Rev-2179/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2179/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Vesne Milošević i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.S. iz K., zastupanog po punomoćniku J.B., odvjetniku iz O., protiv tuženika IPK Osijek DP P. D.M., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 28. svibnja 1992. br. Gž 391/92, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Donjem Miholjcu od 10. ožujka 1992. br. P 301/91, u sjednici održanoj 23. veljače 1993.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio sudjeno je:

"Tužitelj M.S. iz K. se odbija s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Poništava se odluka o prestanku radnog odnosa IPK Osijek DP P. D. M. br. 557/91., od 8. 11. 1991. g. kojom tužitelju M.S. prestaje radni odnos na radnom mjestu upravitelja RJ, s danom 9. 11. 1991. g., kao nezakonita. Obvezuje se tuženik da tužitelja vrati na iste poslove i radne zadatke koje je obavljao do prestanka radnog odnosa, prizna mu sva prava iz radnog odnosa, kao i izgubljenu zaradu od 9. 11. 1991. g. sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog mjesečno dospjelog iznosa izgubljene zarade do isplate, kao i troškove spora, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se presude sudova nižeg stupnja preinače ili ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužitelj Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Na osnovu izvještaja Policijske uprave Osijek br. 51107-21KU-151/91 od 29. siječnja 1992. (list 13) i izvješća Okružnog javnog tužiteljstva br. KT-216/91 od 30. siječnja 1992. (list 14) utvrđeno je da su ostvarene sve pretpostavke iz st. 1. čl. 7. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o radnim odnosima, zapošljavanju i socijalnoj skrbi, mirovinskom i invalidskom osiguranju, dječjem dodatku i zaštiti žrtava u slučaju ratnog stanja i neposredne opasnosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN 55/91).

Na osnovu navedenih dokaza utvrđeno je da je protiv tužitelja podnesena krivična prijava i pokrenuta istraga zbog krivičnog djela iz čl. 236. KZH (oružane pobune), zbog osnovane sumnje da je 15. rujna 1991. tužitelj ostvario vezu s oficirima JNA u kasarni u D.M. i nabavio 10 automatskih pušaka M-70A s pripadajućim borbenim kompletom, te 3.000 komada streljiva kalibra 7,62 mm.

Na osnovu podataka Policijske uprave Osijek utvrđeno je da je tužitelj dana 17. rujna 1991. oko 5 sati ujutro od strane policije bio tražen zbog navedene sumnje ali nije zatečen kod kuće a toga dana nije se nalazio ni na poslu na svom radnom mjestu kod tuženog. Tek u posljepodnevnim satima tužitelj se sam prijavio Policijskoj postaji, te je zadržan u Policijskoj postaji od poslije podne 17. rujna i cijeli dan 18. rujna 1991.

Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi nižeg stupnja su izveli pravilan zaključak da je izostanak tužitelja s posla dana 17. i 18. rujna 1991. u uzročnoj vezi s podnošenjem krivične prijave i zahtjevom za pokretanje istrage zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. KZH, te da je kontinuiranim postupanjem tužitelja od 15. rujna 1991. za koji se dan osumnjičuje tužitelja da je izvršio navedeno krivično djelo (nabavu oružja i streljiva) obuhvaćen i dan 17. rujna 1991. kada je tužitelj izostao s posla (toga dana za vrijeme radnog vremena nije bio ni kod svoje kuće ni na radnom mjestu) a što znači da je tuženi zakonito postupio kada je temeljem odredbe st. 1. čl. 7. citirane Uredbe donio rješenje o prestanku radnog odnosa tužitelja.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se prema tome nije ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena.

U Zagrebu, 23. veljače 1993.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.