Rev-538/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 538/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.L. iz R., koga zastupa T.M., odvjetnik iz R., protiv tuženice C.-o. d.d. Z., koju zastupa B.Š., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika B.O. iz K., koga zastupa M.M., odvjetnik iz R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Okružnog suda u Rijeci od 18. studenog 1992.g. br. Gž 2251/92, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 16. rujna 1992.g. br. P 1025/92-20, u sjednici održanoj dana 1. veljače 1994.g.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Okružnog suda u Rijeci od 18. studenog 1992.g. br. Gž 2251/92 i sudi:

Odbija se žalba tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 193.784 (stodevedesettritisućesedamstoosamdesetčetiri) HRD u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužitelju ukupno iznos od 3,400.000 HRD zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen. Sud drugog stupnja je djelomično preinačio presudu suda prvoga stupnja i dosudio tužiteljici iznos od 2,230.000 HRD zajedno s kamatama i parničnim troškom.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije. Traži trošak postupka revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Nije sporno da je tužitelj doprinio štetnom događaju 20% odnosno da tuženica odgovara tužitelju za štetu u opsegu od 80%.

Tužitelj je u štetnom događaju dobio mnogostruke teške tjelesne ozljede zbog kojih je po utvrđenju suda prvoga stupnja trpio fizičke boli jakog intenziteta 3-5 dana, srednje 8 tjedana, te lake oko 3 mjeseca. Zbog ovakvog intenziteta i trajanja fizičkih boli ovaj sud smatra da iznos od 760.000 HRD što ga je sud drugog stupnja dosudio tužitelju kao satisfakciju temeljem navedenog pravnog osnova u opsegu tuženičine odgovornosti za štetu ne čini pravičnu novčanu naknadu za spomenute boli, a iznos od 1,200.000 HRD koliko mu je temeljem navedenog pravnog osnova dosudio sud prvoga stupnja da nije prevelik. Sud prvog stupnja je dalje utvrdio da su kod tužitelja ostale trajne posljedice dobivenih ozljeda koje smanjuju njegovu opću, radnu i životnu sposobnost za ukupno 25%. Kako je on u času povređivanja bio u životnoj dobi od 46 godina ovaj sud također smatra da iznos od 1,280.000 HRD koliko mu je sud drugog stupnja dosudio kao naknadu nematerijalne štete zbog duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti u opsegu tuženičine odgovornosti za štetu čini primjereno zadovoljenje tužitelju temeljem navedenog pravnog osnova a iznos od 2,000.000 HRD koliko mu je za to dosudio sud prvoga stupnja a koji tužitelj traži da nije prevelik.

Sud drugog stupnja je u okviru tuženičine odgovornosti za štetu dosudio tužitelju naknadu troškova tuđe pomoći u iznosu od 40.000 HRD. Sud prvog stupnja pak mu je temeljem navedenog pravnog osnova dosudio iznos od 50.000 HRD, kojim dosuđenjem nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu tužitelja.

Iz tih razloga ovaj sud smatra da je sud drugog stupnja utoliko pogrešno primijenio materijalno pravo pa je reviziju tužitelja kao osnovanu trebalo prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu (čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

U Zagrebu, 1. veljače 1994.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.