I Kž-800/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 800/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić, Milivoja Mikora, Melite Božičević Grbić i Senke Klarić Baranović, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Đ. J., zbog kaznenog djela iz čl. 175. st. 2. KZ-a, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Čakovcu od 20. studenoga 2000. godine broj K-9/00, u sjednici održanoj dana 20. prosinca 2006. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, temeljem čl. 354. toč. 3. ZKP-a, opt. Đ. J. oslobođen je optužbe za kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnom pravom – uspostavom ropstva i prijevozom robova iz čl. 175. st. 2. KZ-a.

Temeljem čl. 123. st. 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP-a, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Temeljem čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02, u nastavku: ZKP) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vračajući spis predložilo da se prihvati žalba državnog odvjetnika.

Žalba je osnovana.

I Kž 800/02-3

Na temelju rezultata glavne rasprave prvostupanjski sud je izveo zaključak, da i pored nekih okolnosti koje bi se mogle smatrati indicijama koje bi upućivale na optuženikovu krivnju – ulaz optuženika u Republiku Hrvatsku i „navodni“ susret s oštećenicama, pojavljivanje svjedokinje M. J. iz B. koja je točno znala gdje se one nalaze, te se prihvatila privremenog skrbništva nad njima, a u situaciji kada se oštećenice u dogledno vrijeme neće moći pronaći, jer se radi o rumunjskim državljankama, te stoga nije bilo moguće provesti njihovo ponovno ispitivanje, u dvojbi glede činjenice da li je optuženik osoba koja je kršeći pravila međunarodnog prava kupio dijete i maloljetnu osobu radi nedozvoljene svrhe, rješava je u korist optuženika i zbog nedokazanosti djela, temeljem čl. 354. toč. 3. ZKP-a, oslobađa ga optužbe za kazneno djelo iz čl. 175. st. 2. KZ-a.

Državni odvjetnik u žalbi osporava zaključke prvostupanjskog suda o nepostojanju dokaza u pogledu počinjenja kaznenog djela i ističe da i pored toga što na glavnoj raspravi nije bilo moguće ispitati oštećenice, da iz provedenih dokaza, povezujući ih u jednu smislenu cjelinu (različitosti u obrani optuženika, kupnja oštećenica u R. od strane osoba pod nadimcima „S.“ i „B.“, a nadimak optuženika je „B.“, susret u V. i dolazak optuženika u B. gdje su se maloljetne oštećenice nalazile kod svjedokinje M. J.), upućuju na zaključak da je optuženik počinitelj kaznenog djela za koje je optužen.

I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda s pravom državni odvjetnik u žalbi dovodi u pitanje utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda. Nesporno je u ovom kaznenom predmetu da su se optuženik i dijete – M. K., te maloljetna oštećenica S. P. nalazili u istom kombi vozilu kojim je upravljao svjedok T. K. na putu za R. S., a koje je vozilo dana 16. ožujka 2000. godine zaustavljeno po policijskim djelatnicima u mjestu M.. Nesporno je nadalje da su obje oštećenice nakon što su povjerene na skrb M. J. iz B. pod nepoznatim okolnostima napustile njenu kuću, a nesporna je također činjenica da je optuženik nakon što je pušten iz policijske postaje u Č. otišao u B., te konačno nesporno je i to da je optuženikov nadimak „B.“ (oštećenice su u svojim iskazima pred istražnim sucem navele da su ih kupile osobe pod nadimcima „S.“ i „B.“).

Stoga, kada se imaju u vidu gornje nesporne činjenice, zatim da je optuženik djelomično mijenjao i podešavao svoju obranu, da je nadimak jedne od osoba koje su kupile oštećenice u R. „B.“, što je nesporno nadimak optuženika, ne može se, za sada, prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda o nedokazanosti djela. To pogotovo kada se uzme u obzir i činjenica da se optuženik susreo s oštećenicama u V., te da je u mjestu M. zatečen s njima u istom kombi vozilu.

Obzirom na gornje činjenice i okolnosti biti će potrebno još jednom razmotriti nije li optuženik svojim radnjama ostvario obilježja optuženog kaznenog djela ili je u najmanju ruku to djelo ostvario pomaganjem.

Iz navedenih razloga trebalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na novoj glavnoj raspravi prvostupanjski sud će nakon ponovne ocjene obrane optuženika (po potrebi razmotriti u smislu čl. 305. st. 5. ZKP-a suđenje u odsutnosti), te izvođenja svih do sada već provedenih dokaza, a svakako će trebati ispitati kao svjedoka i G. H., ad hoc postavljenog tumača za rumunjski jezik na okolnost sporazumijevanja sa

I Kž 800/02-3

oštećenicama, odnosno na kojem jeziku je razgovarao s njima i koliko uspješno se mogao s njima sporazumjeti, te pokušati putem nadležnog tijela dostaviti pozive oštećenicama u R. radi ispitivanja. U slučaju da se oštećenice ne mogu pronaći ili je njihov dolazak pred sud nemoguć, trebati će postupiti u smislu čl. 331. st. 1. ZKP-a i pročitati njihove iskaze date pred istražnim sucem, pa te iskaze savjesno ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza i u smislu naprijed izloženog i potom izvesti zaključak da li su radnjama optuženika ostvarena obilježja kaznenog djela iz čl. 175. st. 2. KZ-a ili barem pomaganja u svezi čl. 38. KZ-a.

Iz svih iznesenih razloga trebalo je odlučiti i riješiti kao u izreci (čl. 384. st. 1. i čl. 388. st. 1. ZKP-a).

U Zagrebu, 20. prosinca 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.