I Kž-1107/2007-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1107/07-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božićević-Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 3. u vezi st. 1. i 2. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 12. listopada 2007. godine, br. Kus-13/07, u sjednici održanoj 15. svibnja 2008. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela i branitelja optuženika, odvjetnika J. F., mr. sc. Ž. G. i D. M., svi iz S.,

p r e s u d i o j e :

Žalbe opt. V. B., opt. E. S. i opt. Z. Š., kao i žalba državnog odvjetnika, odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašeni su krivima opt. V. B., opt. E. S. i opt. Z. Š. zbog učina kaznenog djela protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice iz čl. 177. st. 3. u vezi st. 1. i st. 2. KZ, pa su osuđeni opt. V. B. i E. S. na kazne zatvora u trajanju od po jedne (1) godine i šest (6) mjeseci svaki, a opt. Z. Š. na kaznu zatvora u trajanju od jednu (1) godine i četiri (4) mjeseca. Optuženicima je u izrečenu kaznu, temeljem čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od od 27. lipnja 2007. godine, pa nadalje.

Prema svim optuženicima je, sukladno čl. 79. KZ, primijenjena sigurnosna mjera protjerivanja stranca s teritorija Republike Hrvatske na vrijeme od pet (5) godina.

Temeljem čl. 122. st. 1. ZKP, optuženici su obavezani na snašanje troškova kaznenog postupka i to opt. V. B. i E. S. svaki iznos od po 4.053,00 kn, a opt. Z. Š. paušalnu svotu od 1.000,00 kn.

Protiv ove presude žale se sva trojica optuženika i državni odvjetnik.

I Kž 1107/07-6

Državni odvjetnik se žali zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženici oglase krivima zbog stjecaja dva kaznena djela protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice iz čl. 177. st. 3. u vezi st. 1. KZ i čl. 177. st. 2. u vezi st. 1. KZ, te da se optuženicima, za tako počinjena kaznena djela, odmjere pojedinačne kazne i jedinstvena kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Opt. V. B. se žali po svom branitelju J. F. "zbog svih žalbenih osnova iz čl. 366. ZKP", s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i ovaj optuženik oglasi krivim zbog učina jednog kaznenog djela iz čl. 177. st. 3. u svezi st. 1. KZ, te da mu se izrekne blaža kazna uz primjenu čl. 57. KZ, a podredno da ta presuda bude ukinuta i vraćena sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. E. S. se žali po svom branitelju mr. sc. Ž. G., odvjetniku iz S., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe za učin kaznenog djela iz čl. 177. st. 3. u vezi st. 1. i 2. KZ, a podredno da se ta presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. Z. Š. se žali po svom branitelju D. M., odvjetniku iz S., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oglasi krivim samo za kazneno djelo iz čl. 177. st. 3. u svezi st. 1. KZ te da mu se izrekne zatvorska kazna i sigurnosna mjera u kraćem vremenskom trajanju.

Svi optuženici su u žalbama stavili prijedlog da se njihove branitelje izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a vraćen je s izjavom o odustanku od dijela žalbe nižeg državnog odvjetnika u pogledu žalbenog osnova povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 4. ZKP, dok je u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika podržana te je predloženo postupiti u pravcu njegovog žalbenog prijedloga. Nasuprot tome, izraženo je mišljenje da žalbe optuženika nisu osnovane.

Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočio je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drago Marincel, koji je ostao kod pismeno podnesenog prijedloga i izjave o odustanku od dijela žalbe nižeg državnog odvjetnika, te branitelji optuženika i to: branitelj opt. V. B. – odvjetnik J. F., branitelj opt. E. S. – odvjetnik mr. sc. Ž. G. i branitelj opt. Z. Š. – odvjetnik D. M., koji su ostali kod navoda podnesenih u žalbi. Budući da se optuženici nalaze u pritvoru, a imaju branitelje, to je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, budući da ista nije ocijenjena svrhovitom u smislu čl. 374. st. 2. ZKP.

Žalbe nisu osnovane.

Nije u pravu opt. V. B. kada paušalno, bez ikakvog obrazloženja, ističe počinjenom bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. i 3. ZKP, a niti je "izreka presude

I Kž 1107/07-6

proturječna razlozima o odlučnim činjenicama" u smislu povrede iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP. Upravo suprotno, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama koje prihvaća i ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja.

U pogledu žalbenog osnova povrede kaznenog zakona, već je naprijed istaknuto da je Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske u svom podnesku od 26. studenog 2007. godine br. KŽ-DO-1994/07 odustao od tog dijela žalbe nižeg državnog odvjetnika, zbog čega je ista u tom dijelu postala nepodobna za odlučivanje. Međutim, žalba državnog odvjetnika biti će razmotrena u pitanju žalbenog osnova zbog odluke o kaznenim sankcijama, o čemu će kasnije biti riječi.

Nisu u pravu optuženici kada tvrde da je činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđenim, a time je pogrešna i pravna kvalifikacija kaznenog djela za koje su oglašeni krivima. Naime, sva trojica optuženika tvrde da kritične prilike nisu bili svjesni dovođenja u opasnost života i sigurnosti osoba koje su krijumčarili preko hrvatske granice, pa zbog izostanka odgovarajućeg oblika krivnje ih se ne može osuditi za kvalificirani oblik kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ. Osim toga, opt. E. S. sada tvrdi i da nije sudjelovao kao član grupe koja je prebacivala osobe preko državne granice, pa bi se ovdje eventualno moglo raditi samo o učinu osnovnog oblika kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. KZ i to s neizravnom, a ne izravnom namjerom, kako utvrđuje prvostupanjski sud.

Nasuprot tome, ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da su sve činjenice u postupku potpuno i pravilno utvrđene, pa tako i one glede subjektivnog elementa terećenog kaznenog djela, zbog čega su optuženici osnovano oglašeni krivima za kazneno djelo protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice koje je počinjeno u sastavu grupe i uz dovođenje u opasnost života i sigurnosti osoba koje se prevode preko granice, u smislu čl. 173. st. 3. u vezi st. 1. i 2. KZ.

Najprije treba reći da su se sva trojica optuženika na glavnoj raspravi izričito izjasnila krivima zbog učina kvalificiranog oblika kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. i 3. KZ, što su potvrdili i navodima svoje obrane, dok je samo opt. E. S. to relativizirao tvrdnjom da je on "samo radio ono što su mu govorili F. i Z.". Sada se, pak, u žalbi ovog optuženika tvrdi da je on eventualno počinio samo osnovni oblik predmetnog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. KZ.

Međutim, niti za ovaj Vrhovni sud nikakve dvojbe nema da su se optuženici, pa tako i opt. E. S., povezali radi činjenja kaznenih djela krijumčarenja ljudi i robe preko državne granice, pri čemu je svaki od njih, u okviru prethodnog dogovora, bio zadužen za svoj udio u počinjenju zajedničkog kaznenog djela. Ne samo što je opt. E. S. priznao svoje višekratne kontakte sa opt. Z. Š. i osobom po imenu F., već ga i drugi optuženici terete da je bio upoznat sa kriminalnim planom te je osobno sudjelovao prilikom unajmljivanja i preuzimanja kamper- vozila u I., kao i upravljao prepravljenim kamper-vozilom na relaciji od O. do C. G., gdje su ukrcani albanski državljani. Dakle, iz izloženog proizlazi da je taj optuženik, ne samo kritičnog dana 26. lipnja 2007., kako sada tvrdi u žalbi, već i prije toga, tj. od sredine lipnja 2007. godine aktivno učestvovao u pribavljanju sredstava i pripremi za izvršenje kaznenog djela zajedno sa ostalim počiniteljima, pa kao takav ima svojstvo člana grupe u smislu odredbe čl. 89. st. 22. KZ.

I Kž 1107/07-6

Isto tako, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su sva trojica optuženika ostvarila i daljnju kvalifikatornu okolnost iz st. 2. čl. 177. KZ, jer su bili svjesni da prilikom ilegalnog prebacivanja albanskih državljana preko hrvatske granice su ugroženi životi i sigurnost tih osoba koje su bile smještene u skrivenoj pregradi prepravljenog vozila bez dovoljnog dotoka kisika i odgovarajuće količine zaliha vode.

Iz iskaza saslušanih albanskih državljana proizlazi da se radilo o skučenom, zagušljivom i mračnom prostoru gdje su ostali bez zraka i vode tako da su se počeli gušiti, a tek lupanjem po stjenkama vozila skrenuli su pozornost djelatnika policije koji su ih spasili nasilnim otvaranjem pregrade na vozilu. Isto tako, saslušani djelatnici policije Z. K. i M. Č. opisuju da su krijumčarene osobe bile vidno iscrpljene, dehidrirane, a izlaskom iz vozila borili su se da dođu do daha. Svjedok Z. K. slikovito opisuje da je to bio "strava i užas koji u životu nije vidio".

Jednako proizlazi i iz sačinjenog zapisnika o očevidu te foto-elaboratu vozila iz kojeg je vidljivo da se radilo o hermetički zatvorenom prostoru čiji su spojevi oblijepljeni silikonskom masom, tako da je dotok zraka moguć samo uz prethodno aktiviranje ventilacijske cijevi iz kabine vozila. Osim toga, iz zapisnika o očevidu proizlazi da su u tom prostoru pronađene tri prazne plastične boce za vodu, što pokazuje da su zalihe vode bile iscrpljene.

Da je optuženicima bilo poznato u kakvim se uvjetima nalaze albanski državljani, jasno proizlazi iz obrane opt. Z. Š.. Naime, taj optuženik tereti ostalu dvojicu počinitelja da su sve znali, jer su mu upravo oni naložili da prilikom vožnje regulira dotok zraka u pregradu vozila pomicanjem ručice ispod suvozačevog sjedala, a prilikom dolaska na granični prijelaz mu je opt. V. B. rekao da ugasi ventilaciju zbog buke koja je privlačila pažnju. O potrebi gašenja ventilacije bili su upozoreni u C. G. prilikom ukrcavanja albanskih državljana. Stoga navodi obrana, a sada i žalbi opt. V. B. i E. S., očito nisu istiniti, već su usmjereni na otklanjanje, odnosno umanjenje vlastite kaznene odgovornosti i prebacivanja krivnje na opt. Z. Š., kao najmlađeg člana grupe.

Kako su optuženici zadržani na graničnom prijelazu preko jedan sat, za koje vrijeme nitko od njih nije uključivao dotok kisika u pregrađeni dio vozila gdje su se nalazili albanski državljani, očito je da su sva trojica postupala s izravnom namjerom da ilegalno prebace krijumčarene osobe preko državne granice, pri čemu su bili svjesni da zbog neodgovarajućeg smještaja tih osoba dovode u ozbiljnu opasnost živote i tijela tih ljudi. Stoga govora nema o nehatnom obliku krivnje kada je notorno da preživljavanje ljudi prvenstveno ovisi o nesmetanom disanju, što su optuženici, iako svjesni opasnosti situacije, propustili osigurati krijumčarenim osobama.

Kako su slijedom izloženog u ponašanju optuženika ostvareni svi objektivni i subjektivni elementi bića predmetnog kaznenog djela, trebalo ih je oglasiti krivima za učin kaznenog djela iz čl. 177. st. 3. u svezi st. 1. i 2. KZ, na način kako je to učinjeno u prvostupanjskoj presudi

Što se tiče podnesenih žalbi zbog odluke o kazni i primjeni sigurnosne mjere, treba reći, da po ocjeni ovog Vrhovnog suda, nema potrebe kako za strožim, tako niti za blažim

I Kž 1107/07-6

kažnjavanjem optuženika, budući da su sve relevantne okolnosti pravilno vrednovane od strane prvostupanjskog suda, a time su i izrečene kazne zatvora u svemu primjerene.

Iako državni odvjetnik s pravom upire da se radi o vrsti kriminaliteta koja je posljednjih godina u sve većem porastu, što djelu daje teži značaj, ipak postoje značajne olakotne okolnosti koje ne ukazuju na opravdanost strože kazne. Naime, opt. Z. Š. i opt. E. S. su izuzetno mlade osobe, nitko od optuženika, barem prema podacima iz spisa, ranije nije dolazio u sukob sa zakonom, a svi su djelomično priznali izvršenje kaznenog djela i izrazili kajanje. Najveći doprinos utvrđenju relevantnog činjeničnog stanja dao je opt. Z. Š., kako on to s pravom ističe u žalbi, međutim, nema uvjeta za blaže kažnjavanje, budući je taj optuženik svojim postupanjem i poznavanjem jezika povezivao talijanske državljane s ostalim članovima grupe na tlu Republike Hrvatske i Crne Gore. Stoga je predstavljao značajnu kariku i osobu od povjerenja koja je prenosila upute drugim članovima te raspolagao sredstvima za unajmljivanje vozila koja mu je slao Franko, pa zbog tako značajnog učešća u ukupnoj kriminalnoj aktivnosti ne zaslužuje blažu kaznu.

Slijedom toga, izrečene kazne zatvora u trajanju od po jedne (1) godine i šest (6) mjeseci optuženicima V. B. i E. S., te kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine i četiri (4) mjeseca izrečena Z. Š., u svemu su primjerene i podobne da se njima ostvare ciljevi kako generalne, tako i specijalne prevencije.

Ispitujući osnovanost primijenjene sigurnosne mjere, kako povodom žalbe opt. Z. Š., tako i po službenoj dužnosti u smislu čl. 382. ZKP, ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da je protjerivanje optuženika iz Republike Hrvatske na vrijeme od pet godina u svemu opravdano, jer su se oni, kao strani državljani, grubo ogriješili o vrijednosti zaštićene međunarodnim, ali i hrvatskim zakonima. Kako zbog iskazane upornosti u vršenju kriminalne djelatnosti postoji opasnost da će optuženici i ubuduće činiti kaznena djela, to njihova nazočnost na tlu Republike Hrvatske nije dobrodošla čime su u potpunosti ostvareni zakonski uvjeti iz čl. 79. KZ.

Budući da navodi podnesenih žalbi nisu osnovani, dok ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede na koje ovaj Vrhovni sud u smislu čl. 379. st. 1. ZKP pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. svibnja 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v. r.