I Kž-815/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 815/05-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. V. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZID KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 26. kolovoza 2005. godine, broj Kv-249/05 (K-31/05), u sjednici vijeća održanoj dana 29. rujna 2005. godine,

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačava se pobijano rješenje na način da se iz spisa predmeta neće izdvojiti:

- prijepis razgovora od dana 24. lipnja 2004. godine (list 276 do 279 spisa)

- prijepis razgovora od dana 08. srpnja 2004. godine (list 286 do 294 spisa)

- prijepis razgovora od dana 10. kolovoza 2004. godine (list 316 do 319 spisa)

II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Puli, u tijeku kaznenog postupka protiv opt. G. V. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173.. st. 2. KZ u vezi čl. 25. ZID KZ i dr., na temelju čl. 20.. st. 2. u vezi sa čl. 9. st. 2., čl. 78. st. 3. i čl. 177. st. 4. i 5. ZKP, iz spisa predmeta izdvojeni su dijelovi teksta iz izvješća prikrivenog istražitelja od 09. srpnja 2004. godine, 16. kolovoza 2004. godine, te 29. prosinca 2004. godine, dio iskaza svjedoka prikrivenog istražitelja od 06. travnja 2005. godine, te prijepisi razgovora od 24. lipnja 2004. godine, 08. srpnja 2004. godine i 10. kolovoza 2004. godine, sve detaljnije opisano u izreci pobijanog rješenja.

Protiv gore navedenog rješenja žali se državni odvjetnik s prijedlogom da se rješenje u cijelosti ukine.

I Kž 815/05-3

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, podneskom od 19. rujna 2005. godine, broj KŽ-DO-1585/05, smatra žalbu državnog odvjetnika osnovanom i predlaže istu prihvatiti.

Žalba je djelomično osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da nije bilo osnove za izdvajanje dijelova izvješća prikrivenog istražitelja, kao i dijelova iskaza svjedoka - prikrivenog istražitelja, koji se odnose na prepričavanje sadržaja razgovora vođenog između prikrivenog istražitelja i u ono vrijeme osumnjičenika.

U konkretnom slučaju nije sporno da su Nalozima Županijskog suda u Puli od 02. lipnja 2004. godine i 21. srpnja 2004. godine, broj Kir-776/04, te Nalozima o produljenju mjera od 01. listopada 2004. godine i 19. studenog 2004. godine, broj Kir-776/04, bile naložene mjere privremenog ograničenja ustavnih prava i sloboda iz čl. 180. st. 1. toč. 1., 3. i 4. ZKP, pa je realizacijom tih mjera uspješno otkrivena kriminalna djelatnost zlouporabe opojnih droga koja je sada ovdje predmetom postupka.

Pogrešno je stajalište državnog odvjetnika da činjenica što su mjere privremenog ograničenja ustavnih prava i sloboda provedene sukladno odredbama čl. 180. do 183. ZKP, sama po sebi, ukazuje da se radi o valjano pribavljenim dokazima na kojima je moguće zasnovati sudsku presudu.

Naime, materijali redarstvenih vlasti prikupljeni primjenom mjera iz čl. 180. ZKP mogu biti valjanim temeljem sudske presude u kaznenom postupku samo ako nisu suprotni inače postojećim načelima koja vrijede za zakonitost dokaza u smislu čl. 9. st. 2. ZKP, jer u protivnom ti materijali nemaju dokaznu, već samo spoznajnu vrijednost, relevantnu za usmjeravanje prethodnog kaznenog postupka i istrage u cilju otkrivanja djela i počinitelja.

U odnosu na prijenos spoznaja prikrivenog istražitelja, koja je on stekao tijekom obavljanja mjera iz čl. 180. ZKP, relevantna je odredba čl. 180. a) ZKP, koja u drugoj rečenici izrijekom određuje u kojem opsegu prikriveni istražitelj može prenositi svoje spoznaje sudu u odnosu na mjeru koju je zakonito provodio. Taj opseg je ograničen jedino na ''tijek đenja mjere'', ali ne i na razgovore koje je vodio. Ova odredba predstavlja samo provo

nastavak odredbi koje se odnose na ovlasti djelatnika policije (pa tako i prikrivenog istražitelja koji je policijski službenik) u odnosu na građane, a kojim odredbama se isključuje njihovo pravo da građane ispituju u svojstvu osumnjičenika ili presumptivnog svjedoka, zbog čega sve ono što na taj način saznaju ostaje neformalna obavijest i mora se, temeljem čl. 78. st. 3. ZKP, izdvojiti iz spisa. Dakle, prikriveni istražitelj se može ispitati kao svjedok, uglavnom zaštićeni, i to na okolnosti njegovih osobnih zapažanja i neposrednih saznanja stečenih tijekom obrade, ali ne i na okolnost što mu je osumnjičenik ili presumptivni svjedok rekao u neformalnom razgovoru.

Slijedom toga, prepričavanjem sadržaja razgovora s osumnjičenikom u izvješću prikrivenog istražitelja ili njegovom svjedočkom iskazu na sudu, na zaobilazan način unosili bi se u dokazni materijal oni elementi koji ne mogu biti osnovom donošenja sudske presude, zbog čega je te dijelove neophodno izdvojiti iz spisa, kako je to pravilno učinio sud prvog stupnja pod toč. I, II, III i IV izreke pobijanog rješenja.

I Kž 815/05-3

No međutim, nije u pravu sud prvog stupnja kada, pod toč. V izreke rješenja, iz spisa predmeta izdvaja prijepise razgovora između prikrivenog istražitelja i osumnjičenika, a u konkretnom slučaju se zapravo radi o prijepisima snimke razgovora s audio zapisa snimljenog primjenom mjera iz čl. 180. ZKP.

Odredba čl. 180. a) ZKP, u prvoj rečenici, izrijekom određuje da se tehničke snimke, isprave i predmeti sačinjeni tijekom provođenja posebnih izvidnih mjera kojima se privremeno ograničavaju ustavna prava i slobode mogu upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku, što znači da predstavljaju zakonit dokaz. Prema tome, dokaz predstavlja sam tehnički (audio, video ili fotografski) zapis, koji je potrebno reproducirati tijekom dokaznog postupka, dok prijepis preslušanog razgovora predstavlja kontrolni mehanizam istovjetnosti sadržaja, dakle samo pomoćno tehničko sredstvo za praćenje audio zapisa. Prema tome, kako preslušavanje audio zapisa predstavlja zakonit dokaz, a njegovi prijepisi samo pomoćno tehničko sredstvo, te istovremeno ne ulaze u kategoriju iz čl. 78. st. 3. ZKP, to nije bilo osnova za njihovo izdvajanje, kako je to pogrešno učinio sud prvog stupnja.

Stoga je, u tom dijelu, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačeno pobijano rješenje na način da se prijepisi audio zapisa, pobliže označeni u toč. V izreke pobijanog neće izdvojiti iz spisa predmeta.

Slijedom navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. ZKP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. rujna 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Marijan Svedrović, v.r.