Revr-441/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 441/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Damira Mratovića, Ljubice Munić i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. iz K., zastupanog po punomoćniku K. H., odvjetniku iz Đ., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane RH, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Đakovu, Građansko-upravni odjel, radi isplate razlike plaće, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 15. travnja 2004. godine, broj Gž-1263/04, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu od 10. prosinca 2003. godine, broj P-518/03, u sjednici održanoj dana 13. siječnja 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da isplati tužitelju razliku između plaće i primanja za vrijeme bolovanja u iznosu od 447,91 kn sa zakonskim zateznim kamatama. S tužbenim zahtjevom preko tog iznosa tužitelj se odbija. Ujedno je riješeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i povrede materijalnog prava, te predlaže da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na dostavljenu reviziju tuženik nije odgovorio.

Revizija nije osnovana.

U ovom parničnom postupku zaključena je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 117/03 – dalje ZIDZPP), pa se u smislu odredbe čl. 284. st. 5. ZIDZPP, povodom izjavljene revizije, primjenjuje taj zakon, odnosno izmijenjene odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP).

Prema izmijenjenoj odredbi čl. 386. ZPP-a, u reviziji stranka treba određeno navesti razloge zbog kojih se izjavljuje i iste obrazložiti.

Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a) ZPP-a).

U reviziji tužitelj navodi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što se u obrazloženju presude obrazlaže odbijajući dio zahtjeva, a u izreci nije navedeno koji dio zahtjeva se odbija, što je tužitelj pobijao i žalbom protiv prvostupanjske presude, pa da stoga izreka presude proturječi razlozima presude (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

Iako takva izreka nije sasvim potpuna i trebalo je navesti koji se novčani iznos odbija, navedena proturječnost ne postoji, jer je u izreci presude navedeno da se odbija tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa.

Utužena je razlika plaće za četiri mjeseca 2000. godine i za jedanaest mjeseci 2001. godine, u ukupnom iznosu od 156.690,50 kn, a za vrijeme bolovanja od 01. listopada 2000. godine do 30. studenog 2001. godine utužena je razlika u iznosu od 43.925,00 kn, sveukupno je utuženo 200.615,50 kn. Kako je dosuđeno svega 447,91 kn, proizlazi da je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 200.167,59 kn.

Pogrešnu primjenu materijalnog prava revident nalazi u tome što je naknada za vrijeme bolovanja dosuđena primjenom Zakona o službi u oružanim snagama RH ("Narodne novine" broj 23/95, 33/95 i 105/99) i Odlukama predsjednika republike o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba i vojnih službenika i namještenika, donesenim na temelju tog Zakona dana 11. svibnja 1995. godine i 21. svibnja 2001. godine, kao da se radi o običnom bolovanju, a ne primjenom Zakona o zdravstvenom osiguranju, jer da se radi o profesionalnom oboljenju.

Tužitelj u postupku nije ni dokazao da bi se radilo o bolovanju zbog profesionalnog oboljenja, pa je sud pravilno primijenio navedene materijalnopravne odredbe kojima je regulirana naknada za vrijeme bolovanja djelatnih vojnih osoba i vojnih službenika i namještenika.

Ostali navodi revizije, da je sud trebao tražiti podatke o plaći tužitelja od financijske službe Ministarstva obrane, a ne suditi na temelju obračuna priloženog uz tužbu, odnose se na činjenična utvrđenja, koja se u revizijskom postupku ne mogu razmatrati, jer se u smislu odredbe č. 385. ZPP-a, revizija iz tih razloge ne može ni izjaviti.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 13. siječnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Dr.sc. Ivo Grbin, v.r.