Rev-1863/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1863/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz S., zastupanog po punomoćniku J. K., odvjetniku u S., protiv tužene Republika Hrvatska, za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupana po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, Zagreb, radi isplate, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-595/96 od 10. travnja 1996. godine i presude Općinskog suda u Splitu, broj: IV P-1631/94 od 21. studenog 1995. godine, u sjednici održanoj 21. ožujka 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se prihvaća, ukida presuda Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-595/96 od 10. travnja 1996. godine i presuda Općinskog suda u Splitu, broj: IV P-1631/94 od 21. studenog 1995. godine u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, a time i u odluci o parničnom trošku, te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-595/96 od 10. travnja 1996. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu, broj: IV P-1631/94 od 21. studenog 1995. godine kojom je tužena obvezana isplatiti tužitelju iznos od 6.700,00 kn sa pripadajućom kamatom, te parnični trošak od 1.408,00 kn, dok je za više traženo od daljnjih 14.233,82 kn tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužena je izjavila reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno ukidanje odnosno preinačenje.

Tužitelj je odgovorio na reviziju tužene predloživši njeno odbijanje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Nije sporno među strankama da je rješenjem Fonda MIORH Područna služba Split od 18. studenog 1993. godine utvrđeno da je kod tužitelja zbog bolesti nastalo smanjenje radnih sposobnosti za rad, te mu od 27. listopada 1992. godine priznato pravo na zaposlenje s punim radnim vremenom na drugim odgovarajućim poslovima uz pravo na ostvarivanje naknade plaće zbog manje plaće na drugim poslovima, a koja naknada rješenjem Fonda MIORH Područna služba Split od 4. svibnja 1994. godine tužitelju međutim nije priznata jer da tužitelj nije raspoređen tj. da se nalazi “na čekanju”.

Sporno je međutim da li je tužitelj u razdoblju siječanj – prosinac 1994. godine bio raspoređen na drugim poslovima odgovarajućim njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti i ako je kojima, pa dosljedno tome da li ga za to razdoblje i pripada naknada zbog manje plaće na drugom poslu.

Nižestupanjski sudovi djelomično su prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da tijekom utuženog razdoblja (siječanj – prosinac 1994. godine) tužitelj nije bio raspoređen tj. “na čekanju”, već naprotiv da je usmenim putem bio raspoređen na radno mjesto portira, koje poslove i radne zadatke da je obavljao kroz utuženo razdoblje te primao plaću, a koja je manja od one koju bi ostvarivao na ranijem radnom mjestu (vozača vatrogasca) za ukupno 6.700,00 kn, time da zbog pogrešne dostave podataka od strane tužene Fondu MIORH o radnopravnom statusu tužitelja (da je neraspoređen tj. “na čekanju”) on nije ostvario pravo na pripadajuću naknadu.

Pri tome nižestupanjski sudovi gube iz vida da samo obavljanje poslova nekog radnog mjesta ne može zamijeniti donošenje odluke o rasporedu na to radno mjesto. Kako su dakle zbog pogrešno pravnog shvaćanja nižestupanjski sudovi propustili na pouzdan način utvrditi za ovaj spor odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost ili ne tužbenog zahtjeva i baš: da li je tužitelj u spornom razdoblju bio raspoređen na drugo radno mjesto i ako je, temeljem koje odluke, odnosno ako je tužitelj tijekom 1994. godine bio raspoređen na drugo radno mjesto zašto je tužena obavijestila Fond MIORH da je tužitelj u tom razdoblju neraspoređen, a što je imalo za posljedicu da tužitelj nije ostvario pravo na novčanu naknadu, te konačno na ime čega tj. kojeg radnog mjesta je tužitelju isplaćena plaća tj. naknada u tijeku 1994. godine (a koju je sud koristio za obračun naknade tužitelju), to je trebalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tek nakon što se rasprave ova sporna pitanja moći će se donijeti nova, zakonita odluka.

Stoga je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92 i 112/99) odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 21. ožujka 2001.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.