I Kž-800/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 800/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. H. zbog kaznenog djela iz čl. 196 st. 1 OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 30. svibnja 2005. br. K-211/04, u sjednici održanoj 20. ožujka 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženik M. H. temeljem čl. 354 t. 3 ZKP oslobođen je od optužbe za kazneno djelo iz čl. 196 st. 1 OKZRH.

Protiv ove presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće, odnosno da prvostupanjsku presudu preinači na način da optuženika proglasi krivim i osudi po zakonu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U pisanom očitovanju, kojeg je usmeno ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić, predloženo je da se žalba državnog odvjetnika prihvati u skladu sa žalbenim prijedlogom.

Žalba nije osnovana.

I Kž 800/05-3

Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ustvari polemizira s ocjenom suda prvog stupnja pri vrednovanju provedenih dokaza. Iskaze svjedoka M. H. L. koje je on dao tijekom postupka, sud prvog stupnja temeljito je analizirao i to prvenstveno s aspekta njegovih izmijenjenih navoda na glavnoj raspravi u odnosu na njegov iskaz dan u istrazi. To posebno iz razloga, što je po utvrđenju prvostupanjskog suda ispitivanje bilo otežano zbog načina govora tog svjedoka, pa se dopušta mogućnost i nerazumijevanja njegovog iskaza prilikom svih ispitivanja, pa tako i u istrazi, čemu treba pridodati da je zapisnik o ispitivanju ovog svjedoka u istrazi prilično štur, što je zahtijevalo u fazi glavne rasprave dodatno ispitivanje, pri čemu je ovaj svjedok dao različit iskaz od onoga u istrazi. Ta okolnost svakako ne znači da sud prvog stupnja stavlja pod sumnju ispitivanje istražnog suca, kako se to neosnovano ističe u žalbi, već se isključivo radi o vrednovanju ovog personalnog dokaza.

Isto tako, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda, da su zbog međusobnog nesuglasja u iskazivanju u bitnim činjenicama, vjerodostojnost iskaza svjedoka M. B. i M. S., dovedeni u pitanje, tim više što ni jedan od ispitanih svjedoka izravno ne opovrgava obranu optuženika o nepostojanju njegove svijesti da bere opojnu drogu. Naime, pravilno zaključuje sud prvog stupnja da se u ovom slučaju radi o biljci koja služi za pripravu opojne droge (sušenje i mrvljenje lišća biljke), pa je vrlo lako moguće, da osoba koja nije došla ranije u doticaj s ovom biljkom za vrijeme dok je ona u rastu, ne zna da se radi o indijskoj konoplji koja služi za proizvodnju opojne droge marihuana, kao što to tvrdi u svojoj obrani optuženik. To tim više, što je u ovom slučaju optuženik bio u svojstvu najamnog radnika plaćenog po učinku (količini ubranog bilja) i stoga, nezainteresiran za krajnji proizvod, a ni jedan od provedenih dokaza ne upućuje na zaključak, da je optuženik znao da je droga namijenjena prodaji ili da je sam namjeravao prerađenu opojnu drogu, čiju biljku je brao, prodavati, kako mu se to optužnicom stavlja na teret. Tu valja istaknuti da je od djela protekao vrlo dugi period od preko dvanaest godina, za koje vrijeme optuženik nije došao u sukob sa zakonom, pa takvo njegovo ponašanje također doprinosi uvjerljivosti njegove obrane.

Stoga je žalbu državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovanu.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 20. ožujka 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Damir Kos, v.r.