Croatian Supreme Court partially allowed appeal, remanding case for retrial on counterclaim due to procedural errors.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially allowed the defendant's appeal against a lower court judgment confirming the plaintiff's ownership of land and rejecting the defendant's counterclaim. The court found that while the plaintiff's claim for land compensation was valid, the lower courts failed to properly address the defendant's counterclaim, which was dismissed without clear reasoning. Consequently, the court set aside the portion of the lower judgments rejecting the counterclaim and remanded the case for a retrial to ensure procedural fairness.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku (ZPP), čl. 354. st. 1. i 2. toč. 13.; čl. 375. st. 1.; čl. 393.; čl. 394. st. 1.; čl. 109.; čl. 166. st. 3. u svezi čl. 154.: If a counterclaim is dismissed without clear and understandable reasons or without giving the counterclaimant an opportunity to correct the claim, it constitutes a significant violation of procedural rules requiring the case to be remanded for retrial.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-856/02-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja– protutuženika T. E. pok. M. iz S., protiv tuženika– protutužitelja S. P. sina M. i A. P. žene S., oboje iz D., koje zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u O., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika–protutužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku od 14. lipnja 1999. godine broj Gž-180/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Omišu od 10. lipnja 1998. godine broj P-439/93 ispravljena rješenjem Općinskog suda u Omišu od 3. ožujka 1999. godine broj P-439/93, u sjednici održanoj dana 10. rujna 2003. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika–protutužitelja S. P. sina M. i A. P. žene S. protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 14. lipnja 1999. godine broj Gž-180/99 protiv dijela kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Omišu od 10. lipnja 1998. godine broj P-439/93 ispravljena rješenjem Općinskog suda u Omišu od 3. ožujka 1999. godine broj P-439/93 u st. II. izreke u kojem su tuženici–protutužitelji obvezani solidarno isplatiti tužitelju iznos od 36.400,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. lipnja 1998. godine pa do konačne isplate kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Djelomično se ukida presuda Županijskog suda u Šibeniku od 14. lipnja 1999. godine broj Gž-180/99 i rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Omišu od 10. lipnja 1998. godine broj P-439/93 ispravljena rješenjem Općinskog suda u Omišu od 3. ožujka 1999. godine broj P-439/93 u dijelu kojim je odbačen protutužbeni zahtjev tuženika–protutužitelja kao i u odluci o trošku parničnog postupka i u tom dijelu se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika da se utvrdi kako je on vlasnik i posjednik nekretnina označenih kao kč.br. 1743 (novi broj 2507), 1822/1 (novi broj 2508) i 1822/2 (novi broj 2509) sve k.o. D. pa su se tuženici kao bračni drugovi zajednički zapačali u naprijed navedene nekretnine tako što su prema preglednoj skici mjernika-vještaka T. C. D. 7.1.. " koja skica predstavlja sastavni dio presude zauzeli dijelove gore citiranih čestica u površini i na način pobliže označen u st. I. izreke, zauzevši tako ukupno 260 m² zemljišta tužitelja, zauzetu površinu neovlašteno drže u svom posjedu i svojataju vlasnička prava kojim radnjama su počinili čin pačanja, pa su dužni porušiti podzide, svinjac i betonsku stazu, ukloniti zasađene kulture i u svemu uspostaviti prijašnje stanje te se ubuduće kaniti takvog i sličnog pačanja u nekretnine tužitelja sve u roku od 15 dana ili će u protivnom sve navedeno izvršiti tužitelj sam ili putem treće osobe na trošak tuženika.
U st. II. izreke obvezani su tuženici solidarno isplatiti tužitelju iznos od 36.400,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. lipnja 1998. godine pa do konačne isplate dok je za više traženu kamatu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan te su tuženici- protutužitelji dužni naknaditi tužitelju-protutuženiku trošak postupka u iznosu od 2.912,00 kn. Rješenjem je odbačen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja da se utvrdi kako su protutužitelji stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću što je protutuženik dužan priznati jer će u protivnom to priznanje zamijeniti ova presuda.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kome je prihvaćen tužbeni zahtjev (st. II. i III. izreke presude te rješenje o odbačaju protutužbenog zahtjeva dok je u nepobijanom dijelu (st. I. izreke presude) prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju su izjavili tuženici-protutužitelji zbog svih razloga navedenih u odredbi čl. 385. ZPP i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijane odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.
Tužitelj-protutuženik u odgovoru na reviziju predlaže da revizijski sud odbije reviziju kao neosnovanu, dok se državni odvjetnik Republike Hrvatske nije izjasnio o podnesenoj reviziji.
Revizija je djelomično osnovana.
Niži sudovi s pravom nisu prihvatili primjedbe tuženika–protutužitelja na nalaz dipl. ing. I. K. da je isti previsoko procijenio prometnu cijenu zemljišta prije učinjenih poboljšica, obzirom na nepovoljnu konfiguraciju terena, nisku kvalitetu zemljišta, te činjenicu da isto nema pristupni put, jer su s pravom ocijenili da je vještak uzeo u obzir upravo te elemente prilikom procjene prometne cijene zemljišta, pa nije bilo potrebno da se na te primjedbe vještak ponovno saslušava i nije se ostvarila relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 260. i čl. 261. ZPP na koju opisno ukazuju revidenti. Kako ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP to se glede dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u st. II. izreke kojim su tuženici–protutužitelji solidarno obvezani isplatiti tužitelju iznos od 36.400,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. lipnja 1998. godine do konačne isplate nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:
- da je tužitelj vlasnik kč.br. 1743/7, 1822/1 i 1822/2 sve k.o. D. temeljem nasljeđivanja od svojih prednika,
- da su tuženici koji su vlasnici u 6/12 dijela kč.br. 1823/1 k.o. D., a koja graniči sa predmetnim česticama zauzeli dijelove čestica koje su u vlasništvu tuženika u ukupnoj površini od 260 m na kojoj površini su sazidali betonske podzide između kojih se nalaze vrtovi sa zasađenim povrtnim kulturama i lozom, izgradili betonski svinjac, te betonske stepenice kojima pristupaju do vrtova i svinjca,
- da prijeporni dio nekretnina ni prednici tužitelja nisu stekli kupoprodajom od J. Š. i Lj. L., a niti tužitelji darovanjem od svojih prednika, te da su tuženici nesavjesni graditelji na zemljištu u vlasništvu tužitelja–protutuženika, koji sve do 1992. godine nije znao za građevinske zahvate na njegovom zemljištu,
- vještačenjem je utvrđeno da je prometna cijena zemljišta površine 260 m u iznosu od 36.400,00 kn.
Revidenti osporavaju tako utvrđeno činjenično stanje, no kako se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to se ovaj sud ne osvrće na revizijske navode koji ukazuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
U skladu s time nižestupanjski sudovi su prihvatili podredno postavljeni zahtjev i obvezali tuženika–protutužitelja da solidarno isplate tužitelju iznos od 36.400,00 kn koji iznos 2 koje zemljište je vlasništvo predstavlja prometnu vrijednost zemljišta u površini od 260 m
tužitelja, a tuženici su ga zauzeli i na njemu izveli građevinske radove u ukupnoj vrijednosti od 79.878,50 kn.
Neosnovano revidenti ističu revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer su prihvaćajući u tom dijelu tužbeni zahtjev nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 25. st. 1. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92, 77/92 – dalje ZOVO), budući tužitelj kao vlasnik zemljišta protiv nesavjesnih graditelja može, između ostalog, tražiti isplatu prometne cijene zauzetog dijela zemljišta. Pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da nisu protekli rokovi u kojima je tužitelj mogao tražiti isplatu, jer je odredbom čl. 25. st. 5. ZOVO propisano da pravo izbora koje pripada vlasniku zemljišta prema čl. 25. st. 1. ZOVO (tražiti da mu pripadne pravo vlasništva na građevinski objekt ili da graditelj poruši građevinski objekt i vrati mu zemljište u prvobitno stanje ili da mu graditelj isplati prometnu cijenu zemljišta) vlasnik zemljišta može ostvariti najkasnije u roku od tri godine od dana završetka izgradnje građevinskog objekta, a nakon proteka tog roka vlasnik može zahtijevati isplatu prometne cijene zemljišta. Stoga time što je tužitelj tijekom postupka (1997. godine) uz postojeći tužbeni zahtjev istakao podredni zahtjev za isplatu prometne cijene zemljišta nije izgubio to svoje pravo kako su to pravilno ocijenili niži sudovi.
Iz iznesenih razloga se u dijelu u kome je prihvaćen tužbeni zahtjev na isplatu prometne cijene zemljišta sa pripadajućom kamatom nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te je u tom dijelu ovaj sud primjenom odredbe čl. 393. ZPP odbio reviziju tuženika–protutužitelja.
Revizijski navodi u dijelu u kome se ističe da se pobijana drugostupanjska odluka ne osvrće na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika te njihov s tog osnova istaknut protutužbeni zahtjev opisno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) u svezi odredbe čl. 375. st. 1. ZPP, a dio navoda da je prvostupanjskim rješenjem, bez ikakvog obrazloženja odbačen protutužbeni zahtjev tuženika, ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, a istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka su se i ostvarile.
Za odbačaj protutužbe nisu navedeni jasni i razumljivi razlozi. Ukoliko je protutužba bila sudu nerazumljiva i nije sadržala sve ono što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati tada je sud mogao istu odbaciti tek nakon što je u smislu odredbe čl. 109. ZPP pozvao protutužitelje da tužbu isprave odnosno dopune pa kako prvostupanjski sud nije tako postupio, a u razlozima naveo posve nedostatne razloge za odbačaj protutužbenog zahtjeva to je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.
Tuženici-protutužitelji u žalbi su ukazivali na ovu povredu odredaba parničnog postupka no u. razlozima drugostupanjske presude je posve izostala ocjena tih žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, pa postoji i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl.
čeno o protutužbi.
375. st. 1. ZPP glede dijela odluke nižestupanjskih sudova kojom je odlu
Iz iznesenih razloga je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ovaj sud ukinuo presudu Županijskog suda i rješenje Općinskog suda u dijelu u kome je odbačen protutužbeni zahtjev i u tom dijelu je predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U nastavku postupka će prvostupanjski sud, po potrebi, pozvati tuženike-protutužitelje da svoj protutužbeni zahtjev isprave, a potom će ocijeniti osnovanost protutužbenog zahtjeva i u tom dijelu donijeti novu zakonitu odluku.
Ukinuta je odluka o trošku, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu (čl. 166. st. 3. u svezi čl. 154. ZPP).
U Zagrebu, 10. rujna 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v.r.