Revt-330/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 330/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika K. H. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnica R. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika-protutužitelja D. B., vlasnika obrta B. Z., kojeg zastupa punomoćnik mr. Š. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja D. B. protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-4074/12-4 od 9. travnja 2013. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru br. P-262/07 od 21. prosinca 2011., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika-protutužitelja D. B. odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika K. H. d.o.o. za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zadru br. Ovrv-820/03 od 12. kolovoza 2003. kojim je naloženo tuženiku- protutužitelju D. B. da tužitelju-protutuženiku K. H. d.o.o. Z. namiri tražbinu u iznosu od 642.184,14 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude pod toč. 2., kao i zahtjev za naknadu troškova postupka. Isto tako odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim je tražio da mu tužitelj-protutuženik na ime naknade materijalne štete s osnove izgubljene dobiti isplati iznos od 796.000,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom od 1. travnja 2002. do isplate (toč. 1.). Ujedno je odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika-protutužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja za naknadu štete. Ujedno je prihvaćena žalba tužitelja-protutuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. 2. na način da je održan u cijelosti na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zadru br. Ovrv-820/03 od 12. kolovoza 2003., te je naloženo tuženiku da tužitelju-protutuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 82.580,02 kn.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik-protutužitelj D. B. je pravovremeno izjavio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se revizija prihvati, te da se pobijana drugostupanjska presuda ukine, te predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

U odgovoru na reviziju tužitelj-protutuženik poriče sve revizijske navode, te smatra da je revizija izjavljena iz razloga zbog kojih se ista ne može izjaviti, odnosno podredno da se ista odbije kao neosnovana. Ujedno tužitelj-protutuženik traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Revizija tuženika-protutužitelja D. B. nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno tvrdnjama revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke presude i razloga navedenih u obrazloženju.

U reviziji tuženik-protutužitelj ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog tog razloga se revizija uopće ne može izjaviti (čl. 385. ZPP).

Predmet ovog postupka je tražbina tužitelja koja se zasniva na 11 računa koji se odnose na pojedinačne obroke za najam radnog stroja – bager gusjeničara PC400, te pneumatski čekić Krupp 3000, te 11 računa koji se odnose na popravke odnosno servise navedenog bagera.

U postupku je utvrđeno da su parnične stranke 24. veljače 2000. sklopile predugovor o najmu na temelju kojeg je tužitelj-protutuženik, tuženiku-protutužuitelju isporučio navedeni stroj i čekić, time da je bio dogovoren najam uz mogućnost otkupa tih strojeva. Također je utvrđeno da je tuženik-protutužitelj u početku poštovao svoju obvezu te je odmah prilikom zaključenja ugovora isplatio tužitelju tadašnjih 50.400 DEM, te je podmirio ukupno 12 mjesečnih obroka najma. Kod toga je stroj proizveden 1992., a dan je u zakup tuženiku- protutužitelju 2000., time da je stanje stroja bilo poznato tuženiku-protutužitelju jer ga je vidio kod društva Sarađen d.o.o., a pregledao ga je i prilikom samog preuzimanja.

Drugostupanjski sud navodi da predmetni ugovor treba definirati kao ugovor o zakupu, time da se na isti imaju primijeniti pravila o prodaji s obročnim otplatama cijene, sve na temelju odredbe čl. 550. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje ZOO). Tom odredbom je bilo određeno da se pravila o prodaji s obročnom otplatom cijene primjenjuju i u slučaju drugih pogodbi koje imaju istu bit, kao što je na primjer ugovor o zakupu s odredbom da će stvar koja je dana u zakup prijeći u vlasništvo zakupca ako bude plaćao zakupninu za određeno vrijeme.

Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da nema dokaza da je na stroju bilo kvarova prije računa za obavljanje usluge popravka od strane tužitelja-protutuženika, a isto tako nisu se mogli utvrditi skriveni nedostaci 20 mjeseci nakon preuzimanja osam godina starog stroja.

Sud drugoga stupnja smatra da tuženik-protutužitelj nije dokazao da bi stroj imao nedostatke za koje bi odgovarao tužitelj-protutuženik u smislu odredbe čl. 482. ZOO, pri čemu se posebno utvrđuje da je prvi veći popravak bio u prosincu 2001., godinu i pol dana nakon preuzimanja stroja. Stoga je osnovan zahtjev za plaćanje dospjelih iznosa zakupnine.

Isto tako drugostupanjski sud smatra da je osnovan i zahtjev tužitelja-protutuženika za naplatu troškova popravka predmetnog stroja, pri čemu se obveze tuženika-protutužitelja u tom dijelu temelje na odredbama čl. 600. do 630. ZOO, obzirom da se radi o ugovoru o djelu. To posebice što tuženik-protutužitelj navedene račune za popravak nije niti osporavao. Radi navedenog sud drugoga stupnja je preinačio prvostupanjsku presudu i održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovrv-820/03 od 12. kolovoza 2003. temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP.

Predmet postupka je i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu izmakle dobiti, koji se temelji na ugovoru kojeg je tuženik-protutužitelj zaključio s T. E. iz S. 23. ožujka 2002. Nižestupanjski sudovi smatraju da tuženik-protutužitelj nije dokazao ni osnovu, niti visinu zahtjeva, a niti svoju tvrdnju da bi za raskid ugovora s T. E. bio odgovoran tužitelj- protutuženik K. H. d.o.o. Stoga je zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu štete u smislu čl. 154. st. 1. ZOO ocijenjen neosnovanim, radi čega je u tom dijelu odbijena žalba tuženika- protutužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

S navedenim shvaćanjem drugostupanjskog suda u potpunosti je suglasan i revizijski sud, pa se revident upućuje na obrazloženje drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 396. a. st. 1. ZPP. Ujedno će se na internetskim stranicama ovoga suda objaviti drugostupanjska presuda na temelju odredbe st. 2. istog članka.

Radi navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP, sve temeljem odredbe čl. 166. ZPP.

U Zagrebu 15. siječnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.