Rev-1778/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1778/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. I. iz Z., koga zastupa M. S., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva koju zastupa Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, radi zaštite prava, rješavajući reviziju tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 19. lipnja 2001. godine broj Gž-12125/99 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. svibnja 1999. godine broj Pr-1783/96, u sjednici održanoj dana 29. listopada 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom su poništena rješenja Ministarstva znanosti Republike Hrvatske od 28. travnja 1993. i 11. lipnja 1993. godine i tuženici naloženo da tužitelja vrati na rad u skladu s njegovom stručnom spremom i radnim iskustvom, kao i da mu na ime naknade parničnog troška plati iznos od 1.796,00 kn.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju, s prijedlogom da se izjavljena revizija odbije kao neosnovana.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U pobijanoj presudi ne postoje takve proturječnosti ni drugi nedostaci zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, koju revidentica posebno ističe.

Sudovi su potpuno i istinito utvrdili sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, pa nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 7. st. 1. ZPP, koji tuženica također posebno ističe u svojoj reviziji.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pobijanim odlukama Ministarstva znanosti tužitelj kao radnik raspoređen na radnom mjestu stručnog suradnika za znanstvene projekte stavljen je na raspolaganje u vremenu od 15. svibnja 1993. do 14. studenog 1993. godine, te mu je protekom toga roka prestao radni odnos.

Tužitelju je radni odnos prestao pozivom na odredbu čl. 383a. Zakona o upravi ("Narodne novine", broj 16/78, 50/78, 29/85, 48/85, 41/90, 47/90 i 53a/91 – u daljnjem tekstu ZU).

Prema toj zakonskoj odredbi radnik organa uprave, kad to zahtijevaju naročite potrebe službe, na prijedlog rukovoditelja organa može biti stavljen na raspolaganje odlukom tijela iz čl. 377. ZU. Radnik na raspolaganju može biti najmanje 30 dana, a najviše šest mjeseci i po proteku roka u kojem je bio na raspolaganju prestaje mu radni odnos.

U postupku tuženica postojanje naročitih potreba službe za stavljanje tužitelja na raspolaganje obrazlaže tvrdnjom da je bila provedena reorganizacija službe u svezi s promjenama zakona.

Sudovi su utvrdili da tuženica nije dokazala da li postoji uopće prijedlog rukovoditelja organa uprave za donošenje odluke o stavljanju tužitelja na raspolaganje.

Utvrdili su isto tako da kod tuženice nije bila provedena reorganizacija, što određeno tvrdi i tužitelj saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja.

Tuženica je bila više puta (osam puta) pozivana da dostavi podatke o reorganizaciji na koju se poziva, što ona nije učinila.

Zakonski propisi glede ministarstava koje ističe tuženica mogu biti samo osnova za reorganizaciju koju tuženica tijekom postupka nije ni pokušala dokazati na odgovarajući način.

Prema tome, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su prihvatili tužbeni zahtjev za poništenje pobijanih odluka i naložili tuženici da tužitelja vrati na rad. Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tuženice odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 29. listopada 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.