Rev-463/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-463/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., koga zastupa M. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. d.d. Z., koga zastupa punomoćnik Ž. M., radi poništenja odluke i isplate plaće, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 30. lipnja 1998. godine broj Gž-5987/97-2 kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. travnja 1997. godine broj Pr-2924/94, u sjednici održanoj dana 31. listopada 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja se prihvaća i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu od 30. lipnja 1998. godine broj Gž-5987/97-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. travnja 1997. godine broj Pr-2924/94, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje odluke tuženika od 28. rujna 1994. godine broj 2284/94 kojom je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika 2. srpnja 1994. godine na poslovima i radnim zadacima preuzimača robe u ekspeditu, kao nezakonite, te zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da vrati tužitelja na ranije poslove i radne zadatke ili na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu i isplati mu plaću u iznosu od 30.477,74 kn sa zateznom kamatom, te da mu naknadi parnične troškove.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen a ukinuta u dijelu kojim se mijenja odluka tuženika i utvrđuje da je radni odnos tužitelju prestao 28. studenog 1994. godine. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje uz naknadu troškova revizijskog postupka.

Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Utvrđeno je da je pobijanom odlukom tuženika od 28. rujna 1994. godine tuženik odlučio da tužitelju prestaje radni odnos 8. srpnja 1994. godine zbog neopravdanog izostanka s posla od 2. srpnja 1994. godine pet dana uzastopce (čl. 75. st. 1. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa - "Narodne novine", broj 34/91, 26/93, 29/94). Nije sporno da tužitelj u vremenu od 2. srpnja 1994. godine do 8. srpnja 1994. godine nije bio na radu kod tuženika, a da je tuženik uputio tužitelju dopis od 23. lipnja 1994. godine kojim se tužitelj poziva da se javi na posao 2. srpnja 1994. godine u smislu pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1858/94-2 od 31. svibnja 1994. godine. Sporno je, je li tužitelju taj dopis dostavljen na propisan način. Utvrđeno je da je tuženik isti dopis uputio tužitelju preporučeno poštom, no dostavljač tužitelja nije zatekao u njegovom stanu, te je ostavio obavijest da tužitelj poštansku pošiljku podigne u pošti, no kako poštanska pošiljka nije u pošti podignuta, pošta ju je vratila tuženiku, koji je isti dopis uputio punomoćnici tužitelja, te ga stavio na svoju oglasnu ploču.

Nalazeći da je tužitelj uredno obaviješten o vremenu javljanja na posao 2. srpnja 1994. godine nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužitelj neopravdano izostao s posla pet dana uzastopce, te da je stoga tuženik zakonito odlučio da tužitelju prestaje radni odnos. Takav zaključak nižestupanjskih sudova nije za sada prihvatljiv, jer zbog pogrešne pravne ocjene činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno.

Prema odredbi čl. 264. st. 1. tada važećeg Pravilnika o radnim odnosima tuženika pismeni otpravak odluka, rješenja o ostvarivanju prava radnika i sva ostala pismena uručuju se radniku neposredno uz potpis u stanu ili na radnom mjestu, a ako to nije moguće ćniku ako ga ima, a ako ga nema preporučenim pismenom na posljednju poznatu punomo

adresu radnika. U konkretnom slučaju nije utvrđeno je li bilo moguće tužitelju poštansku pošiljku dostavit u njegovom stanu neovisno o tome što prvi pokušaj dostave nije uspio, jer je dostavljač zatekao zaključan tužiteljev stan. Spomenutom odredbom nije predviđeno da se dostava vrši u pošti uz prethodnu obavijest radnika da pismeno podigne u pošti ako ga dostavljač ne zatekne u stanu. Tužitelj je istaknuo da u svom kućnom sandučiću za poštu nije našao obavijest dostavljača da poštansku pošiljku podigne u pošti, te da je dostavljač eventualno obavijest stavio u tuđi sandučić za poštu, a ta tvrdnja nije ocijenjena.

Osim toga, propušteno je utvrditi kada je punomoćnici tužitelja dostavljen tuženikov dopis kojim se tužitelj poziva na rad. Ako je dostava izvršena nakon što je tužitelj trebao stupiti na rad, ne bi se moglo zaključiti da je tužitelj neopravdano izostao s posla u vremenu od 2. srpnja 1994. godine do 8. srpnja 1994. godine.

Prema odredbi čl. 264. st. 4. spomenutog Pravilnika - u slučaju odbijanja primitka, ili ako radnik nije povremeno ili stalno u stanu na adresi koju je prijavio u Odjelu za kadrovske poslove, ili netočne adrese, dostava se obavlja isticanjem na oglasnoj ploči. U konkretnom slučaju tužitelj očito nije odbio prijem tuženikovog dopisa u vezi javljanja na rad, a propušteno je utvrditi da li se tužitelj povremeno ili stalno nije nalazio na prijavljenoj adresi, ili je prijavio netočnu adresu.

Stoga je valjalo prihvaćanjem revizije ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje u tekstu ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti sporna pitanja ukazana ovim rješenjem a zatim će donijeti novu presudu.

Valja naglasiti da u slučaju kao što je konkretni sud nije ovlašten mijenjati odluku tuženika o danu prestanka radnog odnosa, jer je ovlašten ispitati samo njezinu zakonitost odnosno nezakonitost.

S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude odlučio je da o troškovima revizijskog postupka odluči prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 31. listopada 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.