Rev-2120/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 2120/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Lucije Čimić predsjednice vijeća te Jasne Guštek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H.-H. t. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik T. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. M. iz K. I., kojeg zastupa punomoćnica L. K., odvjetnica u I. G., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikog Gorici posl. br. Gž- 670/09-2 od 21. travnja 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu posl. br. P-367/08-15 od 29. travnja 2009., u sjednici održanoj 12. lipnja 2012.,

p r e s u d i o j e

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja održano je na snazi rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv- 7722/07 od 15. lipnja 2007. javne bilježnice I. L. iz Z., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 109.307,48 kuna sa zateznom kamatom te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1833,75 kuna sa zateznom kamatom.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu. Zahtijeva naknadu troškova revizije.

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju tuženika.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 1117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a na koju pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je javni bilježnik I. L. donijela rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-7722/07 od 15. lipnja 2007. na temelju vjerodostojne isprave kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 109.207,48 kuna sa zateznom kamatom, a koji se odnosi na usluge korištenja telefonskog priključka od mjeseca listopada 2006. do mjeseca siječnja 2007. Kako je ovršenik u tom postupku protiv rješenja o ovrsi podnio prigovor, sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Također je utvrđeno da je u razdoblju od mjeseca listopada 2006. do mjeseca siječnja 2007. koristeći usluge tužitelja, brojem kojim se koristi tuženik, ostvaren dug od 109.307,48 kuna, koji dug tuženik kao pretplatnik nije podmirio.

S obzirom na navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su održali na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 109.307,48 kuna sa zateznom kamatom, a na temelju odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 – dalje: ZOO) i čl. 451. st. 3. ZPP-a.

Naime, tuženik kao pretplatnik obvezao se na plaćanje računa za iskorištene usluge tužitelja, a koje su za sporno razdoblje iznosile utuženi iznos koji tuženik nije podmirio. Tuženik je tijekom postupka, a što ponavlja i u reviziji, tvrdio da nije izvršio svoju obvezu iz razloga što pretpostavlja da se radilo o zlouporabi korištenja telefonskog priključka od strane trećih osoba. Tijekom postupka sudovi su utvrdili da je omogućen pristup do telefonskih instalacija trećim osobama, međutim, da tijekom postupka tuženik nije dokazao da je netko treći neovlašteno i koristio telefonski priključak tuženika.

Odredbom čl. 49. Zakona o telekomunikacijama („Narodne novine“ broj 122/03 od 30. srpnja 2003.) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka duga, korisnik javnih telekomunikacijskih usluga može davatelju usluga podnijeti prigovor na iznos kojim je zadužen za obavljenu telekomunikacijsku uslugu, a u slučaju podnošenja prigovora davatelj usluga mora provjeriti iznos zaduženja za obavljenu telekomunikacijsku uslugu odnosno kakvoću obavljene telekomunikacijske usluge i na temelju izvršene provjere potvrditi iznos zaduženja ili ga prilagoditi točnom iznosu. Pretplatnik koji je davatelju usluga podnio prigovor na iznos kojim je zadužen za obavljenu telekomunikacijsku uslugu, plaća, do rješenja prigovora, prosječni iznos kojim je bio zadužen u razdoblju od tri mjeseca prije razdoblja na koje se odnosi prigovor.

Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je prigovorio računima koje je ispostavio tužitelj za obavljenu telekomunikacijsku uslugu, a također tijekom postupka nije dokazao, iako je na njemu bio teret dokaza, da bi netko treći neovlašteno koristio telefonski priključak tuženika zbog propusta tužitelja.

S obzirom na izneseno pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su rješenje o ovrsi javnog bilježnika održali na snazi (čl. 451. st. 3. ZPP), jer je tuženik dužan ispuniti svoju obvezu prema tužitelju prema računima kojima je zadužen za obavljenu telekomunikacijsku uslugu (čl. 9. ZOO).

Prema tome nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP-a).

Na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 12. lipnja 2012.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Lucija Čimić, v.r.