Legislator Case Law & Legislation
Rev-1245/1992-2 AI generated

Rev-1245/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1245/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljat, kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Augusta Husinec, Vladimira Drakulić i Stanislava Plazonić, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja K.N., K.Z. i mldb. K.Ž., zastupane po majci i zz. K.N., a svi zastupani po punomoćniku M.L., odvjetniku iz G., protiv tužene ZOIO "C. " Z. (Filijala R. ), radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Gospiću od 28. lipnja 1991. br. Gž-369/91, kojom je djelomično potvrdjena i preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću od 22. svibnja 1991. br. P-16/91, u sjednici održanoj dana 29. rujna 1992. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-1245/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer u postupku nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP) revident odredjeno ne ukazuje.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1245/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljat, kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Augusta Husinec, Vladimira Drakulić i Stanislava Plazonić, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja K.N., K.Z. i mldb. K.Ž., zastupane po majci i zz. K.N., a svi zastupani po punomoćniku M.L., odvjetniku iz G., protiv tužene ZOIO "C. " Z. (Filijala R. ), radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Gospiću od 28. lipnja 1991. br. Gž-369/91, kojom je djelomično potvrdjena i preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću od 22. svibnja 1991. br. P-16/91, u sjednici održanoj dana 29. rujna 1992. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Revizija tužene djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Gospiću br. P-16/91 od 22. svibnja 1991. godine i presuda Okružnog suda u Gospiću br. Gž-369/91 od 28. lipnja 1991. godine preinačuju u dijelu odluke o zateznoj kamati na iznos od dinara 70.000 i 49.000 i sudi:

"Zateznu kamatu na iznos od dinara 70.000 i na iznos od dinara 49.000, po stopi navedenoj u izreci prvostepene presude, tužena je dužna platiti tužiteljima za vrijeme od 22. svibnja 1991. godine do isplate, u roku od 15 dana".

II. Revizija tužene odbija se u dijelu u kojem je presudom Okružnog suda u Gospiću br. Gž-369/91 od 28. lipnja 1991. godine žalba tužene odbijena i prvostepena presuda Općinskog suda u Gospiću br. P- 16/91 od 22. svibnja 1991. godine potvrdjena u dijelu u kojem je tužiteljima na ime naknade materijalne štete dosudjen iznos od dinara 119.000; u dijelu u kojem je na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti bliske osobe prvotužiteljici dosudjen iznos od dinara 400.000, a drugotužitelju i trećetužitelju iznos od po dinara 350.000, te u dijelu odluke o početku toka zatezne kamate na iznos od dinara 14.988,80 i na iznos od dinara 9.254,50.

Rev 1245/92

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Gospiću br. Gž-369/91 od 28. VI. 1991. godine odbijena je žalba tužene i potvrdjena je prvostepena presuda Okružnog suda u Gospiću br. P-16/91 od 22. V. 1991. godine.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude - u dijelu odluke o iznosu dosudjene materijalne štete za troškove podizanja nadgrobnog spomenika i naknade za uništeno vozilo, u dijelu odluke o iznosu dosudjene nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti bliske osobe, te u dijelu odluke o zateznoj kamati - reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno sudjenje. Tužitelji nisu odgovorili na reviziju niti se o reviziji izjasnio javni tužilac.

Revizija je djelomično osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer u postupku nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP) revident odredjeno ne ukazuje.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ostvaren je u dijelu odluke o početku toka zatezne kamate na iznos od dinara 70.000 i na iznos od dinara 49.000, dok u ostalom pobijanom dijelu ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

Predmet spora jeste zahtjev za naknadu štete uzrokovane u prometnoj nezgodi u kojoj je smrtno stradao prednik tužitelja - muž prvotužiteljice i otac drugotužitelja i trećetužitelja. U reviziji je sporno da li su sudovi pravilno odlučili o iznosu naknade materijalne štete zbog oštećenja vozila i o iznosu naknade troškova podizanja nadgrobnog spomenika; o iznosu naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti bliske osobe i o vremenu za koje teku zatezne kamate.

Naknadu troškova podizanja nadgrobnog spomenika sudovi su dosudili u visini troškova predračuna ovlaštenog mjesnog klesara od 24. IX. 1990. godine. Tako odredjena naknada predstavlja uobičajene troškove pogreba, pa su sudovi pravilno odlučili da ih je tužena u obvezi naknaditi tužiteljima, suglasno odredbi iz st. 1. čl. 193. Zakona o obveznim odnosima (ZOO).

Neosnovano tužena u reviziji ističe da je visina naknade štete za uništeno vozilo pogrešno odredjena, jer da nije uzeta u obzir vrijednost ostatka vozila od 15%. Ovo iz razloga što je utvrdjeno da šteta na vozilu iznosu dinara 70.000 i nakon što se uzme u obzir

vrijednost ostatka vozila od 15%.

Pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo - čl. 200. ZOO - i kada su prvotužiteljici na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smrti muža dosudili iznos od dinara 400.000, a drugotužitelju i trećetužitelju zbog smrti oca iznos od po dinara 350.000. S obzirom na utvrdjene konkretne okolnosti, tako odredjene naknade ukazuju se pravičnima i u skladu su s kriterijima iz st. 2. čl. 200. ZOO.

Odluka o vremenu kroz koje je tužena u obvezi platiti zateznu kamatu pravilna je u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu na troškove crnine (dinara 9.254,50) i troškove pogreba (dinara 14.988), jer je u pitanju naknada troškova, pa je mjerodavno vrijeme kad su troškovi učinjeni, a prema utvrdjenju sudova to je 7. VII. 1990. godine. Naprotiv, naknada štete za troškove podizanja nadgrobnog spomenika i uništeno vozilo predstavlja nenovčanu materijalnu štetu (ovi troškovi još nisu učinjeni), pa kamate na ove naknade teku od dana donošenja sudske odluke (prvostepene presude).

Iz ovih je razloga, na temelju odredaba iz čl. 393. i čl. 395. st. 1. ZPP, presudjeno kao u izreci.

U Zagrebu, 29. rujna 1992.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat v.r.