Legislator Case Law & Legislation
IV Kž-6/2006-2 AI generated

IV Kž-6/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number IV Kž-6/2006-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenog J. L. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja V. D., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 28. prosinca 2005. godine, broj Kv-695/05 (Kio- 100/05) u sjednici održanoj dana 21. ožujka 2006. godine,

Legislator headnote

AI generated

IV Kž-6/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanim rješenjem vijeće Županijskog suda u Rijeci, prihvatilo je neslaganje istražnog suca, te je odbilo istražni zahtjev V. D., oštećenika kao tužitelja, protiv osumnjičenog J. L., osumnjičenog M. V. i osumnjičenog A. V., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. Kaznenog zakona.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 6/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenog J. L. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja V. D., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 28. prosinca 2005. godine, broj Kv-695/05 (Kio- 100/05) u sjednici održanoj dana 21. ožujka 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja V. D..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem vijeće Županijskog suda u Rijeci, prihvatilo je neslaganje istražnog suca, te je odbilo istražni zahtjev V. D., oštećenika kao tužitelja, protiv osumnjičenog J. L., osumnjičenog M. V. i osumnjičenog A. V., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. Kaznenog zakona.

Protiv tog rješenja osobno je podnio žalbu oštećenik kao tužitelj V. D., zbog povrede kaznenog zakona i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iako iz sadržaja žalbe proizlazi žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog toga povrede kaznenog zakona, te predlaže provođenje istrage protiv ovih osumnjičenika.

Žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana.

Oštećenik kao tužitelj u istražnom zahtjevu, a potom i u žalbi na pobijano rješenje,

čkog društva „Z.“ d.o.o., te osumnjičeni A. i smatra su osumnjičeni J. L., kao direktor trgova

M. V., kao odgovorne osobe u trgovačkom društvu „T.-C.“ d.o.o., počinili na njegovu štetu kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju na način da su prilikom zaključenja tripartitnog predugovora od 04. veljače 2003. godine, a zatim tripartitnog ugovora o kupoprodaji od dana 17. veljače 2003. godine, predmet kojih je bilo građevinsko zemljište i poslovno-stambena zgrada u izgradnji, postupali s prijevarnom namjerom. Ta namjera je bila usmjerena na unaprijed planirano neizvršenje tog ugovora što je dovelo do ništavosti istoga, i

IV Kž 6/06-2

to nakon što je oštećenik ispunio svoju obvezu iz tog ugovora. Time je on bio eliminiran iz cjelokupnog poslovnog odnosa, da bi 09. rujna 2003. godine ovi osumnjičenici zaključili novi ugovor o prodaji iste nekretnine bez oštećenika, a obveza prema istome iz tripartitnog ugovora precizirana u ugovoru od 19. veljače 2003. godine nije bila u cijelosti ispunjena na način da mu nije plaćen ostatak od 400.000,00 kuna te komunalni doprinos koji je u trenutku podnošenja istražnog zahtjeva s kamatama iznosio 418.587,02 kune.

Ispitujući pobijano rješenje povodom žalbe, ovaj sud je razmotrio priloženu dokumentaciju te utvrdio da su i prije inkriminiranog razdoblja postojali složeni poslovni odnosa između oštećenika V. D. i trgovačkog društava „Z.“ d.o.o., a u koje odnose se zaključenjem predugovora od 04. veljače 2003. godine pridružilo i trgovačko društvo „T.-C.“ d.o.o. Navedeni poslovni odnosi su regulirani s više ugovora, a inkriminirano djelo se odnosi na poslovne odnose uređene predugovorom od 04. veljače 2003. godine i ugovorima koji su uslijedili.

Iz tripartitnog predugovora od 04. veljače 2003. godine i kasnije zaključenog ugovora od 17. veljače 2003. godine o kupoprodaji sporne nekretnine vidljivo je da je navedenim ugovorom oštećenik stavljen u nepovoljniji položaj budući da se isti obvezao svoju činidbu ispuniti u roku od jednog dana od dana zaključenja tog ugovora, dok je rok za ispunjenje obveza iz tog ugovora za navedena trgovačka društva, u kojima su odgovorne osobe bili osumnjičenici, bio dulji. Zbog nepovoljnijeg položaja oštećenika u ugovornom odnosu takav ugovor je predstavljao veći poslovni rizik za oštećenika nego za osumnjičenike, ali se samo na temelju te okolnosti ne može se zaključivati i o postojanju prijevarne namjere osumnjičenika. Naime, oštećenik je na takav ugovorni odnos dobrovoljno pristao i nije bio doveden zabludu, a morao je biti svjestan da sebe stavlja u veću opasnost u slučaju neispunjenja ugovora, što se kasnije i ostvarilo. Osim toga, iz podataka u spisu proizlazi da je okolnost nastanka ništavosti tog ugovora zbog neplaćanja kupoprodajne cijene od strane „T.-C.“ d.o.o posljedica objektivnih okolnosti zbog nemogućnosti ishođenja kredita kod „H. o.“ d.d. i „R. b.“ d.d., a ne posljedica prijevarnog postupanja od strane odgovornih osoba u „T.-C.“ d.o.o. To stoga što je iz priložene dokumentacije vidljivo da je „T.-C.“ d.o.o. stvarno nastojao ishoditi kredit s ciljem ispunjenja ugovorne obveze prema oštećeniku i prema poduzeću „Z.“ d.o.o., ali do realizacije tog kredita nije došlo jer je „R. b.“ d.d. procijenila da dosadašnje poslovanje društva ne odgovara kriterijima te banke za odobrenje kredita. Isto tako okolnost da je isto poduzeće šest mjeseci kasnije uspjelo ishoditi kredit kod „K. b.“ d.d., te platilo veći dio iznosa kojeg je dugovalo oštećeniku upućuje na zaključak o ozbiljnosti namjere odgovornih osoba u trgovačkom društvu „T.-C.“ d.o.o. da se ispuni svoje obveza iz ugovora, a što onda isključuje osnovanu sumnju o postojanju prijevarne namjere.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da iz podataka u spisu ne proizlazi osnovana sumnja da bi osumnjičenici, na način opisan u zahtjevu oštećenika kao tužitelja počinili kazneno djelo iz čl. 293. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, već proizlazi da se radi o građansko-pravnom odnosu između stranaka, u vezi kojeg je u trenutku podnošenja istražnog zahtijeva trajao parnični postupak pred općinskim sudom u kojem oštećenik V. D. od trgovačkog društva „T.-C.“ d.o.o. potražuje iznos od 400.000,00 kuna.

U odnosu na dio istražnog zahtjeva koji se odnosi na plaćanje komunalnog doprinosa treba istaknuti da izričito postojanje takve obveze poduzeća „T.-C.“ d.o.o. ne proizlazi iz l. 9. Ugovora o kupoprodaji nekretnine dostupnih podataka, odnosno iz priloženih ugovora (č

IV Kž 6/06-2

od 17. veljače 2003. godine i ugovora između „T.-C.“ d.o.o. i V. D.), što upućuje na odsutnost objektivnog elementa ovog kaznenog djela – protupravno pribavljene imovinske koristi. Ovdje se također može raditi samo o građanskopravnoj obvezi koju oštećenik može raščistiti u odgovarajućem parničnom postupku.

Budući da žalitelj nije naveo ništa novo što bi dovelo u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, trebalo je, u skladu s odredbom čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 21. ožujka 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Damir Kos, v.r.