I Kž-342/2017-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 342/2017.-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. Š., zbog kaznenog djela iz članka 91. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 29. svibnja 2017. broj Kv-I-8/17. (K- 4/10.), u sjednici održanoj 19. rujna 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba osuđenog M. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, na temelju članka 506. stavka 1. u vezi s člankom 501. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. ) odbačen je zahtjev osuđenog M. Š. za obnovu kaznenog postupka, okončanog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Sisku od 14. travnja 2010., broj K-4/10., koja je preinačena u odnosu na osuđenika u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2011., broj III Kž 4/11.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni M. Š. po branitelju, odvjetniku V. D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da pobijano rješenje bude ukinuto, „a predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te prihvaćanje predloženih dokaza, kako bi se osuđeniku omogućilo pravo na pravedno suđenje“.

Spis je sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj smatra da „pribavom [osuđenikova] zdravstvenog kartona i uvidom u isti, ako ništa drugo mogli bi se provjeriti navodi njegove obrne … o primljenih četiri ili više udaraca

I Kž 342/2017.-4

čekićem u glavu“ i tada „bi bilo potrebno provesti dodatno vještačenje, kojim bi se vještak očitovao da li je osuđenik nakon takvih udaraca … bio u stanju počiniti kazneno djelo“.

Osuđenikovi navodi o tome da je udaren četiri puta čekićem u glavu u ovom predmetu bili su ispitivani četiri puta. Prvi puta je to učinio prvostupanjski sud u povodu osuđenikove obrane tijekom postupka, drugi puta drugostupanjski sud u povodu žalbenih navoda, treći puta trećestupanjski sud, također u povodu žalbenih navoda, a četvrti puta u postupku u povodu zahtjeva za obnovu postupka koji je odbijen odlukom ovog suda od 8. srpnja 2014. (list 565 spisa). Svaki puta zaključak je jedan te isti; na osuđenikovoj glavi utvrđena je jedna ozljeda koju je zadobio udarcem lica u betonski brid korita prilikom pada kada se želio objesiti. Prema tome, osuđenik ozljedu nije zadobio udarcem čekića, a niti su postojale ozljede koje bi upućivale makar na mogućnost da je bilo četiri udarca čekićem u glavu.

Stoga pribavljanje zdravstvenog kartona koje se sada u postupku u povodu trećeg zahtjeva za obnovu predlaže (u drugom je tvrdnja osuđenika bila da je djelo počinila osuđenikova majka koja je u međuvremenu umrla), nije nova činjenica niti novi dokaz koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem kaznenom zakonu.

Jednaka je situacija i u odnosu na žalbeni navod „da je tek po prestanku primjene mjere sigurnosti obveznog psihijatrijskog liječenja uspio vratiti film o inkriminiranom događaju“ i da zato opis događaja koji je dao „treba podvrgnuti opetovanom uzimanju obrane, prema kojoj nije isključena mogućnost da bi događaj bio opisan na sasvim drugačiji način“.

Naime, osuđenikova mogućnost drugačijeg opisa događaja dosjećanjem sedam godina nakon prvostupanjske odluke nije nova činjenica niti novi dokaz koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem kaznenom zakonu.

Prema tome, prvostupanjski sud je s pravom odbacio zahtjev osuđenog M. Š. za obnovu kaznenog postupka s obrazloženjem da osuđenik u svom zahtjevu za obnovu kaznenog postupka nije iznio nikakve nove činjenice niti je podnio nove dokaze koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče njegovo oslobođenje ili osudu po blažem zakonu. Osuđenikova žalba ne dovodi u sumnju pravilnost pobijanog rješenja.

Budući da pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede zakona iz članka 495. stavka 4. ZKP/08., to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 19. rujna 2017.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

Damir Kos, v. r.