Kzz-4/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 4/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S UDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Katice Jelić, Senke Klarić-Baranović, Ane Garačić i Neve Šibl, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. M. Š., zbog kriv. djela iz čl. 71. st. 3. KZRH, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske podignutom protiv pravomoćnog rješenja, što ga čine rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 24. veljače 1997. br. K-682/93 i rješenje Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 14. listopada 1997. br. Kž-1056/97, u sjednici održanoj 2. rujna 1998. godine, saslušavši zamjenicu državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nadu Kolak-Parfenjuk,

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem, što ga čine rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 24. veljače 1997. br. K-682/93 i rješenje Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 14. listopada 1997. br. Kž-1056/97, povrijeđen zakon u korist okr. M.Š.

Obrazloženje

Pravomoćnim rješenjem, što ga čine u izreci citirana rješenja sudova prvog i drugog stupnja, na temelju čl. 425. st. 1. ZKP/93, odbačena je privatna tužba privatnog tužitelja M.J. podnesena protiv okr. M.Š. zbog kaznenog djela iz čl. 71. st. 3. KZRH.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je protiv tog pravomoćnog rješenja podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona (u korist okrivljenika) i predložio da se ta povreda utvrdi i pravomoćno rješenje ukine.

U zahtjevu se navodi da je pravomoćnim rješenjem obustavljen kazneni postupak protiv okrivljenika, jer je Vlada Republike Hrvatske dopisom od 13. veljače 1997. godine izvijestila sud da je, tog istog dana, donijela zaključak da se M.Š., ministar, koristi pravom na imunitet, koji mu pripada na temelju odredbe čl. 11a. Zakona o Vladi Republike Hrvatske, iako prema narednoj odredbi iz čl. 11b. istog zakona (Zakon o dopuni Zakona o Vladi Republike Hrvatske, "Narodne novine" br. 8/91) takav imunitet ne bi štitio okrivljenika, s obzirom da se on tereti privatnom tužbom za djelo počinjeno prije izbora za ministra, pa da je time povrijeđen Kazneni zakon iz čl. 368. toč. 3. ZKP (povreda Krivičnog zakona iz čl. 355. toč. 3. ZKP/93 u svezi sa čl. 11b. Zakona o dopuni Zakona o Vladi Republike Hrvatske).

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Pobijanim pravomoćnim rješenjem je povrijeđen zakon u korist okrivljenika.

Naime, prema privatnoj tužbi, okrivljeniku se stavlja na teret da je na štetu privatnog tužitelja počinio kazneno djelo klevete iz čl. 71. st. 3. KZRH dana 25. lipnja 1993. godine "kao direktor Uprave za v. iz Z. ", dakle, za djelo koje je počinio prije izbora za ministra, na što je privatni tužitelj ukazivao u svojoj žalbi podnijetoj protiv pravostupanjskog rješenja, tvrdeći da je pogrešno utvrđeno pravo imuniteta okrivljenika, s obzirom na odredbu čl. 11b. Zakona o dopuni Zakona o Vladi Republike Hrvatske (l. 48).

No, drugostupanjski sud je odbio žalbu privatnog tužitelja pozivajući se isključivo na odredbu čl. 11a. Zakona o dopuni Zakona o Vladi Republike Hrvatske.

Međutim, iza odredbe čl. 11a. navedenog Zakona, postoji odredba čl. 11b. koja glasi: "Imunitetno pravo utvrđeno ovim zakonom predsjednik Vlade, podpredsjednici i članovi Vlade imaju za akte i postupke činjene od dana njihova izbora" ("Narodne novine" br. 8/91) koja odredba je pravomoćnim rješenjem potpuno zanemarena.

Kako je, dakle, okrivljenik terećen za djelo navodno izvršeno prije njegovog izbora za ministra, tj. za vrijeme dok je bio direktor Uprave za v., to nije imao imunitetno pravo u smislu čl. 11b. Zakona o dopuni Zakona o Vladi Republike Hrvatske, pa kada je pravomoćnim rješenjem odbačena privatna tužba i obustavljen postupak protiv njega zbog korištenja prava na imunitet, onda je tim rješenjem povrijeđen zakon u njegovu korist, kako se to osnovano tvrdi u zahtjevu. Nije, naime, bilo mjesta obustavi postupka u smislu čl. 425. st. 1. u svezi sa čl. 260. toč. 3. ZKP/93.

S obzirom da je zahtjev podnijet na štetu okrivljenika, to je utvrđenu povredu zakona trebalo samo konstatirati, ne dirajući pobijano pravomoćno rješenje i presuditi kao u izreci na temelju čl. 422. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97).

U Zagrebu, 2. rujna 1998. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.