I Gžzp-271/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: I Gžzp 271/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja „Hrvatskog ureda za osiguranje“, iz Z., zastupanog po punomoćniku T. J., odvjetniku u V., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi protustranke protiv dijela rješenja Županijskog suda u Čakovcu, poslovni broj Gzp-26/09 od 11. ožujka 2010., 21. travnja 2010.

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Čakovcu, poslovni broj Gzp-26/09 od 11. ožujka 2010., u pobijanom dijelu pod točkom III izreke.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Čakovcu, poslovni broj Gzp-26/09 od 11. ožujka 2010., utvrđena je povreda prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku (točka I izreke), te je naloženo Općinskom sudu u Čakovcu donijeti i otpremiti odluku u predmetu tog suda posl. br. P-1942/05, najkasnije u roku od mjesec dana, računajući od dostave tog rješenja (točka II izreke); nadalje, određena je primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 3.500,00 kn (točka III izreke), dok je protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti primjerenu naknadu iz točke III izreke u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za isplatu, (točka IV izreke).

Predlagatelj je podnio žalbu protiv navedenog rješenja, i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 123/08. – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom

I Gžzp 271/10-2

vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", br. 73/91). Predlaže rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda i dosuditi primjerenu naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u višem iznosu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijeno rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toke 2., 4., 9. i 11. ZPP, a na koje temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U prvostupanjskom postupku u bitnom je utvrđeno da postupak na koji se odnosi zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku traje u pravno relevantnom razdoblju 7 godina, 3 mjeseca i 1 dan, te je prvostupanjski sud zaključio da u navedenom pravno relevantnom razdoblju sud nije bio dovoljno aktivan i učinkovit.

Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da su se u konkretnom slučaju ostvarile zakonske pretpostavke iz čl. 27. i 28. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 105/05, 16/07, 113/08 i 153/09 – dalje: ZS) za ostvarivanje zaštite prava na suđenje u razumnom roku, te je djelomično prihvatio zahtjev predlagatelja i odredio mu primjerenu naknadu u iznosu.od 3.500,00 kuna.

U žalbenom stadiju postupka sporna je visina dosuđene primjerene naknade za utvrđenu povredu prava na suđenje u razumnom roku. Žalitelj navodi kako u predmetnom slučaju nije riječ o složenom predmetu, niti se može govoriti o doprinosu predlagatelja trajanju postupka, obzirom da je predlagatelj slao požurnice sudu. Osporava i kriterij ukupnih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj u svezi određivanja naknade.

Žalitelju valja odgovoriti kako, suprotno žalbenim navodima, iz spisa proizlazi da je u razmatranom predmetu Općinskog suda u Čakovcu, posl. br. P-1942/05, riječ o složenom postupku, obzirom da je tijekom postupka bio određen prekid postupka, ali i da je bilo potrebno izvesti dokaze provođenjem vještačenja i saslušanjem više svjedoka. Jednako tako, iz spisa proizlazi i da je predlagatelj pridonio trajanju predmetnog postupka time što nije odmah uz tužbu predložio sve relevantne dokaze i isprave (što je, kao tužitelj, bio dužan učiniti sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već je to činio u više navrata tijekom čitavog postupka.

Slijedom izloženog, zaključak je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 28. ZS kada je predlagatelju odredio naknadu u iznosu 3.500,00 kn, jer tako određena novčana naknada predstavlja, i po mišljenju ovog suda, primjerenu novčanu naknadu s obzirom na utvrđenu duljinu sudskog postupka, postupanje suda, doprinos predlagatelja, složenost konkretnog spora, ali i socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

U svezi s potonjim, žalitelju valja zaključno ukazati kako je uzimanje u obzir socijalnih i općepoznato otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj, kao relevantnog mjerila za određivanje pravične naknade za povredu prava na suđenje u razumnom roku, nužno već i obzirom na samu svrhu i narav instituta zaštite prava na suđenje u razumnom roku, te se stoga niti taj žalbeni navod ne može prihvatiti.

I Gžzp 271/10-2

Valjalo je stoga, sukladno čl. 380. st. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 21. travnja 2010.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.