na način da se u zemljišnjim knjigama kao nositelj prava vlasništva na navedenoj nekretnini ponovo upiše K. U.

U odnosu na navedeni zahtjev tuženika prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj J. G. nije postupao u dobroj vjeri kada je sa K. U., u siječnju 2002., zaključio dodatak kupoprodajnoj pogodbi jer je već 3 godine prije znao da je ta nekretnina prodana tuženicima J. i M. Naime, utvrđuje da je J. G. u svojoj tužbi, u predmetu P-294/99, tvrdio da je tuženik J. izvršio cijepanje nekretnine kojim cijepanjem je nastala predmetna čest. zem. 1309/16, a što je G. saznao polovicom kolovoza 1999. Slijedom navedenog sud prvog stupnja smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke propisane čl. 125. st. 2. ZVDSP-a, odnosno da tuženici J. J. i D. M., kao raniji savjesni kupci, imaju jaču pravnu osnovu u odnosu na J. G., kao nesavjesnog kupca, unatoč tome što se J. B. upisao kao vlasnik navedene nekretnine u zemljišnim knjigama, slijedom čega prihvaća navedeni protutužbeni zahtjev tuženika.

Nasuprot navedenom, drugostupanjski sud smatra da zahtjev za brisanje nesavjesnog stjecatelja mora u sebi sadržavati i zahtjev za uknjižbu osobe koja to brisanje zahtijeva, pa cijeneći da je tužbeni zahtjev tuženika J. J. i D. M., kako je preciziran 12. ožujka 2008., bio je usmjeren na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja ranije upisane prodavateljice K. U., a ne na svoje ime, i da tako postavljeni tužbeni zahtjev sadržajno odgovara brisovnoj tužbi propisanoj čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08 - dalje ZZK), na koju je ovlašten samo nositelj knjižnog prava kojem je povrijeđeno pravo nezakonitom uknjižbom u korist neke osobe, preinačava prvostupanjsku presudu i odbija protutužbeni zahtjev tuženika.

Polazeći od nesporne činjenice da protutužitelji nisu bili nositelji knjižnog prava na predmetnoj nekretnini, a obzirom da postavljenim tužbenim zahtjevom ne traže upis prava vlasništva u svoje ime, drugostupanjski sud smatra da se ne može udovoljiti takvom zahtjevu sukladno odr. čl. 125. st. 2. ZVDSP-a, sve kad bi i bile ispunjene ostale pretpostavke propisane tom odredbom, pa primjenom odredbe čl. 373. a st. 1. toč.1. i st. 3. ZPP-a odlučuje kao u izreci pobijane presude.

Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženici u podnesenoj reviziji za izneseno stajalište drugostupanjskog suda navode da je u suprotnosti sa stajalištem istog suda izraženom u predmetu posl. br. Gž-2271/05., u presudi od 29. lipnja 2006. u kojoj je taj sud u odnosu na tuženika u tom postupku, J. G., odbacio tužbu tužitelja J. i M. iz razloga što tuženik G. nije bio u pravnom odnosu sa tužiteljima, odnosno što nije bio pasivno legitimiran, a radilo se o tužbi na utvrđenje da su tužitelji stekli pravnu osnovu za uknjižbu predmetne nekretnine u zemljišnu knjigu i da ih sud ovlasti da na temelju donesene presude zatraže upis prava vlasništva, pa da su sukladno zahtjevu suda uredili tužbeni zahtjev, koji od početka temelje na odredbi čl. 125. st. 2. ZVDSP-a.

Osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Taj razlog postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Sporna je, u revizijskom stupnju postupka, pravilna primjena odredbe čl. 125. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 - dalje: ZVDSP) u odnosu na sadržaj tužbenog zahtjeva temeljenog na toj odredbi.

Odredbom čl. 125. st. 1. ZVDSP-a određeno je da će, u situaciji kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja prava vlasništva iste nekretnine, vlasništvo steći ona osoba koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva.

Prema st. 2. citiranog članka brisanje upisa prava vlasništva osobe iz st. 1. tog članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopio pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od 3 godine od upisa čije se brisanje zahtijeva.

U odnosu na navedenu pravnu situaciju sudska praksa je i već ranije (1986.) zauzela slijedeća pravna shvaćanja:

Kad je više osoba zaključilo posebne pravne poslove radi stjecanja prava vlasništva za istu nekretninu, koja će od njih imati jaču pravnu osnovu sud će odlučiti primjenom načela morala društva, savjesnosti i poštenja i načela zabrane zlouporabe prava,

Kada su svi kupci savjesni, a ni jednome od njih nekretnina nije predana u posjed niti je ishodio upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu, odnosno drugu javnu knjigu, jaču pravnu osnovu ima raniji kupac.

Kada su svi kupci savjesni, jaču pravnu osnovu ima kupac koji je ishodio upis u zemljišnu odnosno drugu javnu knjigu, a ako nijedan od njih nije ishodio upis u zemljišnu odnosno drugu javnu knjigu jaču pravnu osnovu ima kupac kojem je nekretnina predana u posjed.

Raniji savjesni kupac ima jaču pravnu osnovu prema kojem nesavjesnom kupcu, to i u slučaju kada je prodavatelj nekretninu predao u posjed kasnijem nesavjesnom kupcu ili nesavjesni kupac ishodio upis u zemljišnu knjigu odnosno drugu javnu knjigu.

Prema navedenoj odredbi vlasnik nekretnine može prema više osoba, neovisno jedne od druge, preuzeti obvezu da im prenese vlasništvo iste nekretnine. Odatle za svaku osobu kupca nastoje obvezno pravo (tražbina) koja je ovlašćuje da zahtijeva od otuđivatelja da joj izda tabularnu ispravu, sposobnu za zemljišno knjižni prijenos vlasništva. Pravo vlasništva steći će ona od njih (ili neka druga osoba) glede koje se ispune sve pretpostavke stjecanja, dakle ona koja je na temelju vlasnikovog pravnog posla prva zatražila upis (uknjižbu, odnosno predbilježbu), kojem je udovoljeno. Ostali će samo moći ostvarivati obveznopravne zahtjeve prema otuđivatelju.

Dakle, osoba kojoj je bivši vlasnik otuđio nekretninu i predao joj je u samostalan posjed, ima u takvom slučaju pravo pobijati upis vlasništva druge nepošteno upisane osobe tužbom za brisanje u roku od 3 godine od upisa, zahtijevajući brisanje njezinog upisa vlasništva i uknjižbu u svoju korist. Sintagmu „u svoju korist“ u smislu odredbe čl. 125. st. 2. ZVDSP-a ne može se preusko, gramatički, tumačiti, kao što je to u konkretnom slučaju učinio drugostupanjski sud kada je smatrao da zakonski tekst „u svoju korist“ iz čl. 125. st. 2. ZVDSP-a, podrazumijeva samo zahtijevanje upisa u korist tužitelja odnosno savjesnog kupca, već i situaciju kada se tužbenim zahtjevom traži vraćanje upisa prava vlasništva na prodavatelja, a od koga će takav stjecatelj prenijeti pravo vlasništva na svoje ime. To i stoga što je u zahtjevu za upis na prodavatelja sadržan i zahtjev za upis na kupca upravo iz razloga što kupac svoje pravo na upis izvodi iz upisanog prava prodavatelja po principu da je u većem sadržano manje. Tumačenjem sadržaja citirane odredbe kako je to učinio drugostupanjski sud nije u duhu i smislu ZVDSP-a i zaštite savjesnog stjecatelja jer bi se na taj način dovodilo u pitanje pravo vlasništva zaštićeno Protokolom 1. Europske konvencije o ljudskim pravima.

S obzirom da drugostupanjski sud u pobijanoj presudi, obrazlažući preostali dio zahtjeva, za sada ne prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja prema kojima je tužitelj 3 godine prije zaključenja kupoprodajnog ugovora sa K. U. znao da je predmetna nekretnina prodana tuženicima, a budući da je ta činjenica prethodno pitanje za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tuženika, nije bilo moguće preinačiti prvostupanjsku presudu jer je u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je primjena odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U nastavku postupka će sudovi, imajući u vidu izneseno upotpuniti činjenično stanje, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novu i zakonitu presudu.

Zagreb, 10. listopada 2018.

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.