Rev-3413/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3413/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B. iz Z., kojega zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju izjavljenu od tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 26. studenog 1996. godine, br. Gž-7285/95., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. prosinca 1994. godine, br. Pn-4519/93., ispravljena rješenjem od 26. lipnja 1995. godine, u sjednici održanoj dana 16. veljače 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja protiv odluke o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija tužitelja te se u pogledu odluke o kamatama na parnični trošak preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 26. studenog 1996. godine, br. Gž-7285/95. i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. prosinca 1994. godine, br. Pn-4519/93. ispravljena rješenjem od 26. lipnja 1995. godine i odlučuje:

Nalaže se tuženici C. o. d.d. Z., …, da isplati tužitelju R. B. iz Z., …, na dosuđeni iznos parničnog troška u iznosu od 3.287,32 kn zakonske zatezne kamate počev od 5. prosinca 1994. godine, do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 17. svibnja 1994. godine, br. Pn-254/94. ispravljeno je rješenjem od 26. lipnja 1995. godine suđeno je:

"I. Tuženi C. o. d.d. Z., …, dužan je platiti tužitelju R. B. iz Z., …, s naslova naknade štete slijedeće iznose:

- za pretrpljene tjelesne bolove

10.000,00 kn

- za strah

10.000,00 kn

- za duševne bolove zbog smanjenja

životne aktivnosti

30.000,00 kn

- za tuđu pomoć

1.300,00 kn

- za odjeću

600,00 kn

ili ukupno 51.900,00 kn sa kamatom koja počinje teći od dana donošenja presude suda prvog stupnja, a po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske kamate (NN RH br. 95/93. i NN RH br. 8/94.), pa do isplate, kao i nadoknaditi parnični trošak u ukupnom iznosu od 4.428,00 kn u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva i to:

- za tjelesne boli

6.000,00 kn

- za duševne boli zbog smanjenja

životne aktivnosti

10.000,00 kn

kao i s zahtjevom na kamate na parnični trošak."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 26. studenog 1996. godine, br. Gž- 7285/95. suđeno je:

"I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-4519/93. od 5. prosinca 1994. godine, u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen (osim za neosporeni iznos od 37.300,00 kn) i za iznos od 8.600,00 kn (ili ukupno 45.900,00 kn sa kamatama).

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke.

III. Preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke kojim je tužena obvezana platiti tužitelju preko pravomoćno dosuđenih 45.900,00 kn, te odluka o parničnom trošku i u tom se dijelu sudi:

1. Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva tužitelja za iznos od 6.000,00 kn.

2. Odbija se dio zahtjeva za naknadu parničnog troška preko iznosa od 3.287,32 kn do iznosa od 4.428,00 kn kao neosnovan."

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, i predložio da sud reviziju prihvati i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, zahtjev za naknadu parničnog troška, kao i zahtjev za platež kamata na parnični trošak. Tužitelj je zatražio i naknadu troška za sastav revizije.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP), na odgovor tuženici i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.

Tuženica nije odgovorila na izjavljenu reviziju tužitelja, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok je u pogledu odluke o kamatama na parnični trošak osnovana.

U odnosu na odluku o glavnoj stvari

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, primjenom odredbe čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

O svim ostalim procesnim povredama, zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o povredama apsolutno ili relativno bitnog značenja, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kada se revident na postojanje takvih bitnih povreda odredaba parničnog postupka u reviziji određeno i konkretno poziva.

U ovoj pravnoj stvari revident u navodima revizije ne upućuje na postojanje takvih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te ovaj sud cijeni da revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren.

Neosnovana je tvrdnja revidenta da su pobijane presude u pogledu odluke o glavnoj stvari zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se zbog toga ostvario revizijski razlog propisan čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da je tužitelj u štetnom događaju (prometnoj nesreći dana 17. kolovoza 1993. godine) zadobio tjelesne povrede i to nagnječenje čeonog dijela glave, oderotine lijeve usnice, oderotine lijevog lakatnog zgloba, oderotine lijevog prsta i lijeve šake,

- da je zbog zadobivenih tjelesnih povreda trpio fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od daljnjih 50 dana, dok boli smanjenog intenziteta trpi još i danas,

- da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta koji je trajao 2 dana, te sekundarni strah u trajanju od daljnjih 5 dana, da bi tzv. tercijalni strah trajao daljnjih 2 mjeseca dok nije došlo do potpunog saniranja simptoma traume,

- da je nakon završenog liječenja kod tužitelja ostalo trajno smanjenje životne i radnje sposobnosti u opsegu koji iznosi 20% (zbog hiperhidroze dlanova, premora digitorum, povremenog ispoljavanja ideje odnosa, izrazite insuficijencije pažnje i koncentracije koja nije primjerena dobi i palpatorne bolnosti stražnjeg grupe mišića vratne kralježnice),

- da je tužitelj u vrijeme povređivanja bio star 19 godina.

U ovoj fazi postupka nije sporna odgovornost tuženice za štetu nastalu tužitelju.

Na tako utvrđeno činjenično stanje sud drugog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kad je ocijenio da pravičnu novčanu naknadu štete s osnova fizičkih boli predstavlja iznos od 10.000,00 kn, s osnova straha iznos od 4.000,00 kn i s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 30.000,00 kn.

Ovo iz razloga što utvrđene visine naknade nematerijalne štete, uzimajući u obzir vrstu i težinu pretrpljenih povreda, duljinu trajanja i intenzitet fizičkih boli te straha, koji je tužitelj trpio zbog zadobivenih tjelesnih povreda, kao i opseg smanjenja životnih aktivnosti i pojavne oblike u kojima se smanjenje životne aktivnosti svakodnevno očituje te godine tužiteljeva života, a s time i činjenicu da će tužitelj imati smanjenje životnih aktivnosti predvidivo još dugo vremena, predstavljaju i po ocjeni ovoga suda pravičnu novčanu naknadu utvrđenu uz uzimanje u obzir svih kriterija i mjerila propisanih čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96. - dalje ZOO).

Zbog navedenih razloga neosnovano su tvrdnje revidenta da su naknade nematerijalne štete utvrđene u iznosima koji da su niži od iznosa koji predstavljaju pravičnu novčanu naknadu.

Pritom valja navesti daje ovaj sud imao u vidu i odredbu čl. 189. st. 2. ZOO, prema kojoj se naknada nematerijalne štete utvrđuje prema okolnosti kakve su postojale u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja.

Zbog navedenih se razloga u pogledu odluka o glavnoj stvari nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je u navedenom dijelu revizija tužitelja primjenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

Na odluku o zahtjevu za platež kamata na parnični trošak

Revident međutim, osnovano tvrdi da je odbijanje zahtjeva za platež kamata na dosuđeni iznos parničnog troška pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te je primjenom čl. 395. st. 1. ZPP, revizija tužitelja u tom dijelu prihvaćena i preinačenjem presuda nižestupanjskih sudova tužitelju dosuđene kamate na parnični trošak. To zato što se ne može kao pravilno prihvatiti pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se tužitelju ne može dosuditi kamata na parnični trošak u parničnom postupku.

Prema odredbi čl. 20.a Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92.) priznato je pravo vjerovniku na zakonske zatezne kamate na parnični trošak i onda kada u izvršnoj ispravi nema odluka o plaćanju zakonskih zateznih kamata na parnični trošak. S obzirom na takvu dikciju zakona, dakle, kada zakon daje pravo vjerovniku na zakonske zatezne kamate i kada u izvršnoj ispravi o kamatama nije odlučeno, tada prema pravnom shvaćanju ovog suda ima pravo da mu se u odluci kojom se prihvaća zahtjev za naknadu troška kao izvršnoj ispravi, a povodom zahtjeva prihvati zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata. Zakonske zatezne kamate teku počev od donošenja presude koja predstavlja izvršnu ispravu.

Pritom valja napomenuti da ista pravna situacija glede prava na kamate na parnični trošak i u primjeni čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 57/96. i 29/99.). Zbog navedenih je razloga odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu, 16. veljače 2000.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.