Gž-3307/2011-3 · Županijski sud u Rijeci



Poslovni broj Gž-3307/2011-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, sudac Milena Vukelić Margan, u pravnoj stvari tužitelja DZ iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Petri Vuksanović, odvjetnici iz Opatije, protiv tuženika 1. REPUBLIKE HRVATSKE, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, i 2. OPĆINE OPATIJA, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Opatiji poslovni broj 4-P-893/05 od 31. svibnja 2011. godine, dana 17. travnja 2012. godine,

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i p o t v r đ u j e rješenje Općinskog suda u Opatiji poslovni broj 4-P-893/05 od 31. svibnja 2011. godine u točkama I., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke je utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na tuženika Republiku Hrvatsku, u točki II. izreke je odbijen zahtjev tuženika Republike Hrvatske za nadoknadu parničnog troška, u točki III. izreke je odbačena tužba u odnosu na Općinu Opatija, dok je u točki IV. izreke odlučeno da se ne dopušta preinaka tužbe na način da se kao tuženici označe Grad Opatija, Općina Lovran, Općina Matulji i Općina Mošćenička Draga.

Protiv rješenja žalbu podnosi tužitelj te se poziva na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11; dalje ZPP).

U žalbi navodi da je u ukidnoj odluci ovog suda jasno navedeno da je potrebno utvrditi tko je tuženik u ovom predmetu pa da je sukladno tome podneskom od 9. listopada 2009. godine kao tuženika naznačio sljednike Općine Opatija. Navodi da je Profesionalna vatrogasna jedinica bila stručna služba Općine Opatija pa da je stoga kao tuženika već u tužbi trebalo označiti Općinu Opatija kao pravnu osobu, a kako je Općina Opatija prestala postojati, to da su kao tuženici naznačeni pravni sljednici na temelju odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92, 94/93, 117/93, 5/97, 17/99, 128/99 – daljnjem tekstu: ZLSU) te Sporazuma o preuzimanju nekretnina, pokretnina, financijskih sredstava te prava i obveza dotadašnje Općine Opatija.

Stoga da je razvidno da je kao stranku u tužbi označio osobu koja nema pravnu osobnost i ne može biti stranka pa da je stoga sud bio dužan pozvati tužitelja na otklanjanje tog nedostatka pozivom na odredbu čl. 83. ZPP-a. Kako se navedeni nedostatak može otkloniti, to da je kao tuženike označio pravne sljednike Općine Opatija pa da se stoga ne radi o preinaci tužbe.

Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

Žalba nije osnovana.

Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 192. ZPP-a kada nije dopustio preinaku tužbe.

Naime, tužitelj može sve do zaključenja glavne rasprave svoju tužbu preinačiti tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugi osobu, s tim što je za takvu preinaku tužbe potreban pristanak osobe koja treba stupiti u parnicu umjesto tuženika. Nije točna tvrdnja tužitelja da se u nazočnom slučaju ne radi o preinaci tužbe, jer da je tužbu ispravio na način da je umjesto osobe koja ne može biti stranka, kao tuženike označio pravne sljednike te osobe.

Naime, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, tužitelj je u tužbi kao tuženika označio Profesionalnu vatrogasnu jedinicu iz [adresa], koja doista nije imala pravnu osobnost, s obzirom na činjenicu da je prema Zakonu o zaštiti od požara (NN 11/91 pročišćeni tekst i 14/91) bila tijelo tadašnje općine. Zbog toga je sud doista bio dužan pozvati tužitelja na ispravak tužbe u smislu odredbe čl. 83. ZPP-a kako bi se postupak nastavio s osobom koja može biti stranka u postupku. Međutim, tužitelj je pisanim podneskom kojeg je predao na glavnoj raspravi održanoj 16. veljače 1995. godine tužbu ispravio na način da je kao 1.-tuženika označio Republiku Hrvatsku, a kao 2.-tuženika VZ iz [adresa]. U obrazloženju podneska tužitelj se pozvao na činjenicu da je u međuvremenu, nakon podnošenja tužbe, stupio na snagu Zakon o vatrogastvu (NN 58/93, 87/96), prema kojem propisu su stupanjem na snagu tog zakona prestale sa radom Teritorijalne profesionalne vatrogasne jedinice kao tijela općine, a poslove, zadatke te djelatnike koji su na dan stupanja na snagu tog zakona zatečeni na poslovima u tim vatrogasnim jedinicama je preuzelo Ministarstvo unutarnjih poslova (čl. 47. Zakona o vatrogastvu).

U nastavku postupka raspravljalo se o činjenicama u svezi postavljenog tužbenog zahtjeva radi naknade štete te je donesena i prvostupanjska presuda pod poslovnim brojem 4-P-32/98-67 od 14. studenog 2003. godine kojom je tuženik Republika Hrvatska obvezana isplatiti tužitelju razliku u plaći i naknadu štete za duševne bolove zbog povrede časti ugleda.

Rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-2222/04 od 16. studenog 2005. godine je prvostupanjska presuda ukinuta te je između ostalog dana uputa da se u presudi obrazloži tko je tuženik u parnici, a sve s obzirom na činjenicu da je u pisanom podnesku od 22. listopada 2001. godine tužitelj kao 1.-tuženika označio Javnu vatrogasnu postaju grada Opatije te kao 2.-tuženika VZ. Međutim, kako je već istaknuto, do tada, dakle do podnošenja tog podneska sudu, postupak se vodio u odnosu na Republiku Hrvatsku.

Dakle, kao stranka je bila označena Republika Hrvatska te se protiv te stranke vodio postupak u vremenskom razdoblju od 16. veljače 1995. godine do 6. lipnja 2008. godine kada je dostavljen podnesak tužitelja (list 198 i 199 spisa) u kojem kao tuženika označava Općinu Opatija te njezine pravne sljednike, Grad Opatiju, Općinu Lovran, Općinu Matulji te Općinu Mošćenička Draga, a potom u podnesku od 12. listopada 2009. godine kao tuženike označava isključivo sljednike Općine Opatija.

S obzirom na činjenicu da je kao tuženik bila označena Republika Hrvatska, da se protiv tog tuženika kroz dulje vremensko razdoblje vodio parnični postupak te su se provodili dokazi radi utvrđivanja relevantnih činjenica glede osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, označavanje druge pravne osobe kao tuženika nesumnjivo predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 192. ZPP-a, za dopuštanje koje preinake je bio potreban pristanak novooznačenih tuženika. Svi sljednici bivše Općine Opatija su se u podnescima izjasnili da se protive preinaci tužbe pa sud takvu preinaku nije bio ovlašten dopustiti.

Na žalbene navode tužitelja valja odgovoriti da u nazočnom slučaju nije odlučno to što je tužitelj kao tuženika označio Općinu Opatija, dakle osobu koja je tada već prestala postojati, zbog čega je doista tužitelj bio dužan označiti njezine pravne sljednike, već je relevantno utvrđenje da je tužitelj, nakon što je postupak vođen protiv Republike Hrvatske (pravne osobe koja ima stranačku sposobnost) tužbu preinačio na način da je kao tuženike označio jedinice lokalne samouprave, kao sljednike bivše Općine Opatija, što nesumnjivo predstavlja subjektivnu preinaku tužbe, koju sud prvog stupnja nije bio ovlašten dopustiti zbog protivljenja tih novooznačenih tuženika.

Iako tužitelj u žalbi ne iznosi razloge za pobijanje rješenja u preostalom dijelu, valja istaći da je u donošenju rješenja u točki I. i III. izreke sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe čl. 193. i čl. 83. st. 5. ZPP-a.

Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja u točkama I., III. i IV. izreke potvrditi na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, dok je rješenje u točki II. izreke kao nepobijano ostalo neizmijenjeno.

U Rijeci, 17. travnja 2012. godine

SUDAC

Milena Vukelić Margan

OPĆINSKOM SUDU U OPATIJI

Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.