Gž-200/2018-2 · Županijski sud u Puli - Pola

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-200/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, kao predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Kristine Pavičić Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. S. B. iz Z., OIB: …, 2. mlt. M. B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa zakonska zastupnica T. J. i 3. T. J. iz Z., OIB: …, koje sve zastupa punomoćnica L. M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika 1. D. B. iz Z., OIB: … i 2. J. B. iz Z., OIB: …, koje zastupaju punomoćnici N. S. I. i I. M. – P., odvjetnice u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4394/2015-19 od 25. listopada 2017., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2020.,

p r e s u d i o j e

1.Prihvaća se žalba tužitelja, preinačava se toč. I. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4394/2015-19 od 25. listopada 2017., tako da sada glasi:

" Utvrđuje se ništavim Ugovor od dana 2. listopada 2014. sklopljen između prvo tuženika i drugo tuženika ovjeren od strane javnog bilježnika S. P., Z., dana 2. listopada 2014. poslovnog broja: Ov-….

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da izvrši brisanje prava vlasništva u korist drugo tuženog J. B. na nekretnini upisanoj kao trosobni stan u potkrovlju oznake 8, površine 53,5 čm, etaža 10-8,74/100 dijela z.k.č. br. … u naravi kuća broj 344, dvorište i voćnjak u I. ukupne površine 278 čhv upisane u z.k.ul. …, poduložak 10, k.o. V. N., te se nalaže uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo upisu drugo tuženog J. B. na način da se upiše pravo vlasništva u korist prvo tuženog D. B. iz Z., OIB: … i to u roku 15 dana. "

2.Prihvaća se žalba tužitelja, preinačavaju se toč. III. i IV. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4394/2015-19 od 25. listopada 2017., tako da sada odluka o trošku glasi:

„Tuženici su dužni nadoknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 19.035,00 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka, kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.“

i

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba tužitelja te se ukida toč. II. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4394/2015-19 od 25. listopada 2017.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, toč. I., odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja kojim su tražili da se utvrdi ništavim ugovor od 2. listopada 2014., sklopljen između tuženih i ovjeren od strane javnog bilježnika S. P. u Z. 2. listopada 2014., poslovnog broja: Ov-… te da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da izvrši brisanje prava vlasništva tuženika J. B. na nekretnini upisanoj kao trosobni stan u potkrovlju oznake 8, površine 53,5 čm, etaža 10- 8,74/100 dijela z.k.č. br. …, u naravi kuća broj 344, dvorište i voćnjak u I. ukupne površine 278 čhv, upisane u z.k.ul. …, poduložak 10, k.o. V. N. te da se nalože uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo upisu tuženika J. B. na način da se upiše pravo vlasništva u korist tuženika D. B.. Toč. II. su odbijeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi tužitelja kojim su tražili da se utvrdi kako nema pravi učinak prema tužiteljima ugovor od 2. listopada 2014. sklopljen između tuženih, ovjeren od strane javnog bilježnika S. P. u Z. 2. listopada 2014. poslovnog broja: Ov-… te kojim su tražili da se naloži se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da izvrši brisanje prava vlasništva u korist tuženika J. B. na spomenutoj, već opisanoj nekretnini te da se naloži uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo upisu tuženika J. B. na način da se upiše pravo vlasništva u korist tuženika D. B.. Toč. III. je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu 31.887,50 kuna, a toč. IV. je naloženo tužiteljima nadoknaditi parnične troškove tuženicima u iznosu od 15.625,00 kuna.

Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijeli su tužitelji iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističu kako je razlog iz čl. 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015 - dalje: ZOO) samo jedan od razloga ništetnosti pravnog posla cijeneći odredbe ZOO. Predmetni ugovor o darovanju je ništetan jer je prividan, zaključen radi prevare treće osobe te predstavlja apsolutno simulirani pravni posao pa ne proizvodi učinak između ugovornih stranaka. Prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st.2. toč.

11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje u tekstu: ZPP). Proturječno navodi da se darovni ugovor od 2. listopada 2014. ne može smatrati besplatnim raspolaganjem, da bi naknadno utvrdio kako je iz iskaza tuženika utvrđeno da su imali volju sklopiti darovni ugovor, da ne postoji nesklad između volje i očitovanja te da se ne radi o prividnom ugovoru iz čl. 285. ZOO. Odbijen je i eventualno kumulirani zahtjev, a prvostupanjski sud pritom ne uzima u obzir odredbe ZOO koje govore o pobijanju dužnikovih pravnih radnji iz čl.

67. ZOO. Radi se o besplatnom raspolaganju između dužnikovih srodnika pri čemu vjerovnik koji pobija pravnu radnju nije dužan dokazivati znanje ni skrivljeno neznanje dužnika i/ili treće osobe u korist koje je radnja poduzeta jer se radi o neoborivoj zakonskoj predmnjevi. Sud ne razlikuje tražbinu 3. tužitelja u odnosu na tražbine 1. i 2. tužitelja s osnove zakonskog uzdržavanja. Nejasno je kakve veze ima potraživanje tuženika D. B. prema tužiteljici T. J. s potraživanjem tužitelja S. B. i M. B. prema njemu. Zato nije jasno zašto prvostupanjski sud sva navedena potraživanja stavlja u istu rečenicu.

Postavlja se pitanje koliki je iznos od 2013. pa do današnjeg dana tuženik D. B. naplatio ili mogao naplatiti od društva D. d.o.o. u stečaju, posebice kada i sam iskaz tuženika D. B. od 10. svibnja 2017. govori o tome da je bio nezaposlen dvije godine u razdoblju od 2012. do 2014., kada nije imao niti lipe. S druge strane, prema potvrdi D. d.d. od 26. studenog 2013. imao je 167.681,82 kune, a dobar dio predmetnog iznosa predstavlja otpremninu tuženika D. B. koja predstavlja bračnu stečevinu. Predmetnim darovanjem tužiteljica je onemogućena u ostvarivanju svoje tražbine, a pogrešan je zaključak da zbog učinjenog darovanja nije nanesena šteta tužiteljima i da nisu ispunjene opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji iz čl.

64. ZOO. Bračna stečevina je suvlasništvo bračnih drugova na jednake dijelova pa raspolaganje nekretninom jednog od njih ima za posljedicu ništetnost pravnog posla. Sadašnja plaća tuženika D. B. ne može biti argument u prilog neosnovanosti tužbenog zahtjeva jer iznos mjesečne plaće ne može biti dovoljan za podmirenje tražbine tužitelja utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-31/11, ali i tražbine tužiteljice jer je nesporna činjenica da se tuženici bez valjane pravne osnove koriste suvlasničkom polovicom predmetne nekretnine u vlasništvu tužiteljice T. J., a tuženik D. B. nema dovoljno imovine odnosno novčanih sredstava da podmiri ni potraživanje tužitelja (za što je potrebno cca 150.000,00 kuna), dok je potraživanje tužiteljice još neutvrđeno. Pogrešna je i odluka o troškovima postupka. Predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

Tuženici su dostavili odgovor na žalbu u kojem ističu neosnovanost žalbe tužitelja. Tijekom postupka je dokazano da se ne radi o fiktivnom pravnom poslu, a tužitelji nisu dokazali ni jedan razlog za utvrđenje ništetnosti ugovora niti za njegovo poništenje zbog raspolaganja na štetu vjerovnika. Eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nije ni podoban za odlučivanje jer tužitelj može zahtijevati samo da dužnikova pravna radnja gubi pravni učinak prema tužitelju koliko je potrebno za njegovo namirenje. Predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude uz obvezivanje tužitelja da tuženicima snose trošak odgovora na žalbu.

Žalba tužitelja je osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju od 2. listopada 2014., pri čemu tvrde da se radi o pravnom poslu protivnom Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, sve prema odredbi čl. 322. st.1. ZOO, ali i o simuliranom, fiktivnom poslu koji i zato ne proizvodi pravne učinke, posljedično za brisanje prava vlasništva izvršenog u korist tuženika J. B. na ½ stana oznake 8, površine 53,5 m2, etaža – 10-8/74/100 dijela k.č.br…., u naravi kuća broj: 344, dvorište i voćnjak u I. ukupne površine 278 m2 upisane u zk.ul…, poduložak 10, k.o. V. N.. Ujedno je predmet spora i eventualno kumulirani zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da ugovor o darovanju od 2. listopada 2014. nema pravni učinak prema tužiteljima zbog okolnosti što se radi o poduzetoj pravnoj radnji na štetu vjerovnika prema odredbi čl. 66. u vezi s čl. 67. ZOO.

Prvostupanjski sud odbio je tužbene zahtjeve tužitelja. Zaključuje kako učinjeno darovanje između tuženika nije protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, zbog čega da ne postoje pretpostavke iz čl. 322. st.1. ZOO za utvrđenje ništetnosti predmetnog darovnog ugovora, posljedično brisanja prava vlasništva tuženika J. B. na predmetnoj nekretnini i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, vraćanja ranijeg upisa D. B..

U pogledu eventualno postavljenog tužbenog zahtjeva zaključuje kako je tuženik D. B. u vrijeme darovanja ½ nekretnine tuženiku J. B., 2. listopada 2014., imao potraživanje prema bivšem poslodavcu D. d.d. u stečaju u iznosu od 167.681,82 kune (prema potvrdi od 16. studenog 2013.) i prema tužiteljici T. J. u iznosu od 24.625,72 kune s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja su potraživanja ukupno premašila ukupne tražbine tužitelja S. B. i mlt. M. B. iz ovršnog postupka poslovni broj: Ovr-1118/15, a tuženik D. B. zadržao je i suvlasnički udio od ½ dijela nekretnine, da je zaposlen i ostvaruje redovite plaće pa da ne postoji osnovna pretpostavka za pobijanje njegovih pravnih radnji, njegova insolventnost, posljedično da tužitelji nisu onemogućeni u ostvarivanju tražbine zbog učinjenog darovanja niti su ispunjene opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji iz čl. 66. ZOO.

Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka na koju ukazuju tužitelji iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP. Naime, u pravu su tužitelji kada tvrde kako je prvostupanjski sud naveo da tuženici u svojim iskazima tvrde kako darovni ugovor od 2. listopada 2014. nije predstavljao besplatno raspolaganje, a da zaključuje kako su tuženici imali volju sklopiti darovni ugovor i da ne postoji nesklad između njihovih volja i očitovanja, zbog čega da se ne radi o prividnom ugovoru iz čl. 285. ZOO, ali takvo postupanje ne govori o proturječnosti razloga o odlučnim činjenicama niti o počinjenju spomenute povrede odredaba postupka. Nisu počinjene ni preostale bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženik D. B. darovao ½ nekretnina - trosobni stan u potkrovlju oznaka 8, površine 53,5 m2, etaža 10-8,74/100 dijela zkč.br. … u naravi kuća broj 344, dvorište i voćnjak u I. ukupne površine 278 chv, upisanoj u zk.ul…., poduložak 10 k.o. N. V. svom ocu, tuženiku J. B.; da nije plaćao uzdržavanje za tužitelje S. B. i mlt. M. B. u razdoblju od kraja 2013. do početka 2015. te da u tom razdoblju nije niti primao plaću. Nesporno je također, a to proizlazi i iz pravomoćne presude prvostupanjskog suda poslovni broj: P-31/2011 (nespornog sadržaja) da je predmetni stan kupljen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika D. B. 1998., da je brak tužiteljice i tuženika D. B. razveden 2009., a tužiteljica je 2011. pokrenula parnični postupak (poslovni broj P-31/2011) radi utvrđenja suvlasništva na predmetnom stanu u kojoj je spomenuti stan utvrđen njenim suvlasništvom u 9/20 dijela prema odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj: 11/1978., 45/1989. i 59/1990., dalje: ZBPO); da je tuženik D. B. koji je u zemljišnoj knjizi bio upisan kao formalno vlasnik tog stana (iako se radilo o bračnoj stečevini tužiteljice i njega) 2. listopada 2014. darovnim ugovorom polovicu te nekretnine poklonio svom ocu J. B.; da je presuda u predmetu poslovni broj: P-31/2011 donesena 20. ožujka 2015., a potom i postala pravomoćna, sve nakon zaključenog ugovora o darovanju.

Prvostupanjski sud je, cijeneći već i navedene odlučne činjenice (koje nisu ni sporne), pogrešno primijenio materijalno pravo odbivši prvi postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja jer je, protivno ocjeni prvostupanjskog suda, ocjena ovog suda kako je spomenuti ugovor o darovanju ništetan prema odredbi čl. 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015 - dalje u tekstu: ZOO).

Naime, tuženik D. B. je zaključenjem darovnog ugovora postupio protivno odredbi mjerodavnog čl. 283. ZBPO jer je raspolagao zajedničkom imovinom (stečenom 1998.) koja još nije bila podijeljena (odluka o tome tek je slijedila), iako ni svojim udjelom nije mogao samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima. Prema odredbi čl. 283. ZBPO, kogentnoj normi, zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno (st.1.), a svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima (st.2.). Odredbom čl. 277. ZBPO određeno je kako je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova zajednička imovina.

Kako je prema odredbi čl. 322. st.1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništav, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, utvrđeno (već i nesporno) odlučno činjenično stanje u ovom parničnom postupku upravo govori o tome da je predmetni darovni ugovor ništetan jer se radi o raspolaganju protivnom prisilnom propisu. Zbog toga je valjalo preinačiti presudu u pogledu prvog postavljenog tužbenog zahtjeva njegovim prihvaćanjem, utvrđenjem ništetnosti spomenutog raspolaganja darovnim ugovorom, posljedično uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo upisu tuženika J. B. u zemljišnoj knjizi, upisivanjem prava vlasništva u korist tuženika D. B. (što je posljedica utvrđene ništetnosti prema odredbi čl. 323. ZOO).

Tuženicima D. B. i J. B. je u trenutku sklapanja darovnog ugovora 2014. bilo jasno kako se radi o nepodijeljenoj bračnoj stečevini, imovini stečenoj radom tužiteljice i tuženika D. B. pa zaključenje darovnog ugovora u trenutku kada je već bila pokrenuta i parnica po tužiteljici radi utvrđenja udjela na zajedničkoj imovini nje i tuženika D. B. (2011.) ukazuje na postupanje tuženika protivno moralu društva, načelu savjesnosti i poštenja, očito u namjeri, u konačnici, onemogućiti tužiteljicu u stjecanju prava suvlasništva predmetne nekretnine. Povreda morala, kao razlog ništetnosti ugovora, podrazumijeva grubo postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja, a zaključenje predmetnog ugovora u danim okolnostima je takav slučaj, budući da nije savjesno ni pošteno za trajanja parnice u o utvrđenju bračne stečevine i suvlasničkih udjela na zajedničkoj imovini raspolagati imovinom koja je predmet te parnice, pogotovo nenaplatnim pravnim poslom bliskom srodniku. Zato bi predmetni ugovor o darovanju bio ništetan i iz razloga protivnosti moralu društva prema istoj odredbi čl. 322. ZOO.

Kako je prvostupanjska presuda preinačena prihvaćanjem prvog postavljenog tužbenog zahtjeva, valjalo je odlučiti i o žalbi protiv presude u pogledu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva tužitelja, a o kojem je prvostupanjski sud raspravljao i donio presudu kojom je odbio i taj tužbeni zahtjev. Naime, prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP tužitelj može dva i više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Budući da je preinačenjem odluke prvostupanjskog suda prihvaćen prvo postavljeni tužbeni zahtjev, a o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu se odlučuje tek u situaciji ako nije prihvaćen prvi tužbeni zahtjev, odluku prvostupanjskog suda o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu valjalo je ukinuti. Posljedično, žalbene navode tužitelja protiv odluke iz toč.2. presude bilo je bespredmetno razmatrati.

Slijedom svega navedenog, prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena odluka suda prvog stupnja (toč. I., sve prema odredbi čl. 373. ZPP, odnosno ukinuta odluka prvostupanjskog suda, toč.II. prema odredbi čl. 369. st. 5. ZPP.

Preinačena je i odluka o trošku (toč. III. i IV. presude). Budući da su tužitelji uslijed preinačenja u cijelosti uspjeli s tužbenim zahtjevom, tuženici su im dužni nadoknaditi sav potreban trošak, uključivo i trošak žalbe, sve prema odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. i 155. ZPP. Tužiteljima je dosuđen trošak postupka i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku trošak sastava tužbe po Tbr. 7.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje OT), podneska od 19. veljače 2016. po Tbr. 8.toč. 1., svaki podnesak 250 bodova; zastupanja na ročištima 13. siječnja 2016. po Tbr. 9.toč.5. 50 bodova, 1. ožujka 2016. po Tbr. 9.toč.2. 125 bodova, 10. svibnja 2017. i 5. rujna 2017. po Tbr. 9/1, svako po 250 bodova, ukupno 1175 bodova, uz pripadajući PDV ukupno 14.687,50 kuna. Nisu im priznati zatraženi troškovi podneska od 30. svibnja 2017. koji podnesak nije ni priložen spisu. Uz priznate troškove zatražene sudske pristojbe na tužbu i presudu (po 2.350,00 kuna po svakoj) u ukupnom iznosu od 4.700,00 kuna, tužiteljima je ukupno priznat trošak u iznosu od 19.035,00 kuna, dok je odbijen njihov zahtjev za naknadu preostalog troška kao neosnovan, kao i zahtjev tuženika za naknadu troška, budući da su parnicu u cijelosti izgubili.

U Puli, 20. siječnja 2020.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić, v.r.