Rev-1909/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1909/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića, kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz D. C., zastupane po punomoćniku M. H., odvjetniku iz S. P., protiv tuženika D. S. iz D. C., radi opoziva i vraćanja dara, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slav. Požegi od 25. travnja 1990. br. Gž 270/ 90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 28. studenog 1989. br. P 466/87-7, u sjednici održanoj 10. siječnja 1991.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida rješenje Okružnog suda u Slav. Požegi od 25. travnja 1990., br. Gž 270/90-2 i rješenje Općinskog suda u Novoj Gradiški od 28. studenog 1989. br. P 466/87, te se predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Rješenjem drugostepenog suda potvrdjeno je rješenje prvostepenog suda kojim je odbačena tužba.

Protiv rješenja drugostepenog suda izjavila je reviziju tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijani rješenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

U odgovoru na reviziju umješač na strani tuženog osporava navode revizije i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Nadležni javni tužilac nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Tužbom u ovom sporu tužiteljica traži opoziv darovanja učinjenog tuženom suprugu i povrat darovanih nekretnina. Tuženi je priznao tužbeni zahtjev, medjutim sud je iz navoda umješača na strani tuženog saznao za razloge zbog kojih se vodi ova parnica i odbacio je tužbu uz obrazloženje da tužiteljica nema pravni interes za vodjenje ove parnice, već da u sporazumu sa tuženim želi oštetiti prava umješača kojem su otudjene darovane nekretnine. Rješenjem drugostepenog suda potvrdjeno je rješenje prvostepenog suda iz istih razloga.

Budući da se u ovom sporu ne radi o deklaratornoj tužbi (čl. 187. Zakona o parničnom postupku, u daljnjem tekstu: ZPP) već o konstitutivno-kondemnatornoj tužbi, a takva se tužba, za razliku od deklaratorne tužbe, ne može odbaciti zbog pomanjkanja pravnog interesa, jer se kod takve tužbe postojanje pravnog interesa presumira, zato nije bilo zakonske osnove za odbacivanje tužbe, već je sud bio dužan da o tužbi odluči meritorno.

Kraj takvog stanja stvari valjalo je ukinuti oba rješenja nižestepenih sudova i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovni postupak da meritorno odluči o tužbenom zahtjevu (čl. 394. st. 1. u vezi čl. 354. st. 1. i čl. 288. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 10. siječnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v. r.