Rev-663/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 663/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja S. mldb. M., zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici S. T. iz S. B., protiv tuženika S. M. iz S. B., radi povišenja uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženog, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slav. Požegi od 31. listopada 1990. br. Gž-1241/1990-2 kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 14. svibnja 1990. br. P 2050/1989-6, u sjednici održanoj dana 18. travnja 1991,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženog kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrdjena je presuda prvostepenog suda kojom je obvezan tuženi da za uzdržavanje mldb. tužitelja doprinosi 2.000,00 dinara (konvertibilnih) mjesečno počevši od 6. XII 1989. godine, umjesto 80,00 (konvertibilnih) dinara mjesečno koliko je do tada obvezan plaćati sa sporednim potraživanjem.

Protiv presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je obvezan tuženi da za uzdržavanje mldb. tužitelja doprinosi 2.000,00 (konvertibilnih) dinara mjesečno počevši od 6. prosinca 1989. godine umjesto 80,00 (konvertibilnih) dinara mjesečno koliko je do tada obvezan doprinositi, jer je utvrdjeno da su se prilike izmijenile tako da je za uzdržavanje tužitelja potreban navedeni iznos. Naime, mldb. je tužitelj star 16 godina i polazi srednju školu, živi kod majke koja je socijalno ugrožena tako da pored invalidske mirovine prima i socijalnu pomoć, a za uzdržavanje tužitelja počevši od 6. prosinca 1989. godine prema utvrdjenju suda potrebno je minimalno 2.000,00 konvertibilnih dinara mjesečno. Tuženi je privatni ugostitelj, u drugom je braku i nema drugih obveza za davanje uzdržavanja, supruga mu ima trgovačku radnju i s njima u domaćinstvu živi mldb. dijete supruge te prema materijalnim mogućnostima tuženog kako ih je ocijenio sud, tuženi može bez da ugrozi vlastito uzdržavanje davati za mldb. tužitelja navedeni iznos mjesečno. Tvrdnje tuženog da je sud pogrešno ocijenio njegove materijalne mogućnosti smatrajući da je njegova porezna osnovica 7.036,00 (konvertibilnih) dinara mjesečno, a da je to godišnja osnovica, nemaju uporišta u razlozima presude, a van svake je sumnje da tuženik kao privatni ugostitelj ostvaruje toliki prihod da za uzdržavanje mldb. tužitelja može doprinositi navedeni iznos. Obzirom na troškove života koncem 1989. godine od kad je tuženik dužan doprinositi sporni povećani doprinos, te potrebe djeteta dobi tužitelja i materijalne mogućnosti tuženog kao privatnog ugostitelja, pravilno je tuženi obvezan da od tužbe, tj. 6.XII 1989. godine doprinosi za uzdržavanje mldb. tužitelja navedeni iznos.

Kraj takvog stanja stvari pravilno je primijenjeno materijalno pravo kad je udovoljeno tužbenom zahtjevu, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je reviziju kao neosnovanu odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 18. travnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš v.r.