Gž-210/2019-2 · Županijski sud u Rijeci



Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-210/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, te Svjetlane Pražić suca izvjestitelja i Dubravke Srečec Fletko člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KN iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nadi Velimirović odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika 1. FN iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jadranki Olivari Jirasek odvjetnici iz Zagreba, 2. Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Ivana Lučića br. 2a., OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Željko Olujić i dr. odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn 2468/17 od 14. svibnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn 2468/17 od 14. svibnja 2018.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je ista tražila da se naloži 1. i 2. tuženicima da joj na ime naknade štete isplate iznos od 432.775,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da naknadi 1. tuženiku parnični trošak u iznosu od 31.250,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, točkom III. izreke naloženo je tužiteljici da naknadi 2. tuženiku parnični trošak u iznosu od 43.750,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

Protiv citirane presude, žalbu podnosi tužiteljica, iz žalbenih razloga sadržanih u odredbi čl. 353. st. 1. t.1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

U odgovoru na žalbu 1. tuženik osporio je žalbene navode tužiteljice kao neosnovane.

Žalba tužiteljice nije osnovana.

Ocjenjujući prvostupanjsku presudu, u granicama žalbenih razloga tužiteljice, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a, a isto tako da nije počinjena ni postupovna povreda iz odredbe čl. 354. st.2.t.11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Nisu pravno utemeljene tvrdnje tužiteljice kojima upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a nastavno tome i pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz historijata tužbe proizlazi da tužiteljica zahtjev za naknadu štete, činjenično temelji na tvrdnji da je zbog propusta 1. tuženika kojeg je počinio u obavljanju zastupanja tužiteljice u svojstvu odvjetnika u postupku vođenom pod poslovnim brojem P 9802/06, a koji se sastoji u postavljanju tužbenog zahtjeva temeljem kojeg tužiteljica ni u kom slučaju nije mogla dobiti taj spor, jer je bio postavljen suprotno pozitivnim propisima, isti odbijen kao neosnovan, a tužiteljici nastala šteta u vidu parničnog troška na platež kojeg je obvezana u spomenutom parničnom postupku u iznosu od 432.775,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

Iz stanja u spisu proizlazi u bitnome:

- da je tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženog Viadukt d.d. Zagreb 12. kolovoza 1991. pod poslovnim brojem P 4959/1, koji je postupak kasnije dobio poslovni broj P 9802/06, a radi isplate kupovnine za nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] Bistransko, u visini od 51.720,00 dinara sa pripadajućim kamatama, da je konačnim zahtjevom postavljenim 30. travnja 2007., tužiteljica u toj parnici tražila da je tuženik dužan s njom sklopiti kupoprodajni ugovor vezano uz istu nekretninu, isplatu iznosa od 9.053.460,00 kn,

- da je zastupanje tužiteljice u toj parnici preuzeo ovdje 1. tuženik u tijeku 2003., koji je prilikom postavljanja gore navedenog konačnog zahtjeva, povukao sve ostale tužbene zahtjeve, da je prvostupanjskom presudom od 28. travnja 2010. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, te joj naloženo da naknadi parnični trošak u iznosu od 432.775,50 kn sa pripadajućim kamatama, koja je odluka potvrđena i drugostupanjskom presudom poslovni broj Gž 7565/10 od 3. svibnja 2011.,

- da je iz iskaza 1. tuženika vidljivo da je sin tužiteljice zahtijevao da bude obaviješten o svim podnescima koje je 1. tuženik slao sudu, da bude prisutan svim ročištima, da kako je došlo do građevinskog buma da su rasli i apetiti tužiteljice i njenog sina, da su stoga tražili 2004. za predmetnu nekretninu 2.-3.000.000,00 kn, da su mu rekli da traži građevinsko vještačenje što da je i učinio, da mu je sin tužiteljice dao i pismeni naputak, da je znao slati i podneske koje je on samo prepisao i slao sudu, da je upozorio tužiteljicu da to sve neće ići kako su ona i njen sin zamislili, odnosno da ih je upozorio na posljedice, no da ga nisu htjeli slušati, posebno kad su vidjeli cijene kupoprodajnih ugovora nekih susjednih nekretnina,

- iz iskaza svjedoka PN je u bitnome vidljivo da je tužiteljicu do 2003. zastupao drugi odvjetnik koji je u međuvremenu preminuo, da je nakon toga angažiran 1. tuženik, da mu nije davao nikakve smjernice, da to nije činila ni tužiteljica, da im 1. tuženik nikada nije pričao ni o kakvom riziku u toj parnici, da je upravo rekao da će dobiti taj spor, da je njegova majka – tužiteljica prepustila 1. tuženiku da vidi da li će tražiti povrat prijeporne nekretnine u njeno vlasništvo ili će tražiti isplatu kupoprodajne cijene za istu,

-da je sin tužiteljice u svojstvu javnosti, bio prisutan na ročištu održan 30. travnja 2007.

Polazeći od ovakvih utvrđenja, pravilnim drži ovaj sud stajalište prvostupanjskog suda koji temeljem rezultata dokaznog postupka zaključuje da tužiteljica tijekom ove parnice nije dokazala da bi uspjela u predmetnom postupku da 1. tuženik nije postavio zahtjev kakav je naveden u podnesku od 30. travnja 2007., odnosno da nije dokazala postojanje uzročne veze između navodnog propusta (radnje) 1. tuženika – postavljanja tužbenog zahtjeva od 30. travnja 2007. i štete koju tužiteljica trpi u vidu parničnih troškova u iznosu od 432.775,50 kn sa pripadajućim kamatama koje je morala nadoknaditi Viadukt d.d.

Nastavno tome, pravilno je prvostupanjski sud pozivom na čl. čl. 22. Uvjeta za osiguranje odgovornosti odvjetnika (dalje: Uvjeta), utvrdio da nisu bile ispunjene pretpostavke odštetne odgovornosti 1. i 2. tuženih, te odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

Vezano za prednje, valja još dodati da iz sadržaja čl. 22. Uvjeta 2. tuženika, proizlazi da se šteta utvrđuje u skladu sa odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, dalje ZOO-a) i čl. 33. st.1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ brj 9/94 i dr., dalje: ZO-a), kojim je propisano da odvjetnici za pruženu pravnu pomoć strankama odgovaraju prema pravilima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu.

To znači da se građansko pravna odgovornost odvjetnika za štetu određuje prema općim pravilima građanskog prava o deliktnoj odgovornosti odnosno prema pravilima ZOO-a, sa time da je profesionalna odgovornost uopće pa tako i odgovornost odvjetnika uvijek subjektivna odgovornost, slijedom čega odvjetnik može odgovarati za štetu samo ako je skrivljeno povrijedio neko od pravila struke ili profesionalne etike.

Shodno prednjem, valjalo je prema ocjeni ovog suda, cijeniti i čl. 1045. st.1. ZOO-a, sukladno kojem je za postojanje odštetne odgovornosti štetnika, potrebno da oštećenik dokaže kumulativno postojanje pretpostavki: štete, štetne radnje, uzročne veze između štete i štetne radnje, protupravnost u postupanju štetnika.

To drugim riječima znači, da ako ne postoji samo jedna od navedenih pretpostavki da se ne može govoriti o postojanju odštetne odgovornosti ovdje 1. tuženika.

No, uvažavajući sva do sada iznesena utvrđenja, činjenica da se prvostupanjski sud nije pozvao na prednje navedenu odredbu ZOO-a, sama po sebi ni na koji način nije od utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

Analizirajući rezultate dokaza predloženih, pa i provedenih po prijedlogu tužiteljice, nameće se pravilnim ne samo ranije navedeni zaključak suda prvog stupnja u dijelu u kojem isti smatra da tužiteljica nije dokazala postojanje navedene uzročne veze, već u kontekstu ranije iznesenih stajališta ovog suda i postojanje krivnje odnosno protupravnosti u postupanju 1. tuženika, kao opunomoćenika tužiteljice u predmetnoj parnici.

Ovo iz razloga jer je ocjena ovog suda, da tužiteljica također nije dokazala ni da bi se postupanje 1. tuženika, točnije postavljanje tužbenog zahtjeva na način kako je to pobliže navedeno u spornom podnesku od 30. travnja 2007., moglo tumačiti kao skrivljeno ponašanje 1. tuženika kojim je povrijedio neko od pravila struke ili profesionalne etike, odnosno postupanje koje ne bi imalo za cilj poduzimanje svega što je moglo koristiti stranci-tužiteljici, kojoj je pružao pravnu pomoć.

Neutemeljenim stoga drži ovaj sud izuzetno opširne žalbene navode tužiteljice kojima pobija pravilnost stava suda prvog stupnja iznesenog u obrazloženju pobijane odluke, tvrdeći da u ovom postupku, ni nije tvrdila da bi drugačiji zahtjev doveo do povoljnijeg ishoda te parnice, te da se ovdje radi samo o naknadi štete proizašle zbog gubitka spora, koji je kao posljedicu imao obvezu podmirenja parničnog troška.

No, protivno tumačenju tužiteljice, ista je i prema uvjerenju ovog suda, morala pored ostalog dokazati da li bi njena obveza na podmirenje spornih parničnih troškova, kao posljedica gubitka parnice, nastala neovisno o ranije opisanom postupanju 1. tuženika, odnosno da li bi uspjela u predmetnoj parnici i u slučaju da nije bilo takvog postupanja 1. tuženika, u kojem slučaju ne bi bila u obvezi naknaditi parnični trošak drugoj stani u iznosu od 432.775,50 kn sa pripadajućim kamatama.

Međutim iz rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, nepobitno proizlazi da tužiteljica tijekom ovog postupka, nije predložila sudu provođenje pravno relevantnih dokaza na prednje navedenu okolnost, pogrešno smatrajući da je dovoljno pozivanje na raniju pravomoćnu presudu poslovni broj P 9802/06. Kako je postojanje ranije spomenute uzročne veze između štete i štetne radnje, jedna od kumulativno potrebnih pretpostavki odštetne odgovornosti 1. tuženika, a posljedično tome i 2. tuženika, bez čijeg postojanja nije moguće udovoljiti tužbenom zahtjevu tužiteljice, to se nameće zaključak o pravilnosti odluke suda prvog stupnja koji odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

Osim toga, skreće se pažnja tužiteljici i na činjenicu da iz obrazloženja presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 7565/11 od 3. svibnja 2011. proizlazi pored ostalog da i u slučaju da je činjenično stanje onakvo kakvo je tužiteljica iznijela u historijatu tužbe, te tijekom postupka, da bi njen tužbeni zahtjev bio neosnovan.

Navedeno prema prosudbi ovog suda, govori u prilog zaključku da sporno postupanje 1. tuženika kao punomoćnika tužiteljice u ranijoj parnici, a na koje tužiteljica upire tijekom cijelog ovog postupka, ipak nije bilo od presudnog utjecaja na gubitak tog spora, a time i obvezu tužiteljice na naknadu parničnog troška u iznosu od 432.775,50 kn sa pripadajućim kamatama.

Kako je shodno svemu do sada iznesenom, prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, to ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključke suda prvog stupnja o postojanju pravno relevantnih činjenica, koje tužiteljica iznošenjem vlastitih pravnih shvaćanja nije uspjela dovesti u dvojbu, to se pobijana presuda ukazuje pravilnom i utemeljenom na zakonu.

Shodno izloženom, pravilnima se ukazuju i odluke o parničnom trošku sadržane u točkama II. i III. izreke, sukladno čl. 154. st.1. ZPP-a.

Iz navedenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužiteljice, potvrditi pobijanu presudu, primjenom čl.368. st.1. ZPP-a.

U Rijeci, 14. svibnja 2020.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković

Općinskom građanskom sudu u Zagrebu

Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.