Revr-1343/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1343/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz K., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Samoboru, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gžr- 106/09 od 13. svibnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru broj P- 1177/08 od 19. siječnja 2009., u sjednici održanoj 5. siječnja 2010.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja D. Š. koji glasi:

„Nalaže se Republici Hrvatskoj da tužitelju izvrši uplatu iznosa od 915,00 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 4. svibnja 2007. do isplate, po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 153/04), a od 1. siječnja 2008. po stopi određenoj po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05), kao i naknaditi mu troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi određenoj po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05) tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju D. Š. da tuženoj Republici Hrvatskoj plati trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 kn (slovima: petsto kuna) u roku od 8 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja D. Š. i potvrđena je prvostupanjska presuda (stavak I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe (stavak II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 83/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) navodeći dva pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u odnosu na koje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a u odnosu na koja pravna pitanja su nižestupanjski sudovi zauzeli pogrešna pravna stajališta. Predlaže da ovaj revizijski sud prihvati reviziju, ukine presudu suda drugog stupnja i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Pobijana presuda je, na temelju odredbe čl. 392. a) ZPP ispitana samo u dijelu koji se pobijana revizijom i samo zbog pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Prvo materijalnopravno pitanje odnosi se na pravo stranke koja je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora (čl. 186. a) ZPP) na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku u tom postupku, a u situaciji kada je protivna strana nakon podnošenja prijedloga dobrovoljno ispunila obvezu i nije došlo do pokretanja parničnog postupka.

Drugo pravno pitanje odnosi se na pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora (čl. 186. a) ZPP) u slučaju kada je zahtjev dobrovoljno ispunjen, te nije došlo do pokretanja parničnog postupka, ali se ne radi o zahtjevu iz sudske nadležnosti, odnosno u konkretnom slučaju, može li se potraživanje naplate poreza i obveznih doprinosa iz plaće (razlika između neto i bruto plaće) potraživati u parničnom postupku ili se ne radi o sudskoj nadležnosti.

Navedena pravna pitanja važna su za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana iz razloga jer ovaj revizijski sud o njima nije zauzeo pravno shvaćanje, a riječ je o pravnim pitanjima u kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

U odnosu na pravno pitanje uopće mogućnosti potraživanja troškova zastupanja povodom zahtjeva za mirno rješenje spora (čl. 186. a) ZPP) u slučaju kada je protivna strana dobrovoljno ispunila zahtjev i nije došlo do pokretanja parničnog postupka, postoji odluka primjerice Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1380/08 od 27. listopada 2008. koja je suprotna stajalištu drugostupanjskog suda u ovoj pravnoj stvari.

Odredbom čl. 151. st. 1. ZPP propisano je da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, dok je odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP propisano obvezno podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske. Iz odredbe čl. 186. a) st. 6. ZPP vidljivo je da se radi o procesnoj pretpostavci za podnošenje tužbe jer će sud ukoliko stranka ne postupi na taj način tužbu odbaciti. Stoga prema pravnom shvaćanju ovoga suda stranci koja je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora pripadaju troškovi zastupanja koji su povodom toga nastali, jer se čl. 151. st. 1. ZPP mora tumačiti u tom smislu bez obzira na činjenicu je li parnični postupak uslijedio pa je stranka uspjela u tom postupku ili je protivna strana dobrovoljno postupila po zahtjevu prije pokretanja parničnog postupka. U slučaju dobrovoljnog ispunjenja tražbine, stranka koja je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora ima pravo na troškove sastava tog prijedloga po punomoćniku odvjetniku u skladu s čl. 151. st. 1. ZPP u svezi čl. 154. st. 1. ZPP i Tbr. 28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04 i 59/07 – dalje: Tarifa).

U odnosu na drugo pravno pitanje koje se odnosi na pravo na naknadu troškova zastupanja prema važećoj Tarifi za podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora u slučaju kada je druga strana dobrovoljno ispunila zahtjev, ali se ne radi o sudskoj nadležnosti za ostvarivanje takvog zahtjeva, odnosno u konkretnom slučaju je li potraživanje poreza, prireza i obveznih doprinosa na plaću iz sudske nadležnosti, također postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. (npr. navedena odluka Županijskog suda u Varaždinu).

Ovaj revizijski sud smatra da stranka koja je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora sukladno čl. 186. a) ZPP ima pravo na naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku samo u slučaju da se radi o zahtjevu koji se može ostvarivati u sudskom parničnom postupku i gdje je postupanje u smislu odredbe čl. 186. a) ZPP bila procesna pretpostavka za podnošenje tužbe. Naime, već je navedeno da je odredbom čl. 186. st. 6. ZPP takav zahtjev procesna pretpostavka za podnošenje tužbe pa u slučaju da se ne radi o zahtjevu koji se može ostvarivati pred sudom, tada podnošenje istog nije bilo potrebno i stranci ne pripada pravo na naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku.

U konkretnoj pravnoj stvari se radi o zahtjevu za naknadu za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora po punomoćniku odvjetniku, a u odnosu na zahtjev za mirno rješenje spora od 4. svibnja 2007. radi naplate poreza, prireza i obveznih doprinosa na odgovarajuće račune predviđene u tu namjenu. Također je nesporno da tužena nije željela zaključiti nikakvu nagodbu već je naknadno, 30. kolovoza 2007. svim policijskim službenicima, pa tako i tužitelju izvršila isplatu dužne tražbine, ali mu nije platila trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora.

Prema pravnom stajalištu ovog suda u slučaju kada tužitelj potražuje naknadno razliku između bruto i neto plaće i to na način da u zahtjevu za mirno rješenje spora traži uplatu iznosa poreza, prireza i obveznih doprinosa na račune nadležnih tijela, ne radi se o potraživanju i sporu koji bi u smislu čl. 1. i čl. 16. ZPP bio u sudskoj nadležnosti.

Naime, sukladno čl. 86. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja ("Narodne novine", broj 147/02, 175/03 i 177/04 – dalje: Zakon o doprinosima) naplata u slučaju neplaćanja doprinosa u propisanim rokovima, postupak povrata iznosa doprinosa plaćenih bez pravne osobe, jamstva, nadzor zakonitosti obračunavanja i plaćanja, žalbeni postupak, otpis nenaplaćenih doprinosa i odgoda plaćanja provodi se na način propisan Općim poreznim zakonom ("Narodne novine", broj 127/00, 86/01 i 150/02 – dalje: OPZ). Prema čl. 83. st. 1. Zakona o doprinosima rješenje o mjesečnom iznosu osnovice i doprinosa donosi porezna uprava na temelju podataka o stjecanju svojstva osiguranika što ga utvrđuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO). OPZ u čl. 1. regulira da se tim zakonom uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i javnim davanjima, a u čl. 2. st. 1. OPZ određuje se da su javna davanja između ostalih, porezi i doprinosi.

Dakle, porezna uprava je nadležna u upravnom postupku za naplatu doprinosa iz plaće i poreza na dohodak uključujući doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju, porez i prirez.

Nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Narodne novine", broj 114/03 – dalje: ZIDZR) kada je u čl. 22. izmijenjena odredba čl. 83. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01 – dalje: ZR) kojom je određeno da je plaća u smislu ZR plaća u bruto iznosu, potraživanje doprinosa i poreza je u sudskoj nadležnosti. Navedenom izmjenom kao i kasnije čl. 129. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 85/05) koji je dopunio ZPP čl. 433. a. propisana je mogućnost da radnik potražuje u sudskom postupku bruto plaću. No to mu pravo ne pripada nakon što je ostvario potraživanje neto plaće (kao što je slučaj u ovom postupku) a slijedom toga i pravo tražiti uplatu poreza i doprinosa od poslodavca na račune nadležnih tijela. Takva potraživanja su po pravnom shvaćanju ovoga suda, a obzirom na odredbe Zakona o doprinosima i OPZ u nadležnosti upravnih tijela i koji su nadležni za njihovo utvrđivanje, naplatu te na taj način i zaštitu prava radnika.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada nisu tužitelju priznali trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 151. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP u svezi Tbr. 28. Tarife, jer zahtjev za mirno rješenje spora u ovoj pravnoj stvari nije bio potreban obzirom da tako postavljeni zahtjev se ne bi niti mogao ostvarivati u parnici.

Zbog izloženog je, na temelju čl. 393. ZPP-a, revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 5. siječnja 2010.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.