Rev-2910/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2910/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju D. koju zastupa ravnatelj M.P., a ovu punomoćnik R.Š., protiv tuženika D. d.o.o. iz S., koju zastupa direktor N.P., a ovoga G.Đ. i R.M., odvjetnici u B., radi ispražnjenja poslovnih prostorija rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 2. lipnja 1995. godine broj Gž-133/95-2 kojom je potvređan presuda Općinskog suda u Daruvaru od 8. ožujka 1995. godine broj P-48/95-7, u sjednici održanoj dana 22. travnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja ostavljen je na snazi djelomično otkazni nalog od 30. siječnja 1995. godine broj R1-3/95-2 te je tuženiku naloženo da isprazni poslovne prostorije navedene u izreci te presude i preda ih u posjed tužitelju uz naknadu parničnog troška.

U preostalom dijelu otkazni nalog je ukinut.

Tuženiku je određen rok od 8 dana u kome je dužan isprazniti navedeni poslovni prostor, te tužitelju naknaditi parnični trošak.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijanu presudu.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije osnovan prigovor u reviziji da je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPP, time što je sud izdao otkazni nalog po pravilima izvanparničnog postupka umjesto po pravilima parničnog postupka, kao što predviđa čl. 45. st. 1. tada važećeg Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama (dalje - ZPZP). Ovo stoga što u konkretnom slučaju ugovor o zakupu poslovnih prostorija zaključen među strankama prestaje, kao što su pravilno zauzeli stajalište sudovi nižega stupnja, odustankom od strane zakupodavca tj. tužitelja iz razloga što zakupoprimac, dakle tuženik nije platio zakupninu (čl. 19. toč. 3. ZPZP), a ne otkazom.

Sud prvog stupnja je utvrdio, da su stranke zaključile ugovor o zakupu poslovnih prostorija, po kojem se tuženik obvezao plaćati zakupninu, da su u čl. 13. toga ugovora predvidjeli da ugovor prestaje važiti ako je zakupac ostao dužan zakupninu više od 30 dana, da je tuženik ostao dužan zakupninu više od godinu dana.

Također je sud utvrdio da je tužitelj opomenuo tuženika na platež zakupnine, a ovaj da nije platio zakupninu ni u roku od dva mjeseca od opomene, pa su stoga sudovi nižega stupnja pravilno na konkretni slučaj primijenili odredbu čl. 49. ZPZP kada su zazeli stajalište da je tužitelj u takvoj situaciji bio ovlašten odustati od ugovora uzevši isto tako pravilno, da se ova tužba za ispražnjenje poslovnih prostorija ima smatrati pismenom izjavom o odustanku po odredbi čl. 51. ZPZP budući da je od tužbe do donošenja presude suda prvoga stupnja prošao tridesetdnevni rok za ispražnjenje poslovnih prostorija predviđen prije spomenutim čl. 51. navedenoga zakona.

Stoga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo, pa revizija nije osnovana, te ju je kao takovu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 22. travnja 1999. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.