Rev-1280/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1280/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. V. iz K. Š., zastupanog po punomoćniku V. Lj., odvjetniku u S., protiv tuženika J. o. d.d. S., zastupanog po Odvjetničkom društvu "G. &. P.", radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Požegi od 30. siječnja 2006. godine, broj: Gž-384/05, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 09. listopada 2002. godine, broj: P-1014/95, u sjednici održanoj dana 03. siječnja 2007. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu štete zbog gubitka zarade i to s ukupnim iznosom od 70.000,00 kn s kamatama pobliže navedenim u izreci te presude, kao i zahtjevom za isplatu mjesečne rente s istog osnova od 2.000,00 kn mjesečno počev od 01. svibnja 1995. godine pa nadalje.

Tužitelj je ujedno obvezan isplatiti tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 13.267,50 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz prijedlog da se osporene presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Sukladno odredbi čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 117/03) koji je stupio na snagu 01. prosinca 2003. godine o reviziji tužitelja odlučuje se primjenom do tada važećih odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP).

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud je ocijenio da nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 356. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju ovaj revizijski sud pazi primjenom čl. 386. ZPP-a po službenoj dužnosti.

Suprotno tvrdnji tužitelja nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a, budući da obje presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu u suprotnosti sa stanjem spisa, pa zakonitost i pravilnost pobijane odluke se može ispitati.

Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog na temelju čl. 385. st. 3. ZPP-a, pa prigovore kojim se pobijaju činjenična utvrđenja sudova ovaj sud nije ni ocjenjivao u svojoj odluci.

Naime, tužitelj u revizijskim navodima pretežno preocjenjuje provedene dokaze suprotstavljajući svoju ocjenu ocjeni suda, ali time ne može dovesti u sumnju utvrđenja nižestupanjskih sudova niti pravni zaključak koji se na njima temelji.

Utvrđeno je da je tužitelj dana 13. veljače 1992. godine doživio prometnu nezgodu u kojoj je povrijeđen, te mu je u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu pod brojem: II P-1454/93 dosuđena naknada štete za utužene vidove štete u tom postupku.

Sporno je i u ovoj fazi postupka da li su se ostvarile pretpostavke za primjenu odredbe čl. 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/94 i dr. – dalje: ZOO), tj. da li tužitelju pripada naknada za izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad bilo potpune ili djelomične kao posljedice povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika.

Naime, tužitelj je u postupku tvrdio da je usprkos činjenici umirovljenja prije prometne nezgode intenzivno obrađivao vinograd, te je radio druge poljoprivredne poslove, a također i obavljao građevinske radove za dnevnice, što zbog posljedica ozljede više nije u mogućnosti činiti.

Sudovi su utvrdili da je tužitelj 01. lipnja 1988. godine umirovljen i to zbog bolesti srca, a na temelju provedenog liječničkog vještačenja dr. N. M.. P., koja se temelji na opsežnoj medicinskoj dokumentaciji utvrdili da je uzrok umirovljenja tužitelja potpuna nesposobnost za rad zbog teške srčane bolesti (trostruke bolesti koronarnih krvnih žila s poremećajem ritma, te miokardiopatije), zbog koje od umirovljenja do prometne nezgode nije bio zdravstveno sposoban obavljati poslove u građevinarstvu i poljodjelstvu budući da bi svaki takav rad bio i po život pogibeljan.

Invaliditet koji je utvrđen kod tužitelja (35%) kao posljedica prometne nezgode stoga nije mogao utjecati na njegovu radnu sposobnost iako je doduše smanjio kvalitetu života tužitelja (a zašto je i obeštećen u vidu naknade zbog smanjene životne aktivnosti u ranije vođenoj parnici), pa slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužitelja s tužbenim zahtjevom.

Valjalo je stoga na temelju čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 03. siječnja 2007. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.