Gzp-90/2006-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 90/06-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja J. P. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 15. ožujka 2006., dana 28. lipnja 2007.,

r i j e š i o j e :

I. Predlagatelju J. P. iz Z., određuje se primjerena naknada u iznosu od 6.000,00 kn (šest tisuća kuna).

II. Republika Hrvatska dužna je isplatiti naknadu iz t. I. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 15. ožujka 2006. podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u parničnom predmetu koji se vodi kod Županijskog suda u Rijeci pod posl. br. Gž-709/02.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 150/05 i 16/07; dalje u tekstu: ZS), stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Rijeci posl. br. P- 278/98 i očitovanja Županijskog suda u Rijeci od 6. lipnja 2006. utvrdio slijedeće činjenice važne za odlučivanje o zahtjevu za zaštitu prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav):

- da je postupak pokrenut tužbom od 6. svibnja 1998. Općinskom sudu u Crikvenici, protiv tuženika HTP „J.“ iz C., a kojom tužbom je zatražena isplata iznosa od 450.000 DEM protuvrijednost u kunama s pripadajućom kamatom,

- da je prvo ročište za glavnu raspravu održano 1. lipnja 1998., koje je odgođeno na neodređeno vrijeme radi očitovanja na istaknut prigovor nedostatka aktivne legitimacije u roku od 8 dana. Stranke su u ostavljenom roku dostavile svoja očitovanja pismenim podnescima.

- da je iduće ročište održano 1. veljače 1999., a tužitelju je naložena dostava odgovarajuće dokumentacije radi ocjene osnovanosti tog prigovora (rok 20 dana). Tužitelj se u ostavljenom roku pisano ponovno očitovao na navode tuženika u odnosu na prigovor, ali nije dostavio naloženu dokumentaciju, a potom slijedi i pisano očitovanje tuženika.

- da je na ročištu održanom 12. svibnja 1999., tužitelj predao naložene punomoći, pa je ročište odgođeno radi očitovanja stranaka i određeno je provođenje dokaza saslušanjem stranaka.

- da je na ročištu 30. lipnja 1999. proveden dokaz saslušanjem tužitelja jer se zakonski zastupnik tuženika pozivu nije odazvao.

- da je na ročištu 16. rujna 1991. provedeno saslušanje svjedoka. Ročište je odgođeno po prijedlogu punomoćnika tuženika radi dogovora sa strankom da li će predložiti daljnje dokaze na okolnosti osnova tužbenog zahtjeva kojem prijedlogu se tužitelj nije protivio. Tuženiku je dodijeljen rok od 15 dana, radi dostave daljnjih dokaznih prijedloga te je iduće ročište određeno za 5. studenoga 1999.

- da zbog službene spriječenosti suca, zakazano ročište nije održano već je strankama dostavljena obavijest o tome te o održavanju idućeg ročišta za 14. prosinca 1999.

- da je tužitelj podneskom od 2. studenoga 1999. zbog neodgodive spriječenosti zatražio odgodu ročišta, kojem prijedlogu je sud udovoljio i rješenjem od 15. studenoga 1999. odredio ročište za 24. prosinca 1999. Ponovno je tužitelj zatražio odgodu obzirom da je navedenog dana Badnjak, a uz to da je i njegov punomoćnik spriječen postupiti iz obiteljskih razloga. Sud je prihvatio prijedlog te iduće ročište odredio za 1. ožujka 2000. Na tom je ročištu punomoćnik tužitelja predao u spis podnesak i predložio saslušanje u svojstvu zakonskog zastupnika „T. R.“ d.d. R. te je po očitovanjima stranaka ročište odgođeno na određeno vrijeme.

- da je na ročištu od 4. travnja 2000. isti saslušan te su po očitovanju stranaka odbijeni daljnji dokazni prijedlozi i glavna rasprava zaključena.

- da je rješenjem od 12. travnja 2000. ponovno otvorena glavna rasprava radi dopune postupka i razjašnjenja pojedinih važnih pitanja, a iduće ročište određeno je za 26. svibnja 2000. te je određeno dopunsko saslušanje svjedoka. Kako je za jedinog svjedoka dostava pokušana u tri navrata i vraćena kao neuredna, zbog suočenja ova dva svjedoka prisutni svjedok nije saslušan.

- da je na ročištu 26. svibnja 2000. tužitelj predao u spis podnesak „T. R.“ d.d. R. u kojem je naveo da namjerava stupiti u parnicu kao umješač na strani tužitelja, kod kojeg prijedloga je ustrajao i na raspravi. Sud je donio rješenje kojim je prihvatio prijedlog te je tužitelj uložio u spis dokumentaciju relevantnu za donošenje odluke po prigovorima stranaka.

- da je zbog službene spriječenosti suca ročište određeno za 13. srpnja 2000. odgođeno i novo određeno za 25. kolovoza 2000., o čemu je dostavljena obavijest strankama i svjedocima. Kako je dostava za jednog svjedoka vraćena neuredna (odselio, nepoznat), to je rješenjem od 31. srpnja 2000. pozvan tužitelj da u roku od 8 dana dostavi u spis točnu adresu ovog svjedoka, ali punomoćnik tužitelja nije podigao pošiljku, pa pravodobno nije dostavljena točna adresa.

- da je ročište od 25. kolovoza 2000. odgođeno zbog nepristupanja ovog svjedoka. Na istom ročištu tuženik je predao u spis podnesak, a tužitelj i umješač predložili su da im se dodijeli primjereni rok radi očitovanja. Osim toga, stranke su suglasno predložile da se ponovno pozove radi saslušanja zakonski zastupnik tuženika, pa je zbog svega navedenog ročište odgođeno, a tužitelju dodijeljen rok od 8 dana radi dostave podataka o tome kada će svjedok moći pristupiti. Tužitelj je po proteku roka dostavio tražene podatke.

- da je ročište određeno za 15. studenog 2000. odgođeno po prijedlogu umješača jer da svjedok zbog poslovnih obveza nije mogao pristupiti.

- da je ročište određeno za 11. siječnja 2001. odgođeno na prijedlog umješača. Na ročište određeno za 26. siječnja 2001. za tuženika je pristupio zamjenik punomoćnika, koji je predložio odgodu kojem prijedlogu su se tužitelj i umješač protivili. Nakon što je sud odbio prijedlog za odgodu, tuženik je podnio zahtjev za izuzeće uređujućeg suca, pa je, sukladno odredbi čl. 75. ZPP-a obustavio daljnji rad na predmetu do donošenja odluke po tom prijedlogu.

- da je rješenjem predsjednika suda od 12. veljače 2001. odlučeno o zahtjevu. Novo ročište za glavnu raspravu određeno je za 23. svibnja 2001. (umješač je u dva navrata požurivao zakazivanje rasprave). Kako tužitelj nije dostavio točnu adresu svjedoka prema rješenju od 12. travnja 2000. to ga je sud ponovno pozvao rješenjem od 26. travnja 2001. Tužitelj je podneskom od 8. svibnja 2001. udovoljio naloženom.

- da su na ročištu od 23. svibnja 2001. saslušani svjedoci i zakonski zastupnik tuženika te zaključena glavna rasprava.

- da su presuda i rješenje dostavljeni tužitelju 2. srpnja 2001., a tuženiku i umješaču 20. lipnja 2001. Tuženik je protiv presude izjavio žalbu 11. srpnja 2001., a tužitelj i umješač su 21. kolovoza 2001. dostavili odgovore na žalbu. Spis je dostavljen Županijskom sudu u Rijeci radi donošenja odluke po žalbi 20. ožujka 2002.

- da je o žalbi tuženika odlučeno na sjednici vijeća od 12. travnja 2006. presudom posl. br. Gž-709/02, kojom je presuda Općinskog suda u Crikvenici preinačena, a presuda je dostavljena umješaču, koji ju je primio 29. kolovoza 2006.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja, odlučno za ocjenu da li predlagatelju pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od dana podnošenja tužbe u predmetu u odnosu na kojeg se traži zaštita do dana donošenja odluke ovog suda o zahtjevu predlagatelja.

Iz navedenog proizlazi da u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje započinje 6. svibnja 1998. a završava 29. kolovoza 2006. kada je predlagatelj primio presudu drugostupanjskog suda, kojom je postupak pravomoćno okončan. Iz navedenog proizlazi da pravno relevantno razdoblje iznosi osam (8) godina, tri (3) mjeseca i dvadesettri (23) dana.

S obzirom na prethodna utvrđenja o tijeku trajanja konkretnog predmeta, ovaj sud smatra da postoji povreda na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava, poglavito imajući u vidu nedjelotvornost suda u drugostupanjskom postupku.

Naime, prvostupanjski je sud u pravno relevantnom razdoblju često zakazivao ročišta za glavnu raspravu, međutim ista su odgađana na prijedlog tužitelja (ročišta od 2.studenog 1999. te od 24.prosinca 1999.), zbog spriječenosti suca (ročište 13. srpnja 2000.), zatim zbog nepristupanja svjedoka (ročište 25. kolovoza 2000.) te na prijedlog umješača (ročišta od 15.studenog 2000. i od 11. siječnja 2001.). Postupak se znatno odužio u žalbenom stadiju, nakon što je prvostupanjska presuda i rješenje od 23. svibnja 2001., otpremljen Županijskom sudu u Rijeci 20. ožujka 2002., koji je tek 12. travnja 2006. presudom odlučio o žalbi. Uslijed izloženog načina postupanja drugostupanjskog suda povrijeđeno je načelo ekonomičnosti postupka čime je taj sud i uzrokovao nepotrebnu dugotrajnost postupka.

Prema ocjeni ovog suda u konkretnoj situaciji nije riječ o složenijem sporu (povrat kapare), iako je dokazni postupak bio nešto opsežniji radi potrebe saslušavanja svjedoka i stranaka, ali ne u tolikoj mjeri da bi to opravdavalo duljinu trajanja postupka preko osam godina u pravno relevantnom razdoblju.

Ocjena je ovog suda da je predlagatelj svojim ponašanjem doprinio duljini trajanja sudskog postupka. Navedeno se očituje u tome što nije, u skladu s odredbom čl.186.ZPP, dostavio uz tužbu i svu potrebnu dokumentaciju, već je to učinio tek na poziv suda (na ročištu 12.svibnja 1999.) te u tome što su ročišta u dva navrata odgađana upravo po prijedlogu umješača.

Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući na umu sve gore navedene okolnosti, posebno uzimajući u obzir ukupne gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, pa je stoga, temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS, valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i dosuditi primjerenu naknadu kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. lipnja 2007.

Sutkinja:

Katarina Buljan, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.