Supreme Court allows appeal against lower court's dismissal of shareholder exit claim due to procedural error and misapplication of law.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the appellant's appeal against final judgments that dismissed his claim for payment of his business share and profit distribution. The appellant argued that lower courts incorrectly determined he remained a member of the company because he was still registered in the commercial register, despite having notified the company of his exit. The court found this legal reasoning flawed because the company's own decision to deny profit payment was based on his notification of termination, contradicting the lower courts' view that registration alone determines membership status. Consequently, the Supreme Court set aside the lower judgments and remanded the case for a new trial to properly evaluate expert findings on the share's value and profit amount.
Legislator headnote
AI generatedčl. 390. st. 1. ZPP; čl. 421. st. 3. ZTD: The court must correct lower court errors where the legal characterization of a shareholder's exit is based solely on commercial register status rather than the actual cessation of membership upon payment of compensation, necessitating a remand for proper fact-finding.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 161/03-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. D. iz L., zastupanog po D. K. odvjetniku u O. protiv I-tuženika V. V. iz V., II-tuženika N. K. iz Č., i III-tuženika C. d.o.o. O., svi zastupani po K. P., odvjetniku u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 1. travnja 2003. br. Pž-1654/03, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku od 12. prosinca 2002. br. P-259/02, u sjednici održanoj dana 20. srpnja 2005. godine,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja te se ukidaju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 1. travnja 2003. br. Pž-1654/03 i Trgovačkog suda u Osijeku od 12. prosinca 2002. br. P-259/02 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Navedenim presudama odbijen je tužitelj T. D. s tužbenim zahtjevom da mu tuženici solidarno isplate na ime njegovog udjela u imovini III-tuženika C. d.o.o. Osijeku iznos od 814.375,20 kn, te III-tuženik na ime udjela u dobiti društva za 1998. godinu iznos od 10.441,61 kn, slijedom čega je tužitelj obvezan naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 99.819,00 kn.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući ukidanje nižestupanjskih presuda.
Bitnu povredu odredaba parničnog postupka revident nalazi u proturječju razloga pobijane presude sa stanjem spisa, ukazujući na utvrđenja sudova da tužitelj nije istupio iz društva, jer je još uvijek upisan u trgovačkom registru kao član društva, iako se Odluka Uprave društva o zabrani isplate dobiti temelji upravo na obavijesti tužitelja o raskidanju ugovora o osnivanju društva, a prema odredbi čl. 421. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (“Narodne novine” br. 111/93, 34/99, 52/99 i 118/03 – u daljnjem tekstu: ZTD) članstvo u društvu prestaje članu koji je istupio iz društva kad mu se isplati naknada njegovog poslovnog udjela.
U tome nalazi i pogrešnu primjenu materijalnog prava.
Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03– u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.
Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.
Revizija tužitelja je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu I. i II-tuženici kao suosnivači i suvlasnici tvrtke C. d.o.o. te III-tuženik C. d.o.o. O. isplate tržišnu vrijednost njegovog poslovnog udjela u društvu iz kojeg je istupio kao jedan od trojice osnivača i suvlasnika, kao i da mu društvo isplati 1/3 dobiti koja mu pripada za 1998. godinu u iznosu od 10.441,61 kn. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev utvrđenjem da tužitelj nije istupio iz društva, jer je u trgovačkom registru još uvijek upisan kao suvlasnik u 1/3 dijela, te stoga nema pravo na naknadu tržišne vrijednosti svog poslovnog udjela u smislu odredbe čl. 421. st. 2. ZTD, kao ni na isplatu dobiti za 1998. godinu jer ne postoji odluka Skupštine društva o načinu raspolaganja dobiti.
Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava su osnovani.
Tužitelj zahtjeva naknadu tržišne vrijednosti njegova poslovnog udjela u društvu u kojem je bio suvlasnik u 1/3 dijela, na temelju pisane obavijesti o istupanju iz društva.
Utvrđenje nižestupanjskih sudova da tužitelj nije istupio iz društva u proturječju je sa stanjem spisa, jer i sami tuženici u Odluci o zabrani isplate dobiti za 1998. godinu (list 11 spisa) ističu da ih je tuženik 15. veljače 1999. obavijestio o raskidu ugovora o osnivanju društva, te upravo na toj činjenici temelje Odluku o zabrani isplate dobiti za 1998.
Pravno shvaćanje sudova da pravne posljedice istupanja iz društva nastupaju tek kad svojstvo člana društva bude brisano u trgovačkom registru u suprotnosti je s odredbom čl. 421. st. 3. ZTD, jer je tom odredbom propisano da članstvo u društvu člana koji je istupio iz društva prestaje kad mu se naknadi tržišna vrijednost njegovog poslovnog udjela u društvu u smislu odredbe čl. 421. st. 2. istog Zakona.
Zbog takvog pogrešnog pravnog pristupa sudovi su propustili ocijeniti nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka, kako u pogledu tržišne vrijednosti tužiteljevog poslovnog udjela u društvu, tako i u pogledu visine dobiti za 1998., slijedom čega je ostvaren revizijski razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Valjalo je stoga prihvatiti reviziju tužitelja i primjenom odredbe čl. 394. st. 1. i čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud ocijeniti nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka, te provedbom i ocjenom ostalih dokaza i pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu i na zakonu utemeljenu presudu.
U Zagrebu, 20. srpnja 2005. godine
Predsjednik vijeća:
Petar Milas, v. r.