IV Kž-30/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 30/04-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. M. C. zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. alineja 6 KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 31. ožujka 2004. godine, broj Kv-88/04 (Kio-286/02), u sjednici održanoj dana 21. travnja 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje, te se određuje:

protiv okr. M. C., JMBG …, kći T. i D. rođ. B., rođena … godine u B., s prebivalištem u S. P., općina S.. F. i J., majka troje djece, Hrvatica, državljanka RH,

provest će se istraga,

- jer postoji osnovana sumnja da je dana 26. studenog 2001. godine u Z., kao direktorica TD P. " d.o.o. Z., u namjeri da pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist za TD S. d.o.o. Z., unatoč tome što je zakupodavac TD T. Z. d.o.o. Z., dana 20. lipnja 2000. godine u Z. raskinuo Ugovor o zakupu poslovnog prostora, zaključenog 27. travnja 1998. godine s TD P. T. d.o.o. iz Z. kao zakupnikom, te sudskim putem zatražio prisilno iseljenje i predaju u posjed tog poslovnog prostora, koji čini prodajni prostor u prizemlju zgrade Tržnice u površini 1.200 m , skladišni prostor i prizemlje zgrade Tržnice površine 141 m i dva poslovna prostora na katu zgrade Tržnice površine 80 m i 35 m , s time što je Nadzorni odbor TD P. d.d. Z. kao većinski vlasnik TD P. T. d.o.o. Z., istog dana predložio njoj kao jedinoj članici uprave da prihvati ponudu TD Z. d.d. Z. o prijenosu 100%-tnog udjela u društvu P. T. d.d., a kako bi onemogućila zaključenje tog ugovora, sklopila

IV Kž 30/04-3

sporazum s TD S. d.o.o. Z., kojim tome društvu daje u podzakup isti poslovni prostor, a što nije bila ovlaštena, sve da je navedeni ugovor i u to vrijeme bio na snazi jer je čl. 4. istog ugovora bilo određeno da zakupnik TD P. T. d.o.o. Z. ne može dati navedeni poslovni prostor u podzakup drugoj osobi, nakon čega je 28. studenog 2001. godine izvršila primopredaju prostora sa opremom i inventarom poduzeću S. koje je u tom prostoru počelo s poslovanjem i koristilo ga bez plaćanja zakupnine sve do 01. svibnja 2002. godine, kada je po provedenom javnom natječaju dobio taj prostor legalno u zakup, omogućivši na taj način u razdoblju do 01. svibnja 2001. godine poduzeću S. korištenje navedenog poslovnog prostora bez plaćanja zakupnine, čime je oštetila vlasnika prostora TD P. T. za iznos neplaćene zakupnine tržišne vrijednosti od 510,808,50 kn,

dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi za drugu pravnu osobu, na drugi način grubo prekršila zakon glede uporabe i upravljanja imovinom,

pa da je time počinila kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisanog po čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. alineja 6 KZ-a.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je istražni zahtjev državnog odvjetnika za provođenje istrage protiv osum. M. C., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. alineja 6 KZ.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik te predložio pobijano rješenje preinačiti i provesti istragu protiv M. C. zbog osnovane sumnje da je počinila kazneno djela kako je to opisano u istražnom zahtjevu.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da pobijano rješenje nije osnovano na zakonu.

Istražni sudac je ispitao osum. M. C. protiv koje se zahtjeva provođenje istrage, saslušao je predložene svjedoke te pribavio određenu dokumentaciju i tek potom zatražio od vijeća odluku o istražnom zahtjevu.

Ako se istražni sudac složi s istražnim zahtjevom, prema čl. 189. st. 1. ZKP-a, donijet će rješenje o provođenju istrage, koje treba sadržavati podatke navedene u čl. 188. st. 3. ZKP- a. Prije nego odluči o istražnom zahtjevu, prema čl. 189. st. 2. i 3. ZKP-a, istražni sudac može (ako je to potrebno) pozvati stranke na prethodno ročište radi razjašnjenja okolnosti koje mogu biti važne za odlučivanje o istražnom zahtjevu. Na prethodnom ročištu pozvane stranke

IV Kž 30/04-3

mogu stavljati usmene prijedloge, a tužitelj može izmijeniti ili dopuniti svoj zahtjev odnosno prijedloge.

Ako se istražni sudac ne složi sa istražnim zahtjevom, prema čl. 190. st. 2. ZKP-a, tražit će da o tome odluči vijeće iz čl. 20. st. 2. ZKP-a i to u obliku rješenja. Protiv rješenja vijeća stranke i oštećenik imaju pravo žalbe koja ne zadržava izvršenje rješenja.

Povodom istražnog zahtjeva moguće su, dakle samo dvije odluke istražnog suca: donošenje rješenja o provođenju istrage ili traženje odluke vijeća. U konkretnom slučaju, istražni sudac je prekoračio zakonske ovlasti jer se upustio u istragu, a tek potom izrazio neslaganje sa istražnim zahtjevom.

Međutim, po izvršenom uvidu u istražni zahtjev, te dokumentaciju koja se nalazi u spisu, a potom i u iskaz osum. M. C., ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako, za sada, postoji osnovana sumnja da je osumnjičena, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi za drugu pravnu osobu, na drugi način grubo prekršila zakon glede uporabe i upravljanja imovinom.

Prema raspoloživim podacima ona je kao direktorica TD P. " d.o.o. Z., unatoč tome što je zakupodavac TD T. Z. d.o.o. Z. dana 20. lipnja 2000. godine u Z. raskinuo ugovor o zakupu poslovnog prostora s TD P. T. d.o.o. iz Z., sklopila sporazum s S. d.o.o. Z., kojim se tome društvu daje u podzakup isti poslovni prostor, premda na to nije bila ovlaštena. Ovo je društvo temeljem odnosnog sporazuma počelo s poslovanjem i koristilo poslovni prostor bez plaćanja zakupnine sve do 01. svibnja 2002. godine.

Za sada je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda kako istražni zahtjev nije osnovan. Ovo obrazlaže time što je S. d.o.o. Z., u skladu s Ugovorom o zakupu od 01. svibnja 2002. godine, podmirio sve obveze prema TD T. Z. odnosno što je cijelo vrijeme korištenja prostora od strane P. pa kasnije S. naknadno pokriveno plaćenom zakupninom.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da se takvo obrazloženje prvostupanjskog suda ne može prihvatiti jer u tom slučaju nikada ne bi bilo kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju ukoliko se naknadno plati dug i to od bilo koje pravne osobe.

U istrazi će se prikupiti dokazi i podaci koji su potrebni da bi se moglo odlučiti hoće li se podignuti optužnica ili obustaviti postupak, te dokazi za koje postoji opasnost da se neće moći ponoviti na glavnoj raspravi ili bi njihovo izvođenje bilo skopčano s teškoćama.

Isto tako biti će potrebno dodatno konkretizirati sadržaj sintagme "na drugi način prekrši zakon ili pravila poslovanja" kako bi se omogućila distinkcija ovog od nekih drugih kaznenih djela i utvrdilo da li je u postupcima osumnjičenice doista došlo do ostvarenja svih bitnih obilježja ovog kompleksnog kaznenog djela.

IV Kž 30/04-3

Potom će se na temelju rezultata provedene istrage utvrditi da li je postupak protiv osumnjičenice potrebno nastaviti podizanjem optužnog akta ili će se postupak obustaviti.

Kako je žalba državnog odvjetnika uvažena, trebalo je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 21. travnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.